Kako stoje stvari, možda ni to nije dovoljno.
Društvo za istraživanje i zaštitu biodiverziteta (DIZB) u Republici Srpskoj nedavno je objavilo zanimljive podatke: na području Evrope žive četiri vrste lešinara, a to su bradan (Gypaetus barbatus), bijela kanja (Neophron percnopterus), bjeloglavi sup (Gyps fulvus) i crni lešinar (Aegypius monachus). Lešinari su usljed ubijanja, masovnih trovanja, uznemiravanja i smanjenja stočarstva krajem 20. vijeka izumrli u Bosni i Hercegovini i samo ponekad prelete ovuda.
Glavna njihova karakteristika je da se hrane mrtvim i raspadajućim životinjama, kojima kidaju iznutrice pomoću dugih kljunova.
Jedna druga organizacija, malo veća i poznatija od DIZB-a, Centralna izborna komisija (CIK) prošle nedjelje nenamjerno je objavila (poznatu stvar) da kod nas postoji još jedna vrsta lešinara.
Ova vrsta je zaštićena, raširena, uhranjena, brojna i svima poznata. Njena glavna karakteristika je neprestani lov, a zatim ishrana glasovima živih i punoljetnih građana BiH, ali ne samo njih. Ove ptice grabljivice, sklone su ponekad da bukvalno pronađu mrtve ljude te uzmu i njihov glas.
Kao što je poznato CIK je u petak odbila 27.960 prijava za glasanje birača izvan BiH, tj. za glasanje iz inostranstva. Zvanično, za ovaj vid glasanja koji se obavlja putem putem pošte i u diplomatsko-konzularnim predstavništvima prijavljeno je više od 100 hiljada glasača, mnogo više nego inače.
CIK je od ovih 27 hiljada 7.623 prijave odbijene su jer je postojalo više prijava za jedno lice, oko 4.700 prijava je odbijeno jer je na istoj adresi prijavljeno šest ili više ljudi, nešto više od 3.600 zbog neodgovarajućeg dokaza o identitetu, 2.700 jer ne postoji dokaz o prebivalištu u BiH, 2,5 hiljade jer ne postoji validan dokaz o identitetu, itd.
CIK je 958 prijava odbila zbog nepostojanja obrasca, dok je za 787 njih kao razlog odbijanja navedeno: "adresa sa koje je došla prijava za umrlo lice." Zvanično je 411 prijava odbijeno jer je utvrđeno da se radi o umrlim ljudima, a prijavilo se čak i troje maloljetnih lica. Tužilaštvo bi trebalo da istraži i druge prijave iz inostranstva.
U prijavama su očigledno zloupotrebljeni lični podaci građana koje političke partije, ili ljudi koji imaju interesa za to, fiktivno prijave na adresu u inostranstvu, a za to je dovoljna fotokopija dokumenata, uz obrazac za glasanje iz inostranstva.
Kada dođu izbori obrasci/glasački listići se lažno popune i pošalju nazad u BiH, a da oni koji su ''glasali'' ne znaju za to. CIK je pozvala ljude da provjere da li se njihovo ime nalazi u bazi glasača iz inostranstva.
Ko fiktivno prijavljuje ljude? ''Nismo mi,'' rekli su u ponedjeljak u svim parlamentarnim strankama u Republici Srpskoj u odgovorima na pitanja domaćih dnevnih listova.
Očigledno je da se za razliku od, na početku pomenutog bradana, crnog lešinara, bijele kanje i bjeloglavog supa, ovdje radi o posebnoj vrsti životinja, koje love glasove kradući tuđe podatke na lešinarski način. Ova vrsta ne da nije izumrla već se njena vrsta nekontrolisano umnožava.
Razvili su različite vještine kako bi dobili glas: smješkaju se, slikaju, mole, prose, dramče, traže i ucjenjuju. Predizbornu kampanju vide kao investiciju koja kasnije treba da vrati uložene pare. Mašu zastavama, prave fejsbuk stranice i instragram storije, snimaju kratke filmove, zakupljuju šatore i toče pivo. Predstavljaju se da su fini, pametni, uglađeni, modernizovali su kancelarije, bilborde i nastup.
Kada su na terenu, zavrnu rukave košulje jer su "u poslu" i u znoju (ali ne nose maske). Aktiviraju aktive žena i podmlađuju partijsku omladinu, kupe im farbu da kreče zidove i popravljaju klupe, crtaju šahovske table, sade cvijeće i upozoravaju na opasnosti. Kada nije kampanja oni je izmisle i sve to samo zato da bi dobili glas.
A kada dođu izbori ljudi glasaju za rođake, prijatelje, glasaju za direktore, kolege ili šefove, zbog posla i sigurnosti. Nikad utvrđen broj glasova se ukrade preko biračkih odbora i dogovora tokom brojanja, a ogroman broj glasova se praktično i otvoreno ukrade naknadno tako što kandidati poslije izbora promijene politički dres, ostavljajući svoje glasače da mašu glavom u nevjerici i trajno izgube povjerenje u izborni proces.
Glas, zbog svega navedenog - jedan obični potez olovkom na glasačkom listiću svake dvije do četiri godine, neucijenjen i slobodan, koji lešinari agresivno napadaju, pucaju iz svih oružja, troše vrijeme, državu, troše pare, lažu, petljaju, dosađuju (što je možda i najgore) - nikad ne smije da se proda.
On se mora braniti životom, ali kako stoje stvari, možda ni to nije dovoljno.