"Bio si nam najomiljeniji kapiten. Vođa. Nismo ni trebali da glasamo, sam Bog te izabrao", govorio je Divljakov kum i bivši saigrač Jovo Šmanja
Predrag Divljak, legendarni kapiten Fudbalskog kluba Borac, preminuo je u nedjelju u 50. godini, nakon višemjesečne borbe sa akutnom mijeloidnom leukemijom.
Divljak, koji je 2001. godine bio kapiten Borca koja je osvojila prvu šampionsku titulu u Republici Srpskoj u istoriji kluba, liječio se u proteklim mjesecima na Vojno-medicinskoj akademiji u Beogradu, ali je, na žalost svih onih koji su ga voljeli i poštovali, izgubio životnu bitku.
U znak sjećanja na legendarnog "Pedu", danas je u Trofejnoj sali Gradskog stadiona održana komemoracija, na kojoj su se od Divljaka oprostili aktuelni predsjednik Borca Stojan Malbašić i nekadašnji čuvar mreže crveno-plavih, kum ali i tadašnji saigrač, Jovo Šmanja.
"Čovjek čime se rodi osuđen je i da umre. Smrt ne poštuje red, na najsuroviji način bira one najbolje. Uvijek nam otrgne drage i cijenjene, voljene i najbliže. Ako je smrt poseban trenutak života, kao što je zapisao jedan hroničar, onda je odlazak našeg Peđe nezaobilazni trenutak podsjećanja na jednog fudbalskog majstora, ali i izuzetnog čovjeka", rekao je Malbašić na početku obraćanja.
Još od malih nogu, navodi Malbašić, Divljak je obožavao fudbal.
"Igrao je u Želji sa Predgrađa, Rudaru iz Ugljevika, banjalučkom Omladincu i Džaji, Gomionici iz Bronzanog Majdana, ali kruna njegova karijere bila je u Fudbalskom klubu Borac. Sa ovim klubom ispisao je jednu od najljepših stranica njegove uspješne istorije i u njoj uklesao svoje ime. Predvodeći, kao kapiten, svoju generaciju u njegovim rukama se našao šampionski pehar za prvu Borčevu osvojenu titulu u Republici Srpskoj. Fudbalski pečat tom velikom i nezaboravnom uspjehu udario je i Predrag Divljak. Ono što je za druge u fudbalu najteže, kako postići gol, za njega je bilo najlakše. Svojim golovima i golgeterskim umijećem krčio je svom Borcu put ka šampionskim visinama, a navijačima, popularnim Vulturesima, čiji je bio ljubimac, golgeterskim remek-djelima donosio je brojne radosti. I kad je okončao fudbalsku karijeru, njegovo srce je do posljednjeg trenutka života kucalo za Borac. Svakako najteže je, u ovim bolnim trenucima, njegovoj porodici: majci Nevenki, supruzi Nikolini, sinovima Nikoli i Borisu i ostaloj rodbini. Tugu i njegovi saigrači: Jovo, Ana, Mrki, Jandra, Feki, Tein, Kljaja, Zrna, Vuki, Maleta, Gruja, Bena, Denza... Tuguju njegovi Vulturesi, tuguje njegov Borac, tuguje njegova Banjaluka."
Jovo Šmanja je, zajedno sa Predragom Divljakom, bio među prvima koji je prije 20 godina podigao vrijedan trofej.
"Teško je u ovom trenutku izabrati riječi da ne pogode pravo u dušu i ne natjeraju suze na oči. Danas, na vječni počinak ispraćamo našeg Predraga Pedu Divljaka, sina, muža, oca, brata, kuma, saigrača... ljudsku gromadu i velikog fudbalera čije golove i vedar duh nikad nećemo zaboraviti. Takvi ljudi se jednostavno ne zaboravljaju. Naš Pedo odlazi u trenucima kad smo se nadali da će zabilježiti još jednu pobjedu, onu najvažniju, protiv opake bolesti koja ne bira ni vrijeme ni mjesto kada će da napadne i podmuklo udari. Nadali smo se i vjerovali da će naš Peđa izaći pobjednički iz neravnopravne utakmice i borbe. Ostaje utjeha da smo bili savremenici jednog takvog čovjeka kome su se divili mnogi mladi, kako ljudskim vrlinama tako i fudbalskom umijeću koje je prezentovao. Njegovao je ljubav prema ljudima i oni prema njemu. Rijeka riječi tuge koja se ovih dana slila našom Banjalukom na najbolji način govori bez koga smo ostali i koga smo izgubili. Niko nije ravnodušan zbog ovog trenutka, pokušavamo da ne plačemo, ali suze teku same. Za ljudinom kakav je bio naš Peđa. Iako si sada daleko od nas, otišao si na bolje mjesto nego što je ovozemaljski svijet, kod svog oca Đure, pa sada sa anđelima zajedno drugujete na oblacima. I dalje osjećamo tvoje prisustvo, tvoj blagi osmijeh, vedar duh, čujemo tvoje pošalice, kako na naš, tako i na svoj račun. Nisi znao da se štediš, nisi bio kalkulant. Život si shvatao baš kao život, a ne predstavu, onako kako to svi treba da uradimo, da ga živimo i vjerujemo", govorio je Šmanja, takođe se prisjetivši legendarne sezone 2000-2001.
"Srce mu je kucalo za Borac do posljednjeg časa": Održana komemoracija za Predraga Divljaka, legendu "crveno-plavih"!
"Bio si nam omiljeni kapiten. Vođa. Nismo ni trebali da glasamo, sam Bog te izabrao, naše je bilo samo da potvrdimo ono što su svi znali, da staviš traku na ruku i da nas povedeš i dovedeš do istorijske titule 2001. godine koja sa današnjeg stanovišta ima istorijsku vrijednost. Tvoja slika sa pobjedničkim peharom ukrašavaće i dalje naše živote, ali i fudbalski hram Gradski stadion."
Predrag Divljak biće sahranjen danas u 13.30 časova na Centralnom gradskom groblju u Vrbanji.