Kako je golobradi mladić od samo 20 godina izveo "podvalu vijeka" i natjerao Barselonu da plače cijelu noć na Enfildu zbog propuštene šanse da se dočepa novog trofeja u Ligi šampiona...
Prošlo je tačno godinu dana od epske utakmice na "Enfildu" koja je obilježila prethodnu sezonu!
Liverpul je 7. maja 2019. godine istrčao na teren s minimalnim šansama za prolaz u finale Lige šampiona pošto im gotovo ništa nije išlo u korist. Barselona ih je samo nedjelju dana ranije "oduvala" i pobijedila 3:0 i jedino je čudo, kakvo se dešava jednom u deset godina, mogli spasiti fudbalere Jirgena Klopa koji su već mislili da ni ovo nije "ta sezona".
"Redsi" nisu djelovali dobro na "Nou Kampu" i možda ih je samo promašaj Usmana Dembelea u nadoknadi vremena prvog meča ostavio na kiseoniku, pošto bi 4:0 već bilo nemoguće nadoknaditi...
Šanse su i bez toga bile minimalne, Liverpul je zbog povreda ostao i bez dvojice članova napadačkog "trozupca", pa Jirgen Klop jureći četiri gola u revanšu nije mogao da računa na Mohameda Salaha i Roberta Firmina, što je samo ohrabrilo navijače Barselone da im se piše finale u Madridu.
Kako, dođavola, "okrenuti" utakmicu protiv Barselone bez njih?
/podsjetite se detalja iz prve utakmice/
Klop je uradio ono što bi i svaki trener u tom trenutku - poslao je prirodne i jedine zamjene koje je imao na teren (Šaćiri i Origi), a rani gol Belgijanca, prvi u Ligi šampiona već u sedmom minutu poslije greške Đordija Albe, značio je da će "Enfild" pomalo zatrepereti.
Barselona je odlučila da ne pravi dramu, odmah je preko Mesija i Kutinja krenula po veliki gol u gostima, ali ovoga puta Liverpul među stativama nije imao Lorisa Karijusa - već svjetsku klasu Alisona.
Do kraja poluvremena nije bilo golova i Barselona je donekle mogla da bude spokojna, mada se već sporadično govorilo o tome kako su "prokockali" prolaz u Ligi šampiona protiv Rome samo godinu dana ranije, a svi u Liverpulu bili su svjesni da ekipa Ernestea Valverdea nije "mentalno jaka".
Jirgen Klop je stoga odlučio da promijeni pozicije u svom timu, pomalo i prinudno, pošto se povrijedio i lijevi bek Endrju Robertson, pa je u napad morao da ode i Žoržinjo Vajnaldum.
Holanđanin je igrao napadača u prvom meču na "Nou Kampu", uopšte se nije snašao, ali će zato susret odigran nedjelju dana kasnije pamtiti dok je živ, pošto je njegova energija pokrenula Liverpul i donijela mu finale na stadionu "Vanda Metropolitano".
Prvo je Aleksander-Arnold prošao po desnoj strani i poslao oštru loptu koju je Vajnaldum poslao u mrežu iz drugog plana, da bi samo dva minuta kasnije na centaršut sa suprotne strane uradio isto!
Na semaforu, već u 56. minutu, pisalo je velikih Liverpul - Barselona 3:0 i tako je tim Jirgena Klopa u džepu već imao produžetke, iako niko nije mislio da će uspjeti i da stignu do te mogućnosti u revanšu protiv moćne Barselone.
Mesi je odmahivao glavom, nije vjerovao da se ponavlja "deža vi" iz Rima, a najglasniji navijači u Engleskoj napravili su atmosferu zbog koje je Valverde želio da uzme tajm-aut.
Nije imao odgovor, pojačao je odbranu, ali ni defanzivac više na terenu nije uspio da predvidi "podvalu" koju je u 79. minutu izveo Trent Aleksander-Arnold, u tom trenutku 20-godišnji desni bek, prevarivši 11 iskusnijih igrača Barselone.
Na brzinu je dobio loptu od dječaka koji je stajao iza gola, namjestio je na crtu kod kornera, krenuo da odlazi od lopte, a onda iz savršenog ugla vidio da niko ne obraća pažnju...
Ter Štegen je razgovarao sa svojim igračima, namještali su se, nisu gledali ka uglu, bili su okrenuti ka leđima, pa ih je zatekao pas Aleksander-Arnolda iz kornera koji je pronašao svog saigrača Divoka Origija, sada već krunisanog heroja Liverpula!
Đerar Pike, Đordi Alba, Serhio Buskets i Lionel Mesi ostali su u čudu kakav su gol primili i bili svjesni da nemaju snage da "uguraju" jedan u mrežu Alisona Bekera, pošto su bili potpuno slomljeni...
Liverpul je odolijevao još deset minuta i plasirao se u finale Lige šampiona, koju će kasnije osvojiti pobjedom protiv Totenhema, ali će se od tog dosadnog meča u Madridu ipak više pamtiti ono što se desilo u revanšu, nešto slično kao sa Crvenom zvezdom i utakmicama s Bajernom i Marsejom.
Da li je Trent Aleksander-Arnold sve ono slučajno uradio? Naravno da nije!
Odmah je reagovao Sesk Fabregas, bivši igrač Barselone, koji je na Twitteru napisao da je u pitanju "čista genijalnost", dok je otkriveno i da je Liverpul sve vježbao sa igračima koji skupljaju lopte.
Naravno, nije Liverpul mogao da pretpostavi da će baš svi igrači Barselone tako nezainteresovano stajati tokom njihovog izvođenja kornera, ali je analizom njihovih utakmica uočena sitnica koju bi mogli i koju jesu iskoristili. Naime, kako prenosi "Independent", analitičari iz stručnog štaba Liverpula primijetili su da igrači Barselone gube pažnju pred svaki prekid, žale se kod sudije, kukaju...
To je dio njihove taktike za pritisak na sudiju, čak i kada očigledno griješe.
Tako je bilo i ovoga puta kada nisu gledali ka Aleksander-Arnoldu, koga je kraj korner zastavice trebalo da odmijeni Đerdan Šaćiri, dok je lopta izlazila iz igre, pa nisu pretpostavljali da će tu važnu ulogu odigrati dječak koji je zadužen da ih prikuplja kada odu van terena.
Brzo i instiktivno je reagovao 14-godišnji Oukli Kanonir, kao što je i glasila naredba koordinatora, pa je odmah namjestio loptu Trentu koji je vidio saigrača samog i... voilà.
Dječak iz Lidsa će veče kada je Liverpul "izbacio" Barselonu pamtiti do kraja života i uvijek će moći da kaže da je jedan od odgovornih za evropsko finale tima koje voli, ma šta se desilo u nastavku njegove fudbalske karijere!