EKSKLUZIVNO! Brazilac o kom bruji cijeli svijet za MONDO: Od jedinog navijača na tribini do predsjednika sa trofejom!

Tijago Reh u razgovoru za MONDO govorio je o iznenadnoj svjetskoj slavi prije osam godina, usponima i padovima i putu od običnog navijača do predsjednika kluba koji je napravio istorijski uspjeh, zbog čega o njemu ponovo bruji cijeli svijet.

Ime Tijaga Reha teško da su zapamtili i najzagriženiji ljubitelji fudbala, ali kada vide snimak usamljenog navijača kako sjedi gostujućoj tribini na utakmici brazilske lige, većina će se prisjetiti čuvene fudbalske priče od prije osam godina.

Momak iz Santa Kruz de Sula, grada na jugu Brazila sa oko 130.000 stanovnika, ponovo je u žiži svjetske javnosti, nakon istorijskog uspjeha fudbalskog kluba Santa Kruz, koji je osvojio državni kup.

Ali sada više nije samo navijač, nego i predsjednik kluba.

Njegove fotografije "PRIJE i POSLIJE", odnosno kao usamljeni navijač na tribini i predsjednik, objavljene na tviteru uz komentar "Početak sna… sve je prošlo odlično", postale su viralne širom planete, kao jedna on najljepših sportskih priča u 2020. godini koja je "ubila" sport.

Novinarska znatiželja nije zaobišla ni autora ovog teksta, a nakon što smo u samo dva koraka došli do hiljadama kilometara udaljenog mladića, zatim i saznanja da dijelimo profesiju što garantuje da nećemo morati da "izvlačimo" riječi iz sagovornika, praznična priča o ovoj fudbalskoj bajci bila je neizbježna.

Tijaga Reha, jednog od trenutno najpopularnijih osoba u svijetu fudbala zatekli smo u slavlju, koje u Santa Kruz De Sulu traje danima.

Uprkos tome pronašao je vremena da u razgovoru za MONDO govori o najvećem uspjehu malog brazilskog kluba, šta je sve bilo potrebno da se fudbalski klub Santa Kruz upiše u istoriju, ali i da se drugi put u osam godina uhvati svojih "pet minuta slave" na svjetskom nivou.

"Osvajanje FGF kupa je fantastično iskustvo, jer je to prvi trofej u 107 godina postojanja kluba. Kada smo osvojili kup počeo sam da plačem. Nije lako biti predsjednik malog kluba u Brazilu, nemamo mnogo novca, tako da je ovo fantastična stvar za mene. Imam 33 godine, predsjednik sam samo par godina, pored toga mi i nemamo neko veliko iskustvo. Jako sam srećan, nisam mislio da će taj moj uspjeh ovako odjeknuti. Ljudi pričaju o meni u mnogim zemljama, pišu mi, zovu me... Fantastično", počeo je Reha.

Priča o njemu, međutim, počinje 2012. godine, kada se sasvim slučajno proslavio.

Tokom utakmice prve lige brazilske države Rio Grade De Sul između Gremija i Santa Kruza kamere su snimile momka koji usamljen sjedi na tribini za gostujuće navijače.

Taj video navijača koji je sam bodrio svoj klub dok je na suprotnoj strani bilo preko 6.700 domaćih fanova obišao je svijet i postao simbol privrženosti fudbalskom klubu.

Reh ističe da se duel sa Gremijom ne propušta, ali i priznaje da baš zbog toga nije očekivao da će biti jedini navijač Santa Kruza na toj čuvenoj utakmici.

"Mi imamo dva velika kluba u našoj državi, Gremio i Internasional, oba su bili svjetski prvaci i šampioni Brazila. Kada igrate protiv njih to je bez dileme meč godine. Tada sam radio u novinama u Porto Alegreu. Bilo je ljeto, nedjelja, bilo je jako vruće i većina ljudi tada je išla na plažu, a ne na utakmice. Ali zaista se nisam nadao da ću biti jedini. Mislio sam da će dosta naših navijača doći iz Snata Kruza automobilima, autobusima...“.

Ali prevario se. Kada je došao na Olimpiko ugledao je tribinu za gostujuće navijače koja je zjapila prazna.

"Kada sam došao na stadion pitao sam redare ima li neko od gostujućih fanova, gdje su, oni su mi rekli da nema nikog. Ostalo je još 15 minuta do utakmice i sam sebi sam govorio: Doći će još naših, ne brini. Međutim, vrijeme je prolazilo, a ja sam ostao sam. I utakmica je počela. Mi smo čak postigli prvi gol, ja sam ga čak proslavio, doduše prilično skromno. Međutim, uslijedio je prokret Gremija i na moju žalost izgubili smo 4:1“, priča Reh i dodaje da se nije pretjerano brinuo, iako je bilo psovki i provokacija kompletnog stadiona.

"Bilo je tu pet policajaca, samo zbog mene. Nisam se plašio. Mi smo primili golove, gubili smo zutakmicu, a ostali na stadionu su krenuli su da mi se smiju, da me provociraju, bilo je to ružnih riječi. Likovali su zbog pobjede. Ali bilo je ok, posebno iskustvo".

Zanimljivo je da su tek na poluvremenu igrači njegovog kluba shvatili da imaju "podršku" sa tribina.

"Naša delegacija koja je bila u loži tek poslije utakmice je saznala da sam bio na utakmici, a igrači su me primijetili na poluvremenu. Poslije utakmice nekoliko njih došlo je do mene, zahvalilo mi se za podršku. Nakon par dana pozvali su me iz Santa Kruza, bio sam u posjeti klubu, oni su mi poklonili dres, na njemu je izvezeno 'vječni navijač', pričali smo, bilo je lijepo".

U tih par dana slika sa stadiona Olimpiko obišla je cijeli svijet.

"Prijatelji, kolege, oni koji me znaju počeli su da mi šalju poruke i zovu me još tokom utakmice, u narednih četiri, pet dana imao sam bezbroj poziva i imao sam dosta intervjua, čak je i moj list u kojem sam radio napravio priču o meni. Bilo je to mojih pet minuta slave", rekao je Reh koji te 2012. nije ni slutio da će se o njegovom slučaju govoriti ne o pet, već o "deset minuta slave“.

Već sljedeće godine Tijago Reh je ulogu navijača zamijenio ulogom portparola kluba, ili je bar tako bilo na papiru...

"Nisam htio da više živim u Porto Alegreu, htio sam da se vratim u Santa Kruzu pričao sam sa predsjednikom kluba i ponudio mi je da radim kao portparol. U decembru 2013. vratio sam se u Santa Kruz i zaposlio u klubu. Ali nisam radio samo to. Radio sam mnogo poslova, bio sam kao član uprave, cijeli dan radio sam u klubu, išao sam i na sastanke uprave petkom i malo-pomalo upoznali smo se. Mali smo klub, imali smo samo dva zaposlena, ja sam radio mnogo poslova, putovao sa ekipom, samo još nisam čistio kopačke igračima (smijeh)".

Nije sve, međutim, bilo idealno kada je došao da radi.

"U 2013. obilježavali smo 100 godina od osnivanja kluba, trebao je to da bude magična godina, ali umjesto toga mi smo ispali u drugu ligu. Bilo je vrlo loše..." 
U međuvremenu u njemu je tinjala pomalo čudna ideja da postane predsjednik kluba, što se i desilo sljedeće godine.

"Misao da dođem u klub, pa i da postanem jednog dana predsjednik postojala je čak i prije te čuvene utakmice protiv Gremija. Jer znate kako je, većina navijača samo sjedi i kritikuje, pričaju da uprava ne valja, ali mislim da navijači mogu i više od toga. Naravno većina navijača u mogućnosti je tek da kupi ulaznicu i dođe na utakmicu, ali oni koji imaju priliku da se uključe u rad kluba i urade nešto više, mislim da je to zaista vrijedno", kaže Reh, koji je još tada uvidio ozbiljan problem svog kluba.

"Naš tim se okuplja i igra samo tri mjeseca, a smatram da to nije dobro, da klub treba da igra cijele godine, klub je tu zbog fudbala, klub treba da postoji da igra. Kod nas dolaze igrači iz raznih država, dođu da odigraju ta tri mjeseca, tako da nema poistovjećavanja sa klubom. Problem je što nemamo kontinuitet, svake godine tu je drugi trener, drugi igrači. Mislim da je važno da to bude duže, da ljudi upoznaju klub, da se povežu s klubom, identifikuju..."

Izvor: MONDO/Tijago Reh/privatna arhiva

Zbog svega toga članove tadašnje uprave pokušao je da ubijedi da krenu u drugom pravcu, da bi na sastanku iznenada dobio ponudu da postane predsjednik.

"Te 2014. godine pokušao sam da ih ubijedim da igramo taj državni kup. Okupio sam upravu i ubijedio ih da treba da igramo ovo takmičenje koje se održava u drugoj polovini godine. Oni su me tada pitali da li sam ja zainteresovan da vodim klub i u julu 2014. sam izabran za predsjednika", otkriva nam Reh.

Ali nije sve bilo kao iz bajke...

"Igrali smo drugu ligu 2015. i bio sam jako razočaran svime pa sam odlučio da odstupim kao predsjednik".

Santa Kruz je nastavio da igra drugu državnu ligu do 2018. a onda je ispao u treću. Klub je dotakao "dno", a ljudi u njemu sjetili su se Tijaga i odlučili da mu daju novu priliku.

"Kada je klub ispao u treću ligu 2019. godine dobio sam poziv da se vratim u klub. Tada su razmišljali čak o gašenju kluba, ništa nije bilo dobro. Trebao im je neko mlađi, sa energijom, idejama. Prihvatio sam da se vratim i evo godinu dana kasnije desila se magija“.

Tih 60 članova kluba koji plaćaju članarinu i imaju pravo da biraju predsjednika kluba donijeli su ispravnu odluku, međutim, da bi se postigao uspjeh trebalo je da se uloži mnogo truda. Veliki dio zasluga pripada samom Rehu, jer je napravio priličan zaokret u klupskoj politici.

"Rekao sam svima ovog puta ćemo drugačije. Imao sam iskustvo, napravio sam neke analize i sada je stvarno drugačije. Otplatili smo dugove, sada imamo ekipu u kojoj su više mlađi igrači, jer ne želimo da ponovo stvaramo dugove. Pred početak nove sezone 2020. imali smo ambiciju da postanemo šampioni i da izborimo drugu ligu, ali počela je pandemija korona virusa i treća liga nije ni počela. Čekali smo pet mjeseci da počne, na kraju je prvenstvo otkazano. U oktobru je fudbalski savez naše države odlučio da uprkos pandemiji organizuje kup FGF u kojem će učestvovati svi klubovi iz države, bez obzira da li su prva, druga ili treća liga" priča Reh i dodaje da je uprkos ranijem zagovaranju da se igra ovo takmičenje, imao dilemu, posebno nakon pomalo iznenadnog priliva novca u klub zahvaljujući transferima svojih nekadašnjih igrača.

Golman Tijago Volpi je napravio transfer u Sao Paulo, a krilni igrač Pedro Enrike u turski Kajzeri pa je Snata Kruz dobio izvjesno obeštećenje na osnovu FIFA solidarnosti.

"Razmišljali smo da li da taj novac sačuvamo za sljedeću sezonu, da imamo za takmičenje u prvenstvu ili da igramo ovaj kup i da pokušamo da ga osvojimo i tako izborimo plasman u Kup Brazila. Prvo nisam htio da igramo, bio sam zabrinut šta ćemo sve morati da ispoštujemo, te protokole, epidemiološke mjere, tu je bilo i obavezno testiranje na koronu, koje dosta košta, ali ostali u klubu su željeli i na kraju smo odlučili da igramo. I ispisali smo istoriju (smijeh)".

Korak po korak išao je Santa Kruz, a onda stigao do finala protiv mnogo većeg Sao Hozea.

Klub iz SEDMOG ranga u Brazilu protiv kluba iz TREĆE brazilske lige.

"Fudbal je nešto posebno upravo zbog toga. Mi smo klub iz treće državne lige (liga države Rio Grande de Sul, op.a.) , jako smo mali, a sljedeće godine igraćemo Kup Brazila. Igrali smo finale protiv Sao Hozea koji igra treću ligu Brazila (na nivou Brazila postoje četiri savezne lige, a ispod su državne lige,op.a) . Oni imaju mnogo više novca, ali u fudbalu nekada novac nije najvažniji. Bila je to bajka. Oni su bili favoriti, mislim da su šest puta osvajali kup u posljednjih sedam godina. Ali svo vrijeme sam vjerovao u nas. Naši igrači su postali prava porodica i na ovom meču borili su se do posljednjeg minuta".

Izvor: FC Santa Cruz/Vinicius Schubert

Fudbal ne bi bio fudbal bez drame koju nam često režira.

Poslije pobjede 3:1 u prvoj utakmici finala, Santa Kruz je u revanšu finala gubio 3:0 sve do posljednjih trenutaka utakmice.

"Pred kraj finala sam bio zabrinut. Dvije minute prije kraja utakmice gubili smo 3:0, ali Hvala Bogu uspjeli smo da na samom kraju da damo taj jedan gol i da odemo u penale u kojima smo bili bolji i osvojili trofej".

Pobjeda Santa Kruza odjeknula je fudbalskim svijetom, upravo zbog Reha, koji je od jedinog navijača na tribini prešao put do predsjednika sa trofejom kojim je izboren prvi, istorijski plasman u prvo kolo Kup Brazila.

Osim toga Santa Kruz će igrati svojevrsni superkup ili svojevrsni pandan engleskom "komjuniti šildu", a baš kao te 2012. godine protivnik će biti Gremio.

"Sve ovo dešava se u samo osam godina, možete da zamislite kako je meni. Neki dan sam radio intervju za TV Globo, bio sam na stadionu. Ali sada nisam bio sam, već sa trofejom! Počeo sam da plačem, prisjetio sam se svih događaja 2012., mog prvog mandata kao predsjednika, tog razočaranja, pomislio sam tada da nisam prava osoba koja može da vodi fudbalski klub i da treba da budem samo navijač. Na kraju sam se vratio u klub i osvojio prvi trofej u 107 godina. Ispisali smo istoriju, a ja nisam samo njen dio, već sam učestvovao u pisanju te istorije", ističe Reh.

Izvor: FC Santa Cruz/Vinicius Schubert

Plasmanom u prvo kolo Kupa Brazila njegov klub će dobiti oko 150.000 dolara, odnosno pet puta više nego što je Santa Kruz dobio na osnovu transfera Volpija.

Reh je presrećan zbog svog i uspjeha kluba, ali i svjestan i druge strane medalje i problema koji ga očekuju.

"Mi za sada znamo da ćemo igrati Kup Brazila, ali to je samo jedan meč, ako želimo dalje moramo da ga dobijemo. Igraćemo i Superkup protiv Gremija, ali ne znamo da li će se zbog korona virusa igrati treća liga i kada. To je problem jer ne želim da okupljam i formiram ekipu za samo dva meča. Čekamo da savez odredi da li će se i kada igrati prvenstvo. Ali tek sam počeo da razmišljam o tome, jer sam ovih dana slavio uspjeh. Bio sam na piću sa trenerom, on bi sada želio da ostane, ali sada ga hoće svi veći klubovi. Isto tako i neki klubovi iz prve lige žele neke nađe igrače, jedan je već otišao".

Ipak, neće, mu biti teško da pronađe nove igrače.

"Pokušaćemo da zadržimo trenera, a igranje Kupa Brazila nas ponovo stavlja na mapu, ponovo smo u 'izlogu'. Evo već sad imamo poruke 500 igrača koji žele da dođu i da igraju za Santa Kruz. Ali i dalje smo mali klub. Nismo moćni, nismo Gremio, nismo Barselona (smijeh)", rekao je Reh na kraju razgovora za MONDO.