Iran tvrdi da je u blizini Ormuskog moreuza oborio američki dron MQ-9 Reaper pomoću novog sistema protivvazdušne odbrane "Araš-e Kamangir", što analitičari ocjenjuju kao upozorenje Vašingtonu da Teheran i dalje ima sposobnost da odgovori na američke i izraelske napade.
Iran je saopštio da je ove nedjelje upotrebio novi sistem protivvazdušne odbrane za obaranje američkog drona MQ-9 Reaper u blizini Ormuskog moreuza, što analitičari vide kao dokaz da Teheran i dalje ima sposobnost da se suprotstavi američkim i izraelskim napadima uprkos višemjesečnim udarima na njegove vojne položaje.
Iranski mediji navode da je dron oboren u blizini ostrva Kešm u Ormuskom moreuzu i da je tom prilikom prvi put u borbi upotrebljen domaći sistem nazvan "Araš-e Kamangir".
Ne postoji nezavisna potvrda iranskih tvrdnji o novom sistemu za presretanje.
Gubitak američkog drona u blizini jednog od najosjetljivijih svjetskih pomorskih pravaca dogodio se u trenutku kada su SAD navodno izvele nove napade na iranski vojni objekat kod Bandar Abasa. Iranska Revolucionarna garda kasnije je saopštila da je kao odgovor napala "američku vazdušnu bazu".
Dok tenzije između Irana i SAD nastavljaju da rastu uprkos krhkom primirju, tvrdnje Teherana da je oborio američki dron ponovo su otvorile pitanje koliko je iranske protivvazdušne odbrane preživelo višemjesečne američke i izraelske napade i da li Iran i dalje može da izdrži novi talas udara ukoliko pregovori propadnu.
Šta tvrdi Iran?
Iranska poluzvanična agencija Fars saopštila je da je sistem "Araš-e Kamangir" korišten za presretanje „neprijateljskog“ izviđačkog drona iznad Ormuskog moreuza.
Sistem je opisan kao tehnologija sposobna da otkriva letjelice sa smanjenom radarskom vidljivošću, ali nije objavljeno mnogo tehničkih detalja.
Iranski mediji navode da je obaranje drona predstavljalo upozorenje neprijateljskim avionima koji operišu u blizini iranskog vazdušnog prostora i pomorskih granica, posebno u trenutku kada Iran pokušava da iskoristi svoj djelimični uticaj nad moreuzom u pregovorima o prekidu vatre sa SAD.
"Ova operacija, izvedena pomoću sistema sa skrivenim sposobnostima, jasna je i odlučna poruka Irana“, prenio je Fars izjave neimenovanih zvaničnika.
Naziv novog sistema u prevodu znači "Araš strijelac", po junaku iz persijske mitologije koji je, prema legendi, strijelom odredio granicu između Irana i Centralne Azije.
Koliko su tvrdnje vjerodostojne?
Analitičari upozoravaju da iranske tvrdnje treba posmatrati oprezno, jer Teheran ima dugu istoriju objavljivanja vojnih dostignuća koja je teško nezavisno provjeriti.
Ipak, stručnjaci ocjenjuju da sama ideja nije nevjerovatna, pošto Iran godinama ulaže u jeftinije, mobilne i domaće sisteme protivvazdušne odbrane namijenjene gađanju dronova i aviona bez oslanjanja na velike radarske sisteme koje je lakše otkriti i uništiti.
Mark Hilborn, predavač bezbjednosnih studija na Kraljevskom koledžu u Londonu, rekao je za Al Džaziru da se ovaj incident uklapa u širi obrazac iranske vojne strategije.
"Iran je postao prilično samostalan u razvoju različitih raketnih sistema i, poput Ukrajine, uspio je da promijeni ekonomiju ratovanja. Jeftini i jednostavni sistemi mogu da ugroze mnogo sofisticiranije tehnologije“, rekao je on.
Obaranje drona Reaper moglo bi dodatno da natjera SAD da se više oslanjaju na skupe rakete umjesto na dronove u napadima na Iran.
Istovremeno, Teheran može nastaviti da koristi relativno jeftine dronove Šahed, što mu daje dugoročnu ekonomsku prednost u slučaju produženog sukoba.
Šta je zapravo "Araš-e Kamangir"?
Stručnjaci smatraju da novi sistem možda nije revolucionarno oružje, već dio šireg prelaska Irana na mobilne i jeftinije sisteme protivvazdušne odbrane.
Aleks Almeida iz američke obavještajne platforme Horizon Engage smatra da bi sistem mogao biti povezan sa drugim iranskim raketama kratkog dometa ili lutajućim sistemima zemlja-vazduh.
„Vjerovatno je riječ o unapređenoj verziji postojećih sistema. Ne oslanja se na klasične radarske stanice, već vjerovatno koristi optičko ili toplotno navođenje“, rekao je Almeida.
Takvi sistemi mogu brzo da se premjeste, sakriju i lansiraju, što ih čini težim za uništavanje.
Pojedini sistemi funkcionišu tako što projektil kruži vazduhom dok ne otkrije metu, dok su drugi kratkodometni sistemi za obaranje dronova i aviona.
To čini američke dronove MQ-9 Reaper, koji su spori jer služe prvenstveno za izviđanje, posebno ranjivim.
Iran se oslanja na izdržljivost
Nikol Grajevski, profesorka na univerzitetu Sciences Po u Parizu, smatra da Iranu i dalje nedostaju snažniji sistemi srednjeg i dugog dometa, ali da mobilni sistemi imaju veliku prednost.
"Njihova vrijednost je u tome što mogu brzo da se premjeste. Riječ je o mobilnim lansirnim sistemima, ponekad i prenosivim“, rekla je ona.
Iranska protivvazdušna mreža pretrpela je ozbiljna oštećenja tokom američkih i izraelskih napada. Iran se oslanjao na starije raketne sisteme, uključujući domaće baterije i ruske sisteme poput S-300.
Ipak, novi sistemi pokazuju da Teheran i dalje ima sposobnost da održava „stalnu, ograničenu i niskointenzivnu vazdušnu prijetnju“ koju je teško potpuno eliminisati.
Takvi sistemi možda ne mogu da zaustave veliki vazdušni napad, ali mogu da primoraju SAD i Izrael da koriste skuplje oružje koje se lansira sa većih udaljenosti.
Grajevski ocjenjuje da se iranska vojna strategija ne zasniva na tehnološkoj nadmoći, već na izdržljivosti, mobilnosti i sposobnosti opstanka.
"Mislim da su SAD preuveličale uspjeh svojih operacija. Iran ima značajnu vojnu industriju i nakon dvanaestodnevnog rata uspio je da poveća proizvodnju balističkih raketa na veoma visok nivo“, rekla je ona.
Dodala je da Iran i dalje ima asimetričnu prednost i da su u određenim aspektima SAD i Izrael ograničeniji od Teherana.
(Al Jazeera/Mondo)