Serijal tekstova posvećenih mentalnom zdravlju nastavljamo osvjetljavajući poremećaj ličnosti koji se sreće kod izrazito ekstrovertnih ljudi, a nazivaju ga još i "glumački" poremećaj. U nastavku saznajte više o histrioničnom poremećaju ličnosti.
Sagovornik MONDO portala i ovaj put je Aleksandar Nikolić, apsolvent psihologije na Filozofskom fakultetu u Nišu, psihološki savjetnik pod supervizijom i edukant integrativne i psihodinamske psihoterapije, s kojim smo već razgovarali o nostalgiji, pasivnoj agresiji,snovima i narcisoidnom poremećaju.
Koje su ključne razlike između narcisoidnog i histrioničnog poremećaja ličnosti?
Prije svega, dobro je poći od same definicije histrioničnog poremećaja ličnosti koji se razlikuje od histerije ili histerične ličnosti. Histrionični poremećaj ličnosti potiče od riječi "histrion" što znači glumac. Odlikuje se velikom potrebom za dobijanjem pažnje od drugih ljudi. Histrioni svoj život i okolinu posmatraju kao jedno veliko pozorište u kome su oni glavni glumci. Njihova potreba za pažnjom ih može tjerati da budu teatralni, manipulativni, glasni dok govore, vrlo ekstrovertni i povodljivi.
U ovome možemo primijetiti razliku od narcisoidnog poremećaja koji, pored pažnje, želi da se prikaže u što boljem svjetlu, što ih čini da budu dosta lažljivi, hvalisavi i ekstrovertni. Kod histrioničnog poremećaja ličnosti nije bitno hoće li se naći u najboljem svjetlu, kod njih je potreba da se samo nađu u nekom svjetlu, bilo to dobro ili loše, jer je njima potrebna samo pažnja. Histrionični ljudi su dosta teatralni, glasni, emotivni i povodljivi što kod narcisoidnih ljudi ne mora biti slučaj.
Koje su ključne karakteristike ljudi s ovim poremećajem?
Najčešće je to slaba emocionalna regulacija koja se najviše vidi u njihovim infantilnim osjećanjima onda kada se ne nalaze u centru pažnje. Oni aktivno traže pažnju što znači da će je najčešće privlačiti fizičkim izgledom. Vrlo česta pojava kod njih je ekscentrično oblačenje ili oblačenje koje odudara od prosječnog oblačenja (oni bi se npr. obukli u šareno dok idu na groblje da bi privukli pažnju). Često mnogo ulažu u fizički izgled što ponekad može biti povezano sa poremećajem ishrane ili telesnom dismorfijom.
Histrioni imaju vrlo uobičajen način komunikacije: njihov govor je impresionistički - kada žele da opišu nešto, doći će do poteškoća, npr. ne mogu direktno objasniti zašto ne vole određenu osobu, već će pokušati da to objasne svojim utiskom.
"Ima loš vajb", "čini me da se osjećam neprijatno", "vrlo je toksičan/na", a kada biste ih pitali da pojasne oni će tu naići na prepreku i neće biti u stanju da objasne ili specifikuju razlog već će najčešće obrazložiti dodatnim utiscima.
Histrioni su takođe dosta glasni i teatralni, što znači da će stalno opisivati razne situacije vrlo glasno i koristiće govor tijela, mlataraće rukama i vikati što je sve u cilju privlačenja pažnje na sebe. Pored toga, često će pokazivati plitke emocije, što znači da njihove emocije ne prate vjerno situaciju. Vrlo im je teško da ubijede druge kako se osjećaju u određenoj situaciji.
Da li su ljudi koji ga imaju - svjesni da ga imaju?
Histrionični poremećaj je ego sintoni poremećaj, što znači da takvi ljudi mogu pružati dosta otpora u terapiji, jer nisu svjesni da je u njima problem. Vrlo često dolaze na terapiju poslije raskida i umiju da otežavaju tok terapije željom da fasciniraju terapeuta, zato je i put izlječenja ovog poremećaja težak. Histrionični ljudi su dosta povodljivi i zbog toga mogu upasti u neprijatne situacije.
Kako se ponašaju u partnerskim odnosima?
Histrionični ljudi dosta manipulativni i mogu takođe biti toksični i neprijatni prema svojim partnerima, jer im je potreba za pažnjom neophodna, te može doći do vrlo nezdravog odnosa.
Oni se plaše napuštanja te mogu biti dosta ljubomorni, posesivni i nezrelo emotivni u raznim situacijama. Takođe, takvi ljudi su vrlo često privlačni osobama drugog pola dok prema osoba svog pola vrlo takmičarski i neprijateljski postavljeni, te u tome možemo vidjeti i zaključiti dinamiku njihovog odnosa sa roditeljima i povezati sa raznim traumama u djetinjstvu.
Kako nastaje ovaj poremećaj?
Najčešće i najprostije objašnjenje nastanka ovog poremećaja se može ogledati u tome da ovi ljudi u djetinjstvu nisu imali dovoljno pažnje od svojih roditelja ili da su dobijali ljubav svojih roditelja samo kada bi pretjerano emotivno reagovali. Naravno, pri nastanku ovog poremećaja leži veliki broj ostalih objašnjenja koji se mogu osvijetliti na terapiji.
Histrionični poremećaj ličnosti, neironično, zbog svog imena, se može često naći u dramskim profesijama ili kod drugih vrsta izvođača. No, to nije sasvim sigurno, što znači da ga srećemo i u raznim drugim profesijama.
(MONDO)