Fudbalska lopta se u gradu na Ćehotini kotrlja već 110 godina.
Kada se 1913. godine u Foči zakotrljala prva fudbalska lopta naišla je na "plodno tlo" jer je za 110 godina postojanja fočanski fudbal iznjedrio plejadu vrhunskih igrača, koji su nastupali i nastupaju za poznate domaće i inostrane klubove.
Kako je to zapisao prednjak Sokolskog društva Novak Popadić, koji je kasnije bio odličan fudbaler fočanskog Graničara, baš kao i njegov brat Janko, prvu fudbalsku loptu u Foču je iz Sarajeva 1913. godine donio đak sarajevske gimnazije i član fočanskog Sokola Vasilije Sunarić.
Do tada "nepoznata športska zanimacija" brzo je opčinila fočansku omladinu, koja se "loptanjem" bavila u okviru Sokolskog društva - najstarijeg u BiH.
"Srpski soko" u Foči je osnovan 1893. godine, pa u ovoj godini, uz 110 godina fudbala, fočanski sport obilježava još jedan važan jubilej - 130 godina od prvog organizovanog bavljenja sportom u okviru Sokolskog društva, koje je posebno radilo na tjelesnom razvoju omladine kroz sistem gimnastičarskih vježbi.
Dvije glavne sprave za vježbanje bile su preča ili vratilo i paralele, odnosno razboj.
Novak Popadić je bio istaknuti prednjak, odnosno stručno osposobljeni voditelj vježbi fočanskog Sokola, što bi danas odgovaralo ulozi trenera, a jedno vrijeme i načelnik društva.
U "Sjećanjima na razvoj fizičke kulture u Foči" zapisao je da su, u samim počecima, nakon što je Vasilije Sunarić donio prvu loptu, članovi Sokolskog društva "šutirali bez sistema i pravila igre".
Sunarić se sa fudbalskim sportom upoznao kao srednjoškolac u Sarajevu, u kojem je od 1908. godine postojao Srednjoškolski sportski klub, prvi sarajevski fudbalski klub. Zanimljivo je da je taj klub osnovao rođeni Fočak Feodor Lukač, začetnik u Sarajevu ne samo fudbala, već i lake atletike, vaterpola, skijanja, mačevanja, a potom u Mostaru kajakaštva, motociklizma, tenisa…
Lukač je rođen u Foči 1892. godine, a 1908. godine je iz Zagreba, gdje se na igralištu Konkordije slučajno upoznao sa ovim sportom, u Sarajevo donio prvu fudbalsku loptu, nakon čega je sa svojim školskim drugovima osnovao prvi fudbalski klub u tom gradu - Srednjoškolski sportski klub iz kojeg će se kasnije roditi srpska Slavija i hrvatski SAŠK.
Mada je u gradu na obalama Drine i Ćehotine, gdje je njegov otac jedno vrijeme službovao kao šumarski inženjer, proveo samo dio djetinjstva, za Feodora Lukača se, ipak, može reći da je prvi fudbaler koji je rođen u Foči, a koji je igrao zvanične utakmice.
Osim za đački klub, kao student je u Pešti 1912. i 1913. godine igrao za studentski klub u prvoj Mađarskoj ligi. Kako je to zapisao u svojim memoarima, u posebnom sjećanju ostala mu je utakmica protiv čuvenog Ferencvaroša na kojoj je kao desno krilo brzim prodorima i centaršutevima namjestio tri gola za pobjedu svog tima od 3:1.
Lukač je bio jedinstvena ličnost, svestrani sportista, ugledni hirurg i univerzitetski profesor, i imao je buran život - za filmsku priču. Kao student medicine u Beču i Bernu na državnim studentskim prvenstvima osvajao je zlatne medalje u skoku udalj, skoku uvis, troskoku, četvoroboju, kao srpski dobrovoljac bio je u pratnji kralja Petra pri povlačenju kroz Albaniju, u Mostaru je u Drugom svjetskom ratu skokom sa litice u nabujalu Neretvu pobjegao ustašama sa streljanja.
U mnogo čemu je prednjačio, između ostalog u Mostar je donio i prvi rendgen, a među pacijentima koje je operisao bio je i Aleksa Šantić. Njegov sin Sergije Lukač bio je poznati novinar i osnivač katedre za novinarstvo Fakulteta političkih nauka u Beogradu.
Pokretanjem fudbalske igre u Sarajevu i osnivanjem đačkog kluba, Lukač je na posredan način doprinio da ovaj sport, preko fočanskih đaka, stigne i do njegovog mjesta rođenja.
Vasilije Sunarić donio je loptu u Foču 1913. godine, a na osnivanje prvog "loptaškog kluba" u ovom gradu morao se sačekati kraj Prvog svjetskog rata i oslobođenje od Austrougara.
Sin Vasilija Sunarića, Braco Sunarić, koji danas živi u Beogradu, kaže da vjerovatno nije ni bilo vremena za njegovog oca da se ozbiljnije bavi fudbalom, osim kao srednjoškolac jer je ubrzo nastupio Prvi svjetski rat, tokom kojeg je, da bi izbjegao mobilizaciju u austrijsku vojsku, bio u izbjeglištvu u Švajcarskoj.
"Poslije povratka kući ne vjerujem više da se imao kad baviti fudbalom, a i otac mu je preminuo nekoliko godina nakon rata", priča Braco Sunarić za svog oca Vasilija, koji je bio poznati fočanski gazda - trgovac i drvoprerađivač.
Kako se navodi u monografiji Fudbalskog kluba Sutjeska, prvi fudbalski klub u Foči osnovan je 1920. godine, tačnije dva kluba - Graničar i Sloga, koji se pet godina kasnije ujedinjuju u Graničar.
Jedno vrijeme postojao je i Jugović, ali se i on "utopio" u Graničar, a istu sudbinu je imala i Zelengora koja je kratko vrijeme postojala u Brodu na Drini.
Prema nešto drugačijim zapisima Novaka Popadića, 1920. godine osnovani su srpski Graničar i muslimanska Drina, koji se kasnije ujedinjuju u Graničar.
Igralo se na šljaci, a stadion je bio na istom mjestu gdje je i danas - kraj Ćehotine.
Graničar je igrao utakmice protiv klubova iz Goražda, Višegrada, Kalinovika, Pljevalja, kao i protiv sarajevskih klubova - muslimanskog Đerzeleza i srpske Slavije.
Novak Popadić je bio nezamjenjiv na centarhalfu Graničara, kako to u monografiji navodi njegov saigrač Uzeir Trhulj.
"Jednom smo čak u Foči pobijedili kombinovani tim Slavije sa 2:1. Bila su to divna vremena", ostalo je zapisano Trhuljovo sjećanje.
U Foči se lopta kotrljala i u Drugom svjetskom ratu, u vrijeme "Fočanske republike" na Partizanskim sportskim igrama, kada je između ostalih odigrana i utakmica između Fočanske omladinske čete, u kojoj su većina igrača bili fudbaleri Graničara, i Vrhovnog štaba za koji su nastupili Aleksandar Ranković, Slobodan Penezić, Ivo Lola Ribar...
Fdbaleri predratnog Graničara učestvovali su u borbi protiv okupatora, a mnogi od njih su, poput braće Aleksandra i Bora Visockog, pali za slobodu.
Nakon rata Graničar je prestao da postoji, kao i Sokolsko društvo.
Od 1946. godine, tradiciju Graničara nastavila je Sutjeska. Novoosnovani fudbalski klub dobio je ime po Bici na Sutjesci u kojoj su ginuli i fudbaleri Graničara.
Tada je umjesto Sokolskog, osnovano Društvo za tjelesno vaspitanje Partizan, koje je, poput Sokola, njegovalo gimnastičarske vježbe i bilo baza za sve sportove.
Braco Sunarić se prisjeća da je jedan od trenera u tek formiranom Partizanu bio i nekadašnji prednjak Sokola i fudbaler Graničara, a zatim Sutjeske Novak Popadić.
"Čuveni Novak Popadić nas je vježbao, a njegov sin Dragan Popadić, moj školski drug, bio je odličan fudbaler. Nažalost, kao mlad poginuo je u saobraćajnoj nesreći kada se vozio na motoru na putu između Foče i Broda", kaže Braco Sunarić.
Kako je to zapisano u monografiji fočanskog kluba, Dragan Popadić je golove davao i iz kornera i bio je vjerovatno najbolje lijevo krilo Sutjeske i jedan od njenih najboljih fudbalera, a stigao je i da studira i završi Ekonomski fakultet.
Igrao je od 1953. do tragične smrti 13. septembra 1965. godine za Sutjesku i za sarajevski Željezničar u timu sa Ivicom Osimom.
Iz tih prvih generacija Sutjeske poseban pečat ostavili su i Josip Šimović, koji je prešao u Željezničar, te Refik Muftić, legendarni golman Sutjeske, Sarajeva i austrijskog Šturma.
Muftić je u dresu Sarajeva 1966. osvojio titulu prvaka Jugoslavije, a potom nastupao i u Kupu šampiona. Sarajevo je ispalo u drugom kolu od Mančester Junajteda, a Muftić je tada, sjajnim odbranama na gostujućem terenu, od engleskih novinara zaslužio epitet "junak sa Old Traforda".
Gotovo svaka generacija Sutjeske iznjedrila je poznate fudbalere i teško je pobrojati sva imena, koja su imala velike karijere.
Neki od njih su Rešad Kunovac - sa beogradskim Partizanom"1976. i 1978. godine osvajao titule prvaka Jugoslavije, golman Mladen Furtula, nastupao takođe za Partizan, a sa PAOK-om bio prvak Grčke, Rade Paprica - jedan od najboljih igrača Željezničara i prvak Grčke sa PAOK-om, Radmilo Mihajlović - golgeter Željezničara, zagrebačkog Dinama, prvak Njemačke sa Bajernom, igrao i za Šalke i Ajntraht iz Frankfurta. Mihajlović je 1987. godine, sa 23 gola za Željezničar, bio najbolji strijelac Prve lige Jugoslavije.
Za vrijeme bivše Jugoslavije talentovani fudbaleri iz Foče bili su najčešće na meti dva sarajevska velikana.
U Sarajevu su, između ostalih, igrali Miroslav Visocki, Refik Muftić, Stole Blagojević, Ekrem Maglajlija, Faruk Hadžimešić, Rasim Ahmetović, Miloš Nedić (nosio i kapitensku traku ovog kluba), Predrag Koprivica...
Dres Željezničara sa uspjehom su nosili Dragan Popadić, Josip Šimović, braća Rade i Zoran Paprica, Duško Ivanović, Radmilo Mihajlović, Darko Vojvodić. U Rijeci je igrao Nevenko Vasiljević, u zeničkom Čeliku Miško Mojović i Branko Vučković, u Novom Sadu Milan Živković, u Osijeku Midhat Gluhačević.
I u novijoj istoriji, nakon rasapada Jugoslavije, fočanska bubamara nastavila je da rađa talente i velike igrače.
Foča je danas poznata po međunarodnom omladinskom turniru "Fudbal frends", a u reprezentaciji BiH trenutno igraju dvojica Fočaka - Rade Krunić, prvotimac Milana, sa kojim je prošle godine osvojio titulu prvaka Italije, te Vladan Danilović, član portugalskog Nasionala.
Zapažene karijere ostvarili su i Milan Muminović, prvak BiH sa Zrinjskim, braća Duško i Dejan Rašević, Radan Muminović, Darijan Matović, Bojan Mihajlović, Nikola Mojović, Miloš Sekulović...
Fudbalsko sjeme koje je Vasilije Sunarić posijao prije 110 godina nastavlja da donosi izuzetne plodove.
Potrebno je dodati da se, osim u Sutjesci, fudbal na području opštine Foča igrao i u Radniku iz Broda na Drini, Rudaru iz Miljevine i Kolini iz Ustikoline. Od ova tri kluba, danas postoji samo Kolina, ali je Ustikolina od 1995. godne zasebna opština u Federaciji BiH.
(mondo.ba/SRNA)