Iz duboke kraške pećine u Blagaju izvire Buna, rijeka bogata endemskim vrstama poput mekousne pastrmke, dok cijelo područje još nije istraženo. Stručnjaci upozoravaju da bi Buna, zajedno sa Bunicom, Bregavom i Hutovo blato, mogla biti ugrožena projektom Gornji horizonti.
Na izlazu iz Blagaja, gdje se iz duboke kraške pećine rađa rijeka Buna, voda je toliko čista i snažna da djeluje kao da ne pripada ovom vremenu. Ovo malo, ali izuzetno bogato riječno korito dom je osjetljivih endemskih vrsta, među kojima je i mekousna pastrmka, dok stručnjaci godinama upozoravaju da biodiverzitet ovog područja još nije ni u potpunosti istražen.
Ipak, upravo ovaj prirodni dragulj, zajedno sa Bunicom, Bregavom i Hutovo blato, mogao bi biti ozbiljno ugrožen projektom Gornji horizonti, kojim se planira preusmjeravanje voda iz sliva Neretve prema Trebišnjici. Ekolozi upozoravaju da bi takvi zahvati mogli promijeniti prirodni režim voda, ugroziti rijetke vrste i dodatno narušiti ravnotežu donjeg toka Neretve.
Na Bunskim kanalima, gdje se Buna uliva u Neretvu, o tome je govorio Adnan Đuliman iz udruženja "Novi Val" Blagaj.
"Ono što nas u Hercegovini najviše zabrinjava jeste projekat Gornji horizonti koji prijeti Buni, Bunici, Bregavi i Hutovom blatu smanjenjem dotoka vode sa ovog područja. Mi nismo protiv infrastrukturnih projekata, ali tražimo garancije da sutra nećemo imati ekološku katastrofu", kaže Đuliman.
Dodaje da je posebno problematično to što se, prema informacijama kojima raspolažu aktivisti, ogromne količine vode planiraju preusmjeriti prema donjim horizontima.
"Ako se više od 80 odsto voda iz ovog sliva prevede prema Trebinju i Hrvatskoj, onda se postavlja pitanje opstanka ovog područja. Već sada imamo sve manje vodostaje zbog klimatskih promjena, a u ljetnim mjesecima rijeke dolaze do ekološkog minimuma", upozorava on.
Posljedice su, kaže, već vidljive i u donjem toku Neretve.
"Na području Višića i Čapljine već se osjeti prodor slane vode jer je pritisak slatke vode slabiji. Ako se dodatno smanji dotok, problem neće osjetiti samo Blagaj, nego cijeli jug Hercegovine, pa i Metković i Opuzen", ističe Đuliman.
Osim hidrološkog značaja, riječ je i o jednom od biološki najvrijednijih područja u državi. Tokom istraživanja pronađene su rijetke vrste gljiva i biljaka, uključujući jadransku kokicu, dok je mekousna pastrmka jedan od simbola hercegovačkih rijeka.
"Mi još nismo ni zagrebali koliko je ovo područje bogato. Ovdje govorimo o jedinstvenom biodiverzitetu, prirodnim fenomenima i kulturno-istorijskom nasljeđu koje može biti trajno ugroženo", poručuje Đuliman.
On smatra da lokalne zajednice moraju biti mnogo više uključene u procese donošenja odluka.
"Ljudi uz ove rijeke žive vijekovima i imaju pravo da znaju šta se planira sa njihovim vodama. Kada jednom osjetimo posljedice, biće kasno", zaključuje Đuliman.
Na kraju upozorava da problem ne pogađa samo Hercegovinu i projekat Gornji horizonti, već cijelu Bosnu i Hercegovinu.
"Bosna i Hercegovina je pod ogromnim ekološkim pritiskom. Kada to kažem, mislim na Ozren, Majevicu, Vareš, istočnu Bosnu i Kakanj. Prijete nam ozbiljni ekološki problemi, a mi još nemamo zaštitu kakvu imaju zemlje Evropske unije. Imamo ogromna prirodna bogatstva i zato lokalne zajednice moraju biti uključene u sve procese. Ako su vas političari prodali, nemojte vi prodati prostor u kojem živite. Ovo je tek početak borbe protiv surovog kapitalizma koji je došao u Bosnu i Hercegovinu. Apelujem na građane da zaštite svoje rijeke, svoju zemlju i mjesta u kojima žive, jer kada jednom osjetimo posljedice, biće kasno", zaključio je Đuliman.