Tekst iz 1928: "Televizija će upropastiti čovječanstvo..."

Televizija će upropastiti čovječanstvo

Nekoliko lica, zatvorenih u neki podrum u Njujorku, mogu vidjeti nekog čovjeka i ženu isto tako zatvorene u nekoj sobi u Londonu. Istina je, da je ta "televizija" daleko od toga da je savršena, i da su se lica iz Londona pojavila pred očima onih iz Njujorka u nepreciznim i nejasnim linijama. Ali ipak ta dva lica u Londonu mogla su se tako dobro poznati, da je grupa lica u Njujorku izjavila, da će ovaj pronalazak, napraviti revoluciju u svijetu.

Američka i evropska štampa posvetile su mnogobrojne članke u pohvalu Berda, pronalazača ovog neobičnog aparata. Ali uskoro ćutanje je pokrilo ovaj pronalazak i izvjesni skepticizam zamijenio je prvo oduševljenje. Izgleda da se svijet ne osjeća srećan ni zadovoljan mišlju, da će kroz 20 ili 30 godina svako moći nositi televizer i da ćemo moći ne samo razgovarati, već i gledati na daljini od više hiljada kilometara. Svijet se skoro uplašio od tih rezultata i komplikacija, koje bi mogle nastati.

Ali to ne treba da nas čudi. Telefon, koji je prije pedeset godina proglašen za osmo čudo, nije li sada postao u našem običnom životu izvor dosade i nervoze? Devet desetina telefonskih komunikacija su danas bilo u privatnom, bilo u trgovačkom život. Masa frivolnih i izlišnih razgovora ne bi postojali, kada ne bi bilo tako lako deranžirati nekoga na daljinu, običnim pokretom dizanja slušalice.

Što se tiče telegrafa, kakve je tek on komplikacije unio u naš život bez osjetljive kompenzacije za naše blagostanje i našu sreću. Reklo se, da su telegraf i telefon, kao dva ultra rapidna komunikaciona sredstva najviše doprinijeli propagiranju kulture i obavještavanju o svjetskim događajima.

Dakle, ako je tačno da mi svakog dana sve bolje znamo šta se događa u Londonu, Parizu, Berlinu, Rimu ili Njujorku, što naši djedovi nisu mogli znati, onda po koju cijenu smo mi dobili tu privilegiju? Ali ta vrsta naših znanja, ma kako brza bila, ipak je površna i statistička. Nikakav telefon, nikakav telegraf nikada neće moći biti u stanju da učini, da mi upoznamo dušu jednog seljaka, duh jednog naroda, mentalitet jedne individue, ljepotu jednog umjetničkog djela, kao što su to mogla učiniti nekadašnja duga, spora i opširna pisma, koja su stizala docnije no depeše, ali su bila mnogo potpunija, ozbiljnije i dublje pisana.

Telegraf i telefon su skoro ubili umjetnost pisanja, kao što je film ubio, ili skoro ubio umjetnost građenja jedne dobre drame.

Svijet se danas žali na opštu oskudicu dobrih pisaca, a niko ne uviđa da je to posljedica dvaju pronalazaka, koji su daleko potisli u pozadinu pero, kao sredstvo za saopštavanje čovječijih misli.

Ako televizer uspije da dobije opštu praktičnu primjenu, to će doista napraviti revoluciju u svijetu. Trebaće se snabdjeti svim mogućim sredstvima, da se ima ona neocjenjiva privilegija, koju danas imaju i najsiromašniji: sloboda i relativna nezavisnost. Čovjek se više neće moći smatrati gospodarom u svojoj kući, niti slobodnim na tuđoj teritoriji. Čovjek će biti užasno i nemilosrdno progonjen svuda, gdje ima i gdje nama žica, jer ti nevidljivi talasi dopisu svuda i svuda će vas moći pronaći. Oni će vas pronaći i otkriti onda kada se najmanje nadate i tako će iz velike daljine neki vaš neprijatelj ili vaša ljubomorna žena moći vidjeti šta vi radite.

I ako se u tom trenutku, ne daj Bože, nađete na nekom diskretnom poslu, onda neka vam sam Bog bude u pomoći.

Dakle, kao što vidite svijet se neće moći smatrati srećnim ako televizer dobije opštu upotrebu. Čovjek često puta ima potrebu da ostane usamljen, zaklonjen od indiskretnih pogleda. Međutim to će mu u buduće biti nemoguće. Nikakvi zidovi vas neće moći zakloniti od prodirućih zrakova televizera. I kada spavate, i kada jedete, i kada držite neku tajnu konferenciju, neko indiskretno oko moćiće da vas vidi.

I zamislite sada strah i duševni nemir čovjeka, koji želi da ga za neko vrijeme niko ne vidi, i zna da mu je to nemoguće. Prema svemu tome, televizija umjesto da usreći, potpuno će unesrećiti čovječanstvo.

Jedna engleska izreka kaže: Neznanje je sreća. Nikada ova izreka nije mogla biti tako dobro primjenjena, kao u slučaju televizije.

("Pravda" 10. jul 1928. godine)