Smrt Matijasa Šindelara, najboljeg fudbalera kojeg je bečka Austrija ikad imala, čak i nakon 84 godine obavijena je velom tajne. /Od izvještača MONDA iz Beča/
Bečka Austrija, sinoćnji rival Borca u prvoj utakmici drugog kola kvalifikacija za Ligu konferencija, jedan je od kultnih klubova u Austriji.
Armija navijača u ljubičastom i sinoć je ispunila tribine svog doma, a istražujući istoriji kluba, jasno se vidi da sa posebnim pijetetima govore o klupskim legendama.
Jedna od takvih, ma sigurno i najveća, jeste Matijas Šindelar, sahranjen na istom groblju u Beču (Wiener Zentralfriedhof) kao i proslavljeni trener Bela Gutman, o kojem je već bilo riječi na MONDU, a čije bacanje kletve i dan-danas baca navijače Benfike u očaj...
Matijas Šindelar rođen je u Češkoj, u selu Kozlov u Moraviji, kao Maćej Šindelar, a sa porodicom se 1905. godine preselio u Beč, sa kojom je živio u desetom "becirku" ili okrugu poznatom kao Favoriten. Istom onom gdje je smješten stadion Austrije...
Kao i brojni drugi dječaci, uglavnom imigranti iz Češke, igrao je fudbal na okolnim terenima, sve dok ga na jednom nisu primijetili ljudi iz bečke Herte.
Ovom timu se priključio kao 15-godišnjak, 1918. godine, a pet godina kasnije je baš kao član ovog kluba doživio povredu meniskusa, u maju 1923. godine.
U dogovoru sa doktorom kluba pod imenom SV Amateure, kojeg danas znamo kao Austrija Beč, obavio je operaciju koja je u tim godinama bila rizična, pa je mogla da označi i kraj karijere. Ipak, uspješno se oporavio i godinu dana kasnije potpisao ugovor sa Austrijom, koja je u tim trenucima bila vlasnik duple krune u državi.
Zanimljivo je i da se Šindelar 1938. godine pojavio i na filmskom platnu, glumeći sam sebe u filmu o Vundertimu.
Dvije godine kasnije, klub se preregistrovao, postao profesionalan i uzeo sadašnje ime, a sa Šindelarom u timu, Austrija je ostvarila neke od najblistavijih momenata u istoriji. Pet puta je Šindelar, naime, sa Austrijom osvojio Kup (1925, 1926, 1933, 1935, 1936), jednu titulu (1926), ali i dva trofeja u Mitropa kupu (1933, 1936).
Bez daha ostavlja podatak da je u dresu Austrije, za deceniju i po, na oko 700 mečeva postigao više od 600 golova, a impozantne broje bilježio je i u dresu nacionalnog tima.
Za više od deset godina u reprezentaciji Austrije, odigrao je 43 utakmice i postigao 27 golova, a bio je lider državnog tima koji je 1934. godine zauzeo četvrto mjesto na Mundijalu u Italiji.
Trećeg aprilskog dana 1938. godine odigrao je posljednji meč za Austriju. "Vundertim" ("Wunderteam" – čudesni tim, op.a.) odmjerio je tada snage sa Njemačkom, koja je nekoliko nedjelja ranije izvršila Anšlus (Anschluss), odnosno aneksirala Austriju, koja, gledajući sa sportske strane, nije mogla kao samostalna zemlja da igra na SP 1938. godine, gdje su je mnogi vidjeli kao velikog favorita za zlato.
U tom meču, Austrijanci su trijumfovali rezultatom 2:0, Šindelar je postigao jedan pogodak, a onda je stigao poziv da bude dio državnog tima nacističke Njemačke...
Tu ponudu je odbio, pod izgovorom godina i povreda, a samo par mjeseci kasnije, tragično je nastradao...
Nakon Šindelarove smrti, austrijski pjesnik Fridrih Torberg mu je posvetio pjesmu "O smrti fudbalera".
U januaru 1939. godine, Matijas Šindelar i njegova djevojka Kamila Kastanjola nađeni su mrtvi u stanu u kojem su zajedno živjeli, a prema zvaničnim informacijama, stradali su od trovanja ugljen-monoksidom.
Smrt nikad nije rasvijetljena – govorilo se o samoubistvu zbog aneksije Austrije i okupacije Njemačke, nesrećnom slučaju ili ubistvu koje su počili nacisti u znak odmazde zbog odbijanja nastupa za taj tim.
Godinama kasnije, u jednom dokumentarcu Bi-Bi-Sija, Šindelarov savremenik Egon Ulbrih govorio je o toj nesreći, iznijevši zanimljive podatke. Jedan od tužilaca bio je podmićen kako bi smrt Šindelara predstavio kao nesrećan slučaj...
"Prema pravilima nacističke vlasti, osoba koja je ubijena ili počinila samoubistvo nije mogla da bude sahranjena uz počasti. Stoga smo morali da uradimo nešto kako bi se iz cijele priče isključili kriminalni elementi", govorio je Ulbrih o svom prijatelju, kojeg je Međunarodna federacija za fudbalsku istoriju i statistiku (IFFHS) 1999. godine proglasila za najboljeg austrijskog fudbalera 20. vijeka.
Samo godinu dana ranije, izabran je za austrijskog sportistu vijeka.
(mondo.ba)