Možda je bila samo južina...
U Splitu, prelijepom gradu u središtu Dalmacije, nekada poznatom po antifašizmu i slobodarskom Hajduku - onom istom čiji su fudbaleri tokom Drugog svjetskog rata odbili da promijene ime u Spalato i zaigraju u italijanskoj Seriji A, dogodila se teška svinjarija u režiji "Torcide".
Čuli ste sigurno, svi bruje o tome, mada mora se priznati da je vrlo moguće to bila nova epizoda nekog neobičnog kulturno-umjetničkog programa.
Naime, najvatreniji navijači hrvatskog kluba, uoči utakmice protiv holandskog Ajaksa, organizovali su na splitskoj rivi poseban "performans" tokom šetnje prema Poljudu. Na čelu kolone - pogrebni automobil s kovčegom na kojem piše "Ajaks", a oko njega harmonični hor sa repertoarom: "Gazi, gazi, gazi Židove (Jevreje)!", "Aušvic, Aušvic", "Ustaj, Adolfe!", te nezaobilazno "Ajmo, ajmo, ustaše!". I kao šlag na tortu - melodična pjesmica o "visokim pećima, dva reda koksa i tri (ili četiri) Židova koji se deru" ili “Ana Frank nije bila svetica već kurva židovska”.
Praktično opereta.
I to baš onakva iz Jasenovca - poput "Male Florami", za koju su pojedini hrvatski istorijski revizionisti naknadno utvrdili da ipak nije bila "Florami", nego Kalmanova "Grofica Marica", koju su logoraši izvodili u okviru tzv. Kulturno-prosvjetne grupe. I tada i danas - publika oduševljena, bis se podrazumijeva.
Šok i nevjerica koji su zavladali u javnom prostoru Hrvatske poslije ove svinjarije "Torcide" samo su pokazali koliko ljudi vole da zabijaju glavu u pijesak. Jer ovakav ispad u Hrvatskoj s ustaškim i nacističkim porukama niti je prvi, niti je pedeseti. Nažalost, postao je inventar svakodnevice za sve koji još uvijek imaju uši i oči.
Sjetimo se samo 2015. godine i utakmice između Hrvatske i Italije, kada su "nepoznati počinioci" na travnjaku Poljuda pedantno iscrtali kukasti krst. Radnici na stadionu su ga tokom poluvremena očajnički pokušavali obrisati, ali trava je bila tvrdoglava i jasno se vidio simbol Trećeg rajha. I to je, nema sumnje, bio samo još jedan konceptualni umjetnički rad.
Svako ko je odgledao makar jednu utakmicu na tom stadionu proteklih decenija mogao je čuti grmljavinu "Za dom spremni" iz hiljada grla i vidjeti uvredljive transparente upućene uglavnom Srbima. Ali taj oblik ustaštva u tamošnjoj se javnosti uredno pakuje kao "domoljublje", dok se u Saboru sa govornica mudruje o "dvostrukim konotacijama". Kao, taj ZDS je bio samo simbol otpora u ratu 90-ih - iako je sama jedinica HOS-a, koja ga je vratila u upotrebu, sama za sebe otvoreno priznala koketiranje sa ustaštvom.
Spaljivanje srpskih zastava, horsko pjevanje pola miliona ljudi na zagrebačkom hipodromu uz Marka Perkovića Tompsona - koji je o sebi nekada govorio kao o ustaši, sa naslovnica dizao desnicu kod "mjerenja kukuruza", pa kasnije sve porekao - to vam nije nacizam, nego umjetnost i autentični navijački folklor.
Zgrozila se tako i "prosvijećena" Evropa kada su hrvatski i albanski navijači na Evropskom prvenstvu 2024. godine udružili glasove u pjesmi "Ubij Srbina". Zavladala je osupnutost i u pojedinim beogradskim krugovima - čudom se čude, krste i lijevom i desnom kako je to moguće, a onomad su tako lijepo u Rovinju pili malvaziju i jeli škampe na buzaru!
Ali čemu čuđenje? Ako u Splitu postoji spomenik s imenom Rafaela Bobana, komandanta ustaške Crne legije (one same jedinice osnovane u Sarajevu čiji je prvi zapovjednik bio Bećir Lokmić); ako se jedinica HOS-a zove po njemu, a njen ratni komandant Marko Skejo ponosno nosi "hitlerovske brčiće" - onda su to sigurno samo još jedne "dvostruke konotacije".
Pa čak su se i britanski mediji zajebavali s tim, objavljujući tekstove u stilu: "Hej ljudi, evo tipa koji tvrdi da nije fašista, a nosi brkove identične Adolfu Hitleru".
Poznata je ona čuvena engleska poslovica: "Ako izgleda kao patka, hoda kao patka i glasa se kao patka - onda je to vjerovatno, dvostruka konotacija".
I tu se vraćamo na našu operetu. Ako su u Jasenovcu ustaše organizovale predstave, zašto niko sad ne ustvrdi da su se i logorima Treblinka, Dahau ili Aušvic kojeg "Torcidaši" tako rado spominju, održavali koncerti klasične muzike? Po toj logici, mogli bismo napisati i da je Jozef Mengele bio angažovani režiser koji je postavljao Verdijevu "Nabuko" ili "Aidu", a da su gasne komore i krematorijumi bili samo malo jači "specijalni efekti za dramatično finale".
Grozno je ovakvo nešto i pomisliti, a kamoli napisati. Ali u svijetu dvostrukih aršina i saborskih relativizacija - što da ne? Šta fali?
Uostalom, u čemu je razlika kada se sve to danas toleriše i drugdje? "Slava Ukrajini!" - poklič pod kojim su banderovci u Drugom svjetskom ratu masakrirali Jevreje, Poljake i Ruse - danas je naprasno postao simfonija herojskog otpora Putinovoj Rusiji.
Kada Hrvati viču "Aušvic" i "Ustaj Adolfe", objašnjava nam se da je to samo "huliganski bonton" protiv Ajaksa čiji navijači koriste jevrejske simbole. Kada se za Jasenovac tvrdi da je bio radni logor i pozorište - to je "sloboda naučnog istraživanja". A kada se salutira kolaboracionistima širom Evrope - to je "patriotizam".
Živimo u vremenu u kojem je istina postala pravo jačeg, zločin samo nedostatak dobrog marketinga, ali kako bih rekao, barem sportski novinari vas ne mogu slagati, doduše samo oko rezultata.
Da ironija bude veća, Hajduk je odigrao odličan meč i savladao holandskog velikana (2:1) u prvoj ligaškoj fazi UEFA takmičenja nakon 16 godina. Čak i ako splitski klub neće ili ne može biti kažnjen zbog ovih povika izvan stadiona, sigurno “bile” očekuje žestoka sankcija zbog prekida utakmice izazvane velikom bakljadom "Torcide".
P.S. A možda je samo duvao jugo.
Pročitajte sve kolumne ŠATARAŠ