Predstava „Gospođa Olga“, u režiji Juga Đorđevića, nastala u koprodukciji Narodnog pozorišta RS i Narodnog pozorišta u Beogradu, biće premijerno izvedena 10. decembra 2025. godine u 20 časova, na Velikoj sceni Narodnog pozorišta Republike Srpske.
Komad je rađen po tekstu istaknutog srpskog pisca Milutina Bojića.
U autorskom timu, pored reditelja, učestvuju dramaturg Đorđe Kosić, scenografkinja Dragana Purković Macan, kostimografkinja Velimirka Damjanović, kompozitorka Nevena Glušica, autorka scenskog pokreta Milica Cerović, stručnjak za scenski govor dr Dejan Sredojević, dizajnerka svjetla Mia Mlinarević, te produkcijski tim u sastavu Miloš Golubović, Olivera Živković i Nikola Đaković. Inspicijenti su Ana Zorić i Vesna Maksimović, sufleri Ljubica Raković i Svjetlana Vranjković, dok je asistent reditelja Bojan Stević, student četvrte godine Pozorišne režije na Akademiji umjetnosti UNIBL.
U predstavi igraju: Nela Mihailović, Ljubiša Savanović, Slađana Zrnić, Aleksandar Vučković, Iva Milanović i Smiljana Marinković.
Dramaturg Đorđe Kosić u svom zapisu ističe da se „Gospođa Olga“ kroz prizmu naturalističke drame bavi nesvjesnim nagonima i silama koje upravljaju ljudskom prirodom, dok finansijski problemi likova postaju tek spoljašnja manifestacija dubljih, potisnutih strasti. „Likovi nisu gospodari sopstvene sudbine – njihova slobodna volja je iluzija“, navodi Kosić.
Reditelj Jug Đorđević podvlači da je upravo riječ ključni pokretač radnje u Bojićevom komadu: „Bilo da je tajna ili javna, izgovorena ili prećutana, jedna jedina riječ – poput: incest, bolest, novac, čast – može presudno da odredi sudbinu likova.“
Milutin Bojić (1892–1917), pjesnik i dramatičar srpske moderne, ostavio je dubok trag u nacionalnoj književnosti. Već dramom „Kraljeva jesen“ 1913. godine stekao je široko priznanje, a iste godine na repertoar Narodnog pozorišta u Beogradu uvrštena je i „Gospođa Olga“. Tokom Prvog svjetskog rata Bojić prolazi kroz stradanje povlačenja preko Albanije, o čemu piše u članku „Srbija u povlačenju“ i odi „Singidunum“. Na Krfu i u Solunu nastavlja stvaralački rad, piše sonete, drame i započinje epos „Vječna straža“. U Solunu 1917. objavljuje zbirku „Pjesme bola i ponosa“ sa čuvenom „Plavom grobnicom“.
Preminuo je iste godine, u 25. godini života, ostavivši iza sebe bogato stvaralačko nasljeđe od oko 1.800 stranica rukopisa – stotine pjesama, sedam drama i brojne kritičke tekstove.