Malo je poznato da rođaci Siniše Mihajlovića žive u selu Kukulje pored Srpca, nedaleko od Banjaluke.
Smrt proslavljenog srpskog fudbalera i trenera Siniše Mihajlovića uzdrmala je fudbalski svijet.
Od legende srpskog fudbala opraštaju se brojni saigrači, prijatelji, treneri, klubovi... ali i rođaci iz mjesta Kukulje kod Srpca.
Svi Mihajlovići koji, u deset kuća, žive u ovom selu udaljenom 35 kilometara od Banjaluke, kako prenosi portal Srpskainfo, blizak su rod preminulom Siniši.
"Moj otac Ostoja i Sinišin otac Bogdan su rođena braća. Stric je ovdje živio do 18. godine, kratko počeo raditi… Poslije toga otišao je za poslom u Borovo, tamo se oženio, stekao porodicu, ali je uvijek dolazio, održavao porodične veze. Svi smo veoma bliski", rekao je Pantelija Mihajlović, Sinišin brat od strica.
Kako kaže, zla sudbina je htjela da Mihajlović životnu bitku izgubi pred krsnu slavu porodice, Nikoljdan (19. decembar). Na taj dan će legendarni fudbaler i trener biti sahranjen u Rimu...
"Ovaj Nikoljdan, kojeg pripremamo, biće drugačiji od svih, zbog Siniše i zbog moga oca Ostoje. Slavsku svijeću, u ponedjeljak upalićemo za njih… Eto, Sinišina sahrana i krsna slava, istog dana. Bog je tako htio, valjda da se ne zaboravi, da se pamti", istakao je Pantelija.
Svi su, u isto vrijeme, ponosni na sve što je Siniša uradio u svijetu fudbala.
"Sjećamo se njegove prošlosti, njegove sportske karijere. Priredio nam je velika zadovoljstva, sreću na terenu ali i izvan njega. Bio sam mnogo puta kod njih u Borovu, još kada je Siniša igrao u Borovu selu. Otac ga je ohrabrivao da igra a majka se plašila povreda i odvraćala ga od fudbala. Kao i svaka majka, što čini. Mali je on bio, nejak ali uporan", rekao je stric Milivoje, dok rođak Pero Mihajlović, dok još jedan brat Sinišinog oca, ističe da najviše pamti jedanaesterac u finalu Kupa šampiona 1991. godine u Bariju protiv Olimpika iz Marseja.
"To sam gledao u dahu. Nisam sumnjao u njega. Kada je lopta zatresla mrežu, srce mi je moglo pući od sreće."
Jedan od Mihajlovića iz Kukulja nosi ime po preminuloj legendi. Jedan je od najmlađih.
"Ja sam do skora igrao fudbal za Slogu Srbac. Sada ne stižem aktivno da se bavim fudbalom. Zaposlio sam se, radim u Drvoj industriji u Prijebljezima. Naravno, srećan sam zbog Sinišinih uspjeha ali sam, kao i svi ovdje, tužni i nesrećni zbog njegove smrti", govori mladi Siniša.
Bosiljka, strina proslavljenog asa, prisjetila ga se iz dječačkih dana.
"Imao je dvije godine kada sam se ovdje udala. Dovodili su ga roditelji često. Četiri ili pet puta godišnje boravili su kod nas. Tu se igrao sa ostalom djecom. Bio je nestašan, volio loptu, šutao je po ovim međama i njivama. Najviše su udarali o kućni zid, to im je bilo kao da je gol. Vidjelo se odmah da je jak jer ga je pokojni otac Bogdan, a Ostojin brat upozoravao da šutaju loptu na drugom mjestu a ne u zid, da kuću ne oštete."
Siniša Mihajlović rođen je 20. februara 1969. godine u Vukovaru, a tokom igračke karijere, koja je trajala sve do 2006. godine, nastupao je za Borovo, Vojvodinu, Crvenu zvezdu, Romu, Sampdoriju, Lacio i Inter.
U klkubu sa stadiona Đuzepe Meaca počeo i trenersku karijeru, kao pomoćnik Robertu Manćiniju, a prvi samostalni posao imao je u Bolonji, koja mu je, igrom sudbine, bila i posljednji klub u karijeri.
U međuvremenu je još vodio Kataniju, Fiorentinu, Sampdoriju, Milan i Torino, a od maja 2012. do novembra 2013. godine bio je selektor reprezentacije Srbije.