U nepreglednom nizu loših vijesti iz Italije, ova je obradovala sve koji vole fudbal.
Đanluka Vijali izliječio se od raka pankreasa.
Legendarni italijanski napadač uspješno je završio 17-mesečnu terapiju i ovih dana je definitivno mogao da odahne i da kaže - "više neću da crtam obrve".
Njegov oporavak bar na trenutak je učinio da se ljubitelji fudbala sjete kakav je to bio igrač.
U Sampdoriji je eksplodirao (1984-92) i pod vođstvom srpskog stručnjaka Vujadina Boškova osvojio titulu, Kup kupova i igrao finale Kupa šampiona na Vembliju 1992.
Potom je kao dokazani napadač postao najskuplje plaćeni fudbaler u istoriji, jer ga je Juventus platio Đenovljanima čak 14,85 miliona funti. Na taj način "Stara dama" je rasparila kultni tandem Vijali - Roberto Manćini, a "Luka" joj se odužio i zajedno sa Fabricijom Ravanelijem, Aleksom Del Pjerom i Vladimirom Jugovićem 1996. podigao i trofej Lige šampiona.
Neki ga pamte i po narednoj, posljednjoj epizodi. Od 1996. do 1999. igrao je za Čelsi i bio jedan od prvih Italijana koji su toj ligi donijeli šmek, veću popularnost i notu bez koje sigurno ne bi postala ono što je danas - takmičenje fudbalske snage, ali i majstorstva.
Ukratko, gdje god da je bio, Vijali je osvajao trofeje i bio voljen. Zato su cijela Italija i svi koji ga poštuju zajedno sa njim proživljavali borbu protiv kancera, iz koje je izašao kao veliki pobjednik.
Legendarni centarfor izborio se fudbalom za svoje ime, za svoj status i za svoje milione, koje je imao čim se rodio. Njegov otac je bio izuzetno bogat čovjek, a "Luka" je odrastao u zamku "Kastelo di Belgioioso" u Kremoni.
Dok je stasavao i dok je postajao veliki igrač, jako bitnu ulogu u njegovom razvoju imao je "Čika Vujke", čuveni Vujadin Boškov, koji ga je trenirao čak šest godina.
Iz njihovog odnosa tada su se "rodili" sjajni rezultati, ali i veliko poštovanje, koje je Vijali iskazivao godinama, nazvavši srpskog stručnjaka "besmrtnim".
Ipak, bilo je u tom odnosu i uspona i padova dok su zajedno boravili u Đenovi. Boškov je u nekim intervjuima detaljno govorio o tome, kao i o fenomenalnom tandemu.
"Ko je bolji, Vijali ili Manćini? Luka je bio druželjubiviji. Da je Manćini imao manje agresivan karakter bio bi sjajan, jer je imao ogroman talenat, ali kada mu ne dodaju loptu on je počinjao da viče. Izašlo je tu nekoliko loših riječi, koje nisu bile lijepe, ali on je svakako bio jedan od najvećih igrača koje sam trenirao".
Vijali je znao i da uradi neke stvari koje se Boškovu nisu sviđale i koje mu nisu bile simpatične.
"Luka Vijali se jednom našalio i sakrio mi je pištaljku. Nedjelju dana ni sa kim nisam pričao zbog toga i posljednjeg dana sam povikao pred timom: ’Vratite mi pištaljku ili ću vas pobiti!“. Poslije nekoliko sati pištaljka je bila vraćena, ha-ha-ha".
Vijali je bio zvijezda u usponu, izuzetno popularan, a Boškov nije uvijek lako izlazio na kraj sa njim. Ali je ipak uvek uspijevao da bude po njegovom.
"Imao sam četiri ili pet osoba koje su išle po noćnim klubovima u Liguriji i govorili su mi kada vide Luku Vijalija, Manćinija ili nekog drugog. Sljedećeg jutra sam im govorio na treningu: ’Ti, Luka Vijali, bio si na tom i tom mjestu do kasno. Ti, Roberto Manćini, bio si u drugom baru. Provjeravao sam ih i ’držao’ disciplinu. To je bila tajna našeg uspjeha", rekao je "Vujke".
Veliki napadač sve vrijeme je ostao prijatelj sa Manćinijem i bliski su i danas, kada je "Manćo" selektor Italije, a Vijali njegov asistent.
To će i ostati.
Pratite Mondo.ba na Facebooku, Instagramu i Twitteru. Aplikacija je dostupna za IOS i Android telefone.
Preuzimanje teksta, vijesti, fotografija i video snimaka dozvoljeno uz vidljivo navođenje izvora i linka ka MONDO portalu.