Nizak vodostaj Dunava izaziva probleme u radu nuklearnih elektrana u Rumuniji i Mađarskoj, uključujući gašenje reaktora zbog nedostatka vode.
Nizak vodostaj Dunava izazvao je poteškoće u radu nuklearnih elektrana u Rumuniji i Mađarskoj zbog nedovoljnih količina vode potrebne za hlađenje reaktora. Rumunija je usled toga obustavila rad oba reaktora, dok je u Mađarskoj privremeno isključen jedan reaktor.
Ne isključuje se mogućnost da će biti ugašen i drugi reaktor u nuklearnoj elektrani "Pakš".
Direktor Instituta za nuklearne nauke "Vinča" Slavko Dimović izjavio je za RTS da nema razloga za strah ili paniku, ali je ocijenio da aktuelna situacija pokazuje koliko je važno preći na zatvorene sisteme rashlađivanja.
Gostujući u Jutarnjem programu RTS-a, Dimović je objasnio da je gašenje nuklearnog reaktora složen inženjerski proces koji se sprovodi prema strogo definisanim procedurama. Istakao je da sa aspekta nuklearne sigurnosti i bezbjednosti nema posljedica po stanovništvo, ali da postoje tri problema.
"Jedan je vezan za ksenonski gas, koji stručnjaci nazivaju nuklearnim otrovom, jer može da izazove probleme kakve smo imali u Černobilju. Ponovno pokretanje reaktora traje od dva do sedam dana. Ako se to uradi naglo, može doći do termičkog naprezanja, stvaranja mikronaprslina u strukturi čelične posude, kao i do pojave vazdušnih čepova ili vodenih udara", naveo je Dimović.
Ekonomske posljedice po Mađarsku
Govoreći o situaciji u Rumuniji i Mađarskoj, Dimović je rekao da se trenutno očekuje porast vodostaja Dunava, dok su posljedice pre svega ekonomske prirode, naročito za Mađarsku, koja veliki dio električne energije dobija iz nuklearnih elektrana.
"Kada je riječ o nuklearnoj bezbednosti i sigurnosti, možemo da budemo apsolutno mirni. Procedure su vrlo stroge i precizne. Mađari i Rumuni imaju veliko znanje u oblasti nuklearne energije, koje baštine još iz sovjetskog perioda", objasnio je Dimović.
Objašnjavajući šta podrazumijeva gašenje reaktora, on je ukazao da se u svijetu sve više odustaje od otvorenih sistema rashlađivanja, za koje su potrebne velike količine vode, između 100 i 150 kubnih metara u sekundi za hlađenje tercijarnog kruga.
"Ide se ka izgradnji takozvanih rashladnih tornjeva, koji smanjuju potrošnju vode za hlađenje nuklearnih elektrana na dva do tri odsto. Zbog toga se sve više pomera izgradnja nuklearki sa kontinentalnih reka ka obalama mora i okeana. Postoji i koncept korišćenja ventilatora za hlađenje, ali to može imati druge probleme, poput veće potrošnje električne energije", ukazao je Dimović.
Nova tehnologija reaktora i važni faktori
Dimović je naveo da su reaktori četvrte generacije trenutno u završnoj fazi ispitivanja za komercijalnu primenu. Kod njih se, umjesto vode, za hlađenje koriste rastopljene soli, tečni metali ili gasovi pod pritiskom, a prema njegovim rečima, njihova šira primena mogla bi da uslijedi u narednih deset godina.
"Jedino je moguće ulaganje u nuklearnu energiju, jer i kod termoelektrana koristite vodu, ako govorimo o uticaju na hidropotencijal. Kada govorimo o alternativnim izvorima, Bugarska, na primjer, može da nadomesti deo proizvodnje iz obnovljivih izvora jer ima dobar sistem akumulacije električne energije preko baterijskih sistema", rekao je Dimović.
On je dodao da će pri izboru lokacije za eventualnu izgradnju nuklearne elektrane u Srbiji biti potrebno uzeti u obzir niz faktora, među kojima su geomorfologija zemljišta, klimatski uslovi, količina padavina, blizina i udaljenost rijeka, kao i izbor tehnologije i tipa reaktora.
"Neophodno je, kao i kod izgradnje Pakša 2, imati zatvoren sistem hlađenja, odnosno rashladne tornjeve, gdje će biti potrebno dva do tri odsto vode koja se sada koristi u otvorenim rashladnim sistemima. Srbija može da očekuje nuklearnu elektranu 2040. godine", zaključio je direktor Instituta za nuklearne nauke "Vinča" Slavko Dimović.
(RTS/MONDO)