Monodrama u kabaretskoj formi, nastala iz originalnog autorskog teksta glumca Borisa Šavije, biće premijerno izvedena na Maloj sceni KC Gradiška u subotu, 27.12. u 20 časova.
"Kabare sa pjevanjem i pucanjem (pojedinca)" spaja humor i nelagodu, pjesmu i oštru misao, igru i opomenu. Na sceni je jedan glumac – ali ne i jedan glas: kroz njegovu izvedbu prolaze različite figure, stavovi i maske društva koje se smije dok klizi u mrak.
Predstava je nastala iz autorskog teksta banjalučkog glumca Borisa Šavije, isprepletenog sa pažljivo odabranim fragmentima Brehtovih dramskih tekstova, poezije i satiričnih zapisa.
Breht ovdje nije "tema" niti puki citat, nego živo gorivo: njegova ironija, politička pronicljivost i nemilosrdna preciznost služe kao ogledalo savremenog svijeta – svijeta u kojem su fašizam, nasilje i ravnodušnost često maskirani pristojnošću, navikom i komforom.
Kabaretska struktura omogućava brz prelazak iz smijeha u jezu: song, monolog, kratka scena i direktno obraćanje publici grade ritam koji podsjeća da pozorište nije samo utočište – nego i mjesto odgovornosti.
"Pucanje" u naslovu nije provokacija nego metafora trenutka kada se pojedinac lomi pod pritiskom: ideologija, ekonomije, medijskog šuma, kolektivnih očekivanja. A "pjevanje" je otpor – posljednji trag ljudskosti, sarkazma i nade.
Muzika se izvodi uživo i igra ključnu dramaturšku ulogu: ona nije ilustracija, nego partner na sceni – pojačava napetost, prekida tok, otvara prostor za distancu i refleksiju, baš u duhu Brehtovog epskog postupka.
Predstava se oslanja na minimalizam i preciznost: gluma, ritam, glas i muzika nose cjelinu, bez viška dekoracije, sa fokusom na poruku i prisustvo.
"Kabare sa pjevanjem i pucanjem (pojedinca)" je predstava o tome kako se "rađa" poslušnost, kako se normalizuje nasilje i kako čovjek pristaje na sopstvenu ulogu u sistemu – često i ne primijeti kada je prešao granicu. Ona ne nudi utješne odgovore, već postavlja pitanje koje odzvanja dugo nakon završnog aplauza: šta smo spremni da prećutimo – i koliko nas to košta?
Realizacija predstave omogućena je zahvaljujući podršci Ministarstva prosvjete i kulture Republike Srpske i Fondacije Friedrich Ebert, koji su prepoznali značaj projekta i njegovu društvenu aktuelnost.
Predstavu producira Asocijacija Vizart, a posebnu vrijednost ovom radu daje i saradnja sa lokalnim partnerima – Kulturnim centrom Gradiška i Gradskim pozorištem Gradiška – kroz produkcijsku i organizacionu podršku, razvoj izvedbenih uslova i zajedničku namjeru da se savremeno, angažovano pozorište učini dostupnim publici i van velikih centara.