Zbog ovih 11 roditeljskih grešaka braća i sestre izrastaju u strance koji nemaju gotovo nikakav odnos.
Odnosi među braćom i sestrama često su složeni. Dok su manji sukobi i rivalstvo u djetinjstvu sasvim normalni, način na koji roditelji upravljaju porodičnom dinamikom može da ima dugotrajan uticaj na to hoće li braća i sestre ostati bliski kada odrastu. Iako većina roditelja ne želi da izazove razdor, određene navike mogu nehotice da ostave trajan trag.
Često nije riječ o velikim greškama, nego o sitnicama koje se ponavljaju, komentarima, pravilima ili nevidljivim obrascima ponašanja koji oblikuju odnose među djecom. Istraživanja u području porodične psihologije potvrđuju da rani porodični uslovi snažno utiču na to koliko će braća i sestre biti povezani kasnije u životu.
1. Pokazivanje sklonosti prema jednom djetetu
Ako jedno dijete osjeća da mu se pridaje više pažnje, da ga roditelji češće hvale ili ima više privilegija, među djecom se stvara razlika koja može da traje cijeli život. Čak i kada nije namjerno, takva situacija kod jednog djeteta može da izazove osjećaj manje vrijednosti, a kod drugog pritisak i visoka očekivanja. Favorizovanje, čak i suptilno, jedan je od najčešćih razloga sukoba među braćom i sestrama u odraslom uzrastu.
2. Upoređivanje djece
Rečenice poput "Zašto ne možeš da budeš malo više kao tvoj brat?" mogu da zvuče kao pokušaj motivacije, ali zapravo podstiču rivalstvo. Djeca uče da gledaju jedni na druge kao na rivale, a ne kao na članove iste ekipe. Dugoročno, to smanjuje osjećaj bliskosti i povjerenja.
3. Nedostatak podrške u sukobima
Ponekad roditelji odluče da puste djecu da sama rješavaju nesuglasice, ali ako to rade bez nadzora i podrške, djeca mogu da razviju loše obrasce ponašanja, poput vrijeđanja, povlačenja ili izbjegavanja problema. Roditeljska pomoć u takvim trenucima važna je za razvoj zdravih komunikacionih vještina.
4. Nepravedna ili neujednačena disciplina
Ako jedno dijete redovno dobija blaže kazne ili ima više slobode, drugo to doživljava kao nepravdu. Osjećaj da nisu svi jednako tretirani narušava povjerenje, ne samo prema roditeljima nego i među samom decom.
5. Zanemarivanje individualnosti
Svako dijete ima svoj karakter, interese i potrebe. Kada roditelji ne uvažavaju te razlike, djeca često počinju da se takmiče kako bi dobila pažnju ili priznanje. Umjesto da budu prihvaćeni zbog onoga što jesu, guraju se u uloge poput "pametnog", "poslušnog" ili "problematičnog" djeteta, što kasnije može da stvori udaljenost među njima.
6. Podsticanje takmičenja među djecom
Takmičenje može da bude zabavno, ali ako se stalno podstiče, može da stvori osjećaj da jedno dijete mora da nadmaši drugo kako bi bilo voljeno ili priznato. Dugoročno, to može da dovede do nepovjerenja i zavisti, umjesto saradnje i podrške.
7. Nedostatak uzora u poštovanju
Djeca uče iz onoga što vide. Ako roditelji u kući ne pokazuju međusobno poštovanje, teško je očekivati da će to djeca razviti jedno prema drugome. Porodična atmosfera puna napetosti, vikanja i omalovažavanja često rezultira sličnim odnosima među djecom i kasnije u životu.
8. Odbacivanje ili ignorisanje ljubomore
Ljubomora među braćom i sestrama prirodna je pojava, ali ako se ti osjećaji ignorišu, mogu da prerastu u ogorčenost. Djeci je važno pomoći da prepoznaju i izraze te emocije. Ako se jedno dijete stalno osjeća zanemareno, a o tome se ne razgovara, to može ozbiljno da naruši odnos.
9. Davanje odgovornosti starijem djetetu
Kada starije dijete redovno brine o mlađem umjesto roditelja, taj se odnos pretvara u neravnotežu moći. Starije dijete može da razvije osjećaj tereta, dok mlađe može da postane buntovno zbog autoriteta koji ne prepoznaje kao roditeljski. Taj nesklad može da ostavi trajne posljedice u međusobnom odnosu.
10. Nedostatak porodičnog zajedništva
Ako porodica ne provodi vrijeme zajedno, djeca mogu da odrastaju bez osjećaja pripadnosti. Kada svako ima svoj raspored i aktivnosti, djeca se mogu udaljiti već u ranom uzrastu. Bez zajedničkih uspomena i iskustava kasnije im je teže da se povežu kao odrasli ljudi.
11. Roditeljsko nepriznavanje grešaka
Roditelji koji nikada ne priznaju da su pogrešili šalju poruku da se o problemima ne govori otvoreno. Time stvaraju okruženje u kojem deca ne znaju kako da komuniciraju ili rešavaju nesuglasice. Ako roditelji ne pokazuju spremnost na izvinjenje, i odnosi među djecom mogu da postanu tvrdi, neiskreni i prekinuti.
(index.hr)