Kako da podstaknete zdrav takmičarski duh kod djece? Ovo su znaci da su pretjerano kompetitivni

• Takmičarski duh koji je umjereno razvijen kod djece može da bude veoma koristan. 
• Pretjerana kompetitivnost nije dobra jer može da dovede do razvoja perfekcionizma i samokritike, a određeni znaci pokazuju da se kod djeteta razvija nezdrav takmičarski duh. 

Takmičenje je normalan dio života, ali kod djece koja tek uče da se nose sa emocijama može da preraste u nezdravu osobinu. Iako zdrav takmičarski duh može da podstakne djecu na sazrevanje i jačanje socijalnih veština, preveliki pritisak vodi u stres, anksioznost i sagorijevanje. Stručnjaci objašnjavaju kako usmjeriti djecu da razviju zdrav odnos prema takmičenju, sa fokusom na trud, timski rad i zabavu, piše Parents.

Svi smo čuli izreku da malo takmičenja nikome ne škodi, ali granica između zdravog podsticaja i nezdrave opsesije može biti tanka. Iako je takmičenje prirodno i podstiče nas da budemo bolji, može postati problematično ako dijete ne zna da se nosi sa porazom i frustracijom.

"Naši mozgovi su programirani za takmičenje", objašnjava dr Kristina Li, psihijatar. "Takmičenje može biti veoma pozitivan podsticaj koji vas motiviše da budete bolji i naučite kako da poboljšate svoje rezultate. Ali problem je u tome što kod djece, čiji mozak još nije u potpunosti razvijen i koja se teže nose sa emocijama, impulsivna takmičarska crta može da preraste u negativne aspekte poput samokritike ili perfekcionizma".

Dr Li dodaje da nezdrava takmičarska nastrojenost može početi ljutnjom zbog poraza u društvenoj igri, a kasnije prerasti u opsesiju ocjenama, insistiranje na tome da se bude prvi u redu ili čak odbijanje isprobavanja težih zadataka zbog straha od neuspjeha. "Kada nečija samovrijednost počne da zavisi od pobjede, postignuća ili nadmašivanja drugih, vrijeme je da se tome posveti pažnja", kaže dr Li.

"Nezdrav takmičarski mentalitet na kraju može da uguši uživanje, radoznalost i zdravo preuzimanje rizika potrebnog za istraživanje, čime se gube sve pozitivne strane takmičarskog duha".

Takmičarski duh kod djece

Dr Sintija Vedžar, vanredna profesorka na "Lebanon Voli" koledžu, kaže da je takmičarski duh kod djece često očigledan jer još nisu naučila da prikrivaju svoja osećanja kao odrasli. "Dok odrasli mogu biti jednako, ako ne i više takmičarski nastrojeni, često to kriju iza suptilnog ponašanja, pasivnih komentara ili strateških društvenih veština", kaže dr Vedžar.

"Nasuprot tome, deca svoju takmičarsku nastrojenost obično izražavaju na očiglednije načine, poput hvalisanja, vređanja ili burnih emocionalnih reakcija na poraz."

Njihova emocionalna regulacija još se razvija, pa su im reakcije "na dlanu". To nije nužno loše jer daje jasan uvid u svoje misli, ali znači da ih treba učiti kako da se nose sa pobedom i porazom, kao i da razvijaju empatiju i širu perspektivu.

Takmičenje se ispoljava u različitim oblastima. U školi se, prema dr Vedžar, djeca mogu boriti za najbolje ocjene i odobravanje nastavnika, što može da ih motiviše, ali i dovede do stresa, perfekcionizma ili varanja. U sportu takmičenje može biti fizičko i agresivno.

Djeca mogu previše da pritiskaju sebe i saigrače, što vodi do sagorijevanja i gubitka zabave, ali s druge strane mogu pomjeriti svoje granice i razviti izuzetan talenat. U društvenim interakcijama, takmičenje se ispoljava kroz borbu za popularnost, posjedovanje najnovije odeće i tehnologije, kao i privlačenje najveće pažnje.

Posljedice nezdravog takmičenja

Iako malo takmičenja može biti zdravo, dr Li upozorava da previše takmičenja stvara hronični stres koji može dovesti do sagorijevanja, zanemarivanja saradnje pa čak i laganja o postignućima. Djeci može oduzeti radost u aktivnostima koje su nekada voljela, naročito u sportu. Prema podacima Američke akademije za pedijatriju, čak 70 odsto djece napušta organizovane sportove do 13. godine zbog pritiska i nezdravog takmičenja.

"Pretjerani pritisak povećava rizik od depresije, anksioznosti, napada panike i problema sa spavanjem", kaže dr Li. "Ponekad u adolescenciji može dovesti i do zloupotrebe supstanci".

Dr Karla Alan, rukovodilac odjeljenja psihologije u dečjoj bolnici "Feniks" dodaje da nezdravo takmičenje može uzrokovati da se djeca udalje od sopstvenih vrijednosti. "Neka djeca mogu da se povuku ili odustanu, dok druga mogu da ispoljavaju intenzivan bijes prema vršnjacima, roditeljima, trenerima ili sebi, što narušava njihov kvalitet života", kaže dr Alan.

"Bez intervencije, ti znaci postaju sve češći i intenzivniji. Na primjer, djete koje pokazuje fizičku agresiju često prvo pokazuje verbalnu". Kako odrastaju, mogu pribjegavati i varanju kako bi pobedili, a u sportu čak i korišćenju sredstava za poboljšanje performansi.

Znaci za uzbunu

Kada su djeca preterano takmičarski nastrojena, često nerado isprobavaju nove stvari ili se upuštaju u izazove, naročito ako misle da neće uspeti, objašnjava dr Li. Mogu se plašiti neuspeha i zbog toga se povući. Možete primijetiti i mnogo negativnog unutrašnjeg govora, samokritike, ekstremnih emocija nakon gubitka, kao i nemogućnost oporavka od neuspjeha.

Stručnjaci navode i druge znake: stalno upoređivanje sa vršnjacima, strah od neuspjeha, nedostatak saradnje, ispadi bijesa nakon poraza, izbjegavanje takmičarskih situacija, hvalisanje i omalovažavanje drugih. Takođe, znaci mogu da budu i nemogućnost timskog rada, perfekcionizam, osjećaj neadekvatnosti ili isključenosti, kao i odbacivanje od strane prijatelja.

Uloga društvenih mreža

Društvene mreže poput TikToka i Instagrama, iako služe za povezivanje, mogu da podstiču takmičarsko ponašanje, naročito kod tinejdžera, kaže dr Džudi Kraus sa Pasifik Ouks koledža. "Te platforme često podstiču osećaj takmičenja. Tinejdžeri se na internetu upoređuju sa drugima, želeći da budu popularni. Vršnjački pritisak ih navodi da učestvuju u virtuelnim trendovima, što može biti štetno", objašnjava ona.

Dr Vedžar dodaje da je kultura društvenih mreža usmerena na priznanje kroz lajkove, broj prijatelja i komentara. "To može stvoriti pritisak da se stalno predstavlja savršena slika, dok istovremeno izaziva osjećaj neadekvatnosti ili isključenosti, poput straha od propuštanja (FOMO)", kaže ona. Rizike možete smanjiti ograničavanjem vremena pred ekranom, podsticanjem druženja uživo i sopstvenim primjerom zdravih navika.

"Problem sa društvenim mrežama je to što normalan, svakodnevni život pretvaraju u takmičenje", dodaje dr Li. "Stvara se utisak da su tuđi životi savršeni, što kod djece izaziva osjećaj anksioznosti. Zato je važno otvoreno razgovarati sa djecom o tome da društvene mreže nisu stvarne i da prikazuju veoma filtriranu verziju nečijeg života".

Savjeti za podsticanje zdravog takmičenja

Kada je riječ o takmičenju, ključ je u ravnoteži. "Umjesto da se fokusirate na pobjedu, koncentrišite se na trud i prihvatanje poraza. Prebacite fokus na timski rad. Razgovarajte o osjećanjima. Djeca od vas traže podršku; budite im uzor u pronalaženju zabave u takmičenju", savjetuje dr Kraus. Ako se stalno fokusirate na postignuća, dijete će se osjećati loše kada ne uspije. Umjesto toga, fokus prebacite na napredak, upoređujući kako je dijete radilo ranije i kako radi sada.

Dr Li nudi nekoliko konkretnih savjeta za podsticanje zdravog takmičenja. Kao prvo, savjetuje da se hvali trud, a ne ishod. "Istraživanja pokazuju da djeca koja su pohvaljena za svoj trud razvijaju otpornost, bolje se oporavljaju od neuspjeha i uče da se nose sa razočaranjem, jer se osećaju podržano i voljeno bez obzira na pobjedu ili poraz", kaže ona.

Dalje, preporučuje kombinovanje različitih sportova i aktivnosti. "Težite ravnoteži takmičarskih i netakmičarskih aktivnosti i izbjegavajte preranu specijalizaciju. Američka akademija za pedijatriju protivi se ranom usmjeravanju djece samo na jednu oblast. Isprobajte različite sportove tokom godine i pravite pauze. Želite da vaše dijete shvati u čemu uživa i da podstaknete timski rad umjesto puke pobede", objašnjava dr Li.

Važno je i da budete uzor zdravog odnosa prema takmičenju. Postignuća treba slaviti, ali ona ne definišu vaše dijete. "Svako može imati dobar ili loš dan, zato je važno naučiti djecu kako da zadrže zdravu perspektivu. Takođe je ključno podsticati ih da daju prioritet odmoru i oporavku, što je neophodno za smanjenje sagorijevanja", ističe dr Li.

Takođe, razgovarajte o tome šta uspjeh zaista znači. "Mnogi mladi misle da je uspjeh samo pobjeda. Ako svoje dijete naučite da uspjeh može da znači biti dobra osoba, dobar saigrač, pružiti podršku, isprobati nešto novo ili uraditi nešto čak i kada znate da možda nećete uspjeti, redefinisali ste pojam uspeha i pobjede. To pomaže u izgradnji dugoročnog samopouzdanja", kaže dr Li.

Na kraju, podsjetite ih da je cilj zabava. "Djeca počinju da se bave sportom i drugim aktivnostima zato što su zabavne. Zato ih podsjetite da bi cilj trebalo da bude zabava, a ne pobjeda. Podstaknite ih da isprobavaju nove stvari, a ne da se fokusiraju samo na ono u čemu su već dobri", zaključuje dr Li.

U foto-galeriji pogledajte i savete psihologa o odgajanju dece:

Izvor: index.hr/Yumama