Ponikli u malom timu u Srbiji, sad su zajedno u Premijer ligi: Isti trener otkrio Đorđa i Veljka

Ljubitelji engleskog fudbala u Srbiji nisu treptali dok su u subotu gledali prvenstveni meč između Bornmuta i Brajtona u okviru četvrtog kola Premijer lige. Na prvi pogled, ovo nije bio pretjerano atraktivan okršaj, odnosno ne bi trebalo da privuče pažnju publike koja ne navija za jedan od dva tima. Ali, domaćin je tokom leta kupile dvojicu fudbalera uz koje je "kupio" i navijače u Srbiji.

Prvi je u klub stigao nešto iskusniji Đorđe Petrović (25), prvi golman seniorske reprezentacije Srbije. Nekadašnji čuvar mreže Čelsija plaćen je 28,9 miliona evra postavši peti najskuplji fudbaler u istoriji Bornmuta. Samo nekoliko nedjelja kasnije na jugu Engleske dobio je društvo - talentovani štoper Veljko Milosavljević (18) kupljen je od Zvezde za 15.000.000 evra, što je rekordna prodaja u istoriji srpskog fudbala.

Tako je Bornmut u veoma kratkom periodu postao omiljeni engleski klub brojnim ljubiteljima fudbala u Srbiji, a da ne pričamo tek kakva je situacija u Požarevcu. Taj grad u Braničevskom okrugu, smješten između Dunava, Morave i Mlave, bio je početna tačka fudbalskih karijera obojice novajlija Bornmuta.

Đorđe Petrović i Veljko Milosavljević napravili su prve fudbalske korake na istom mjestu - u klubu Presing koji je još 2005. godine osnovao Vladimir Vlajović.

"U kontaktu sam i sa Đovanijem i sa Veljkom. Sa Veljkom svakodnevno u posljednje vrijeme. Nisam očekivao da će da startuje odmah. Kad sam vidio sastav, iznenadio sam se. To je neki osjećaj... Znate kako kažu klinci 'Prešli ste igricu'. To je nevjerovatno zadovoljstvo. Ciljevi su nam bili da imamo igrača u Ligi šampiona, da su ponikli u našem klubu i da su stigli do vrhunskog nivoa. Sada smo to ostvarili, tražimo dalje - nove izazove", rekao je na početku razgovora za MONDO prvi čovjek fudbalskog kluba Presing iz Požarevca Vladimir Vlajović.

Za situaciju na jugu Engleske nismo mogli da pronađemo boljeg sagovornika. Od prvog treninga, do posljednjeg meča koji su odigrali, Vladimir je ispratio kompletne karijere golmana Đorđa Petrovića i štopera Veljka Milosavljevića. Pratio je prethodnih godina i Bornmut, pa zna da se dvojica mladih fudbalera koji su kod njega ponikli neće tako lako zaustaviti. Već u bliskoj budućnosti mogao bi da ih sačeka iskorak.

"Bornmut je u poslednjih godinu-dvije jedna ozbiljno razvojna ekipa na evropskom nivou. Imaju Španca za trenera i engleski mentalitet, kad se sve skupi i izmeša očekujem da će Veljko i Đorđe tako da se razviju, da će već za dvije-tri godine jači i bogatiji klubovi da se interesuju za njih.Veljko Milosavljević je još uvijek mlad, ima 18 godina. Vjerujem da Đorđe uz konstantnost može da napravi izlet... Hajde sad da kažem u Real Madrid, zašto ne, u Pari Sen Žermen, Mančester junajted? Svi klubovi kubure sa golmanima. Očekivao sam i sad da pređe u PSŽ. Ali i ovo je fenomenalna stvar. Uz njegov mentalni sklop, radne navike i profesionalizam, definitivno može još 10 godina da brani na vrhunskom nivou. Obojica imaju te kvalitete, veliki su radoholičari, mogu da treniraju po 12 sati dnevno i posvećeni su 200 odsto", kaže nam Vlajović.

Kako je Veljko Milosavljević stigao do Premijer lige?

Za početak, staviće fokus na štopera kojeg je Crvena zvezda prodala Bornmutu. Stigao je u klub četiri dan prije nego što je debitovao, jer je tokom septembra imao obaveze u mladoj reprezentaciji. Odmah je oduševio, novinari su počeli da ga hvale, a navijači su ostali u čudu jer nisu takvu partiju očekivali od dječaka koji je tek stigao u najzahtjevniju ligu na svetu.

"Za nas koji pratimo Veljka od malih nogu... On je iz jednog sela iz okoline Požarevca, mi smo tamo otvorili istureno odjeljenje. Kolega Ivan Nikolić je cijelo ljeto radio sa njima.Ne sjećam se godine, bilo je to kada je Veljko imao šest-sedam godina. Svi ostali su bili stariji, imali su možda po 10 godina. Kada je došla zima i kada smo tražili da oni dođu u naš balon, gdje smo trenirali, samo je Veljko nastavio da radi. Dolazio je redovno na treninge, uvijek je trenirao sa starijima i jačima od sebe.Nikad, ni u jednom trenutku, nije rekao 'neću, ne mogu, ne znam, vidjeću, zato nisam došao na trening...'. Izgovori nisu postojali. Uvijek je bio prioritet trening. Oduvijek je znao šta želi, on je takav karakterno, takva je ličnost", govorio nam je jedan od prvih trenera mladog štopera.

Morali smo da ga pitamo da li je već tada znao ili pretpostavljao šta se tek sprema Veljku u karijeri i životu...

"Ne može sa šest-sedam godina da se vidi dokle će da dođe, do kog nivoa. Može da se vidi da li ima karakter ili nema karakter za određeni posao, da li ima pobjednički mentalitet, da li je gladan uspjeha. Imam anegdotu kojom uvijek opisujem Veljka. Njemu da kažete da za sedam dana mora da napravi kuću, on će za pet dana doći i reći da je naučio. On je takav karakter. Nevjerovatno uporan, posvećen onom što radi i kad dobije zadatak, on ga radi maksimalno, dok ga ispuni. To ga je dovelo ovdje gdje je sada", govori nam Vlajović.

Od prvog dana, Milosavljević je ozbiljno shvatao treninge, a nakon svakog postajao je sve bolji, odgovorniji i odrasliji. Određeno vrijeme je paralelno radio u Crvenoj zvezdi i Presingu, a njegov trening mogao je da primjećuje ogroman napredak u razmišljanjima mladog defanzivca.

"On je svake zime trenirao sa nama, bio je u Požarevcu do 14-15 godine, iako je paralelno bio u Zvezdi gdje je otišao već sa 11 godina. Jedne zime smo radili individualne treninge. Vodio sam tada sa njim ozbiljan razgovor, na ozbiljnom nivou. Pričamo o pozicijama. On je kod nas igrao i zadnjeg veznog i ofanzivnog veznog, i bočno. Nismo ga specijalizovali, tražili smo ga. Znali smo da će biti centralni bek, ali smo ga razvijali. Željeli smo da igra na nekoliko pozicija. U jednom trenutku sam razgovarao sa njim i pitao ga 'Veljo, koliko ti sad imaš godina?'. On kaže meni 'Treneru, 14 i po'. Ozbiljnost razgovora, nivo razgovora, stvari koje on zapaža, stvari koje me pita... Bilo je to Vau! Kao da je profesionalac od 19 ili 20 godina. Za sve što je Veljko Milosavljević postigao u životu, sam je zaslužan, izborio se da mu se to događa", kaže nam osnivač i predsjednik fudbalskog kluba Presing.

Kada je Veljko Milosavljević potpisao ugovor sa engleskim timom, mnogi su smatrali da će morati da čeka šansu nekoliko mjseci. Navodno je taj period neophodan da se momak koji je prije nekoliko mjeseci igrao Prvu ligu Srbije prilagodi na ritam Premijer lige, ali je Milosavljević pokazao da mu visina nije otežavajući faktor za brzinu i da može da se uklopi.

"Veljko Milosavljević tu visinu racionalno koristi. Pričali su da je spor. On uopšte nije spor. Trebalo je da se formira fizički, on još nije formiran. U Engleskoj će dobiti potpuni razvoj, sazriće i kao ličnost, pa fizički i motorički... Biće još bolji na terenu. Tokom posljednjih mjesec dana su ga stalno zvali, radili analize utakmica još kad je bio kadet. Ne troše ljudi 15 miliona evra napamet. Oni imaju ozbiljan projekat. Vjeruju da mogu da ga prodaju za duplo ili tri puta veći novac. On je investicija Bornmuta", kaže Vlajović, a trebalo bi napomenuti i da će Zvezda prihodovati 10 odsto od naredne prodaje mladog fudbalera.

Kako je Petrović postao golman za reprezentaciju Srbije?

Danas je prvi golman reprezentacije, do prije nekoliko nedjelja bio je golman jednog od najvećih engleskih klubova Čelsija, a onda je napravio transfer od skoro 30.000.000 evra. Sve to se u životu Đorđa Petrovića desilo nakon što su mu u Presingu promijenili poziciju - umesto da bude defanzivac, sticajem okolnosti stavljen je da čuva gol.

"Đorđe Petrović je počeo kod nas kao odbrambeni igrač, kao fudbaler u polju. Imamo smo u toj generaciji trojicu golmana, bila je baš dobra generacija. Igrali smo finale Zapadne Srbije, što je velika stvar za klub iz male sredine. Kod nas se išlo u školu i prije i poslije podne, kada idu popodne u školu bude manje djece ujutru na treningu. On je uvijek volio da stane na gol, kad nam fali golman. S vremena na vreme on tako stane na gol, neka vježba, malo ga boli noga, mrzi ga da trči, uvuhek stane na gol. Na jednoj utakmici nismo imali nijednog od tri golmana. Jedan kažnjen zbog ochena, jedan otputovao, jedan bolestan. Nema ko da brani. 'Đovani, hoćeš da braniš?', pitam ja njega. Kaže da bi on htio, ali mu ne da tata. Što mu ne bi dao tata, naš prijatelj, tata bio golman. Morali smo danima da razgovaramo, tata ni da čuje. Na kraju je tata pristao da sin bude golman, ali da mu on bude trener. Zlatan Petrović je sjajan lik, dali smo mu sve golmane u našoj školi", prisjeća se prvi čovjek Presinga.

Bio je to pravi potez, a Presing je stvorio dvojicu golmana za reprezentaciju. Na istom mjestu ponikao je i Dušan Marković koji je branio u nekoliko domaćih i inostranih ekipa, ali je Petrović napravio daleko veću karijeru. Po svemu što smo vidjeli - Đorđe bi u narednim godinama trebalo da bude prvi izbor u nacionalnom timu.

"U toj generaciji smo imali još jednog golmana - Dušana Markovića, on je poslije otišao u Rad, bio je i u Šerifu iz Moldavije. Zlatan, Đoletov tata, trenirao je Dušana Markovića i Đorđa Petrovića. Obojica su došli do mlade reprezentacije, Đorđe sada i do seniora. Tako smo ubijedili tatu da stavimo Đovanija na gol i promijenili mu životni put i karijeru. Đovani nije imao taj igrački potencijal, ne bi stigao do ovog nivoa na kojem je golman. To iz ove perspektive. Kao golman - nećemo da imamo boljeg skoro. Fantastični su i Vanja Milinković-Savić i Predrag Rajković, ali Premijer liga i mlađi je od njih. Mislim da je on duži vremenski period prvi golman reprezentacije", kaže Vlajović.

Zašto je stvaranje igrača kreativnije od slikanja?

Fudbalski klub Presing iz Požarevca danas može da se pohvali onim što nemaju ni daleko bogatiji - dvojica fudbalera koji su u njemu napravili prve korake počeli su meč Premijer lige. Bornmut je pobijedio Brajton, a Petrović i Milosavljević bili su među najboljim igračima svog tima. I baš je u tome ljepota trenerskog posla koji više od dvije decenije radi Vladimir Vlajović.

"Od 2005. godine funkcionišemo kao škola fudbala Presing, a vrlo brzo smo se transformisali u fudbalski klub. Radimo ovdje u Požarevcu, ja sam osnivač, glavni trener i predsjednik kluba. Imamo petoricu trenera. Radimo sa djecom od pet-šest godina, uvođenje u sport, pa sve do seniorskog fudbala, odnosno do kadeta. Sarađujemo sa klubovima iz našeg kraja, naša djeca igraju u mlađim selekcijama za neke klubove. Igrali su za RSK iz Rabrova, sada i za Mladi radnik iz Požarevca. Igramo i kao Presing, igramo lige u Beogradu. Trudimo se, ozbiljno shvatamo razvoj. Sada je bitno i kako dijete trenira i sa sedam ili osam godina. Sa 13 godina su skoro profesionalci. Vrlo brzo dođu do profesionalnih voda. Sada imamo dječake u Vojvodini, Partizanu, IMT-u,...", rekao je Vlajović i naglasio:

"Milan Roman je potpisao profesionalni ugovor sa FK Partizan, on je naše dijete i bio je sa Veljom u ekipi. Vjerujemo da on može, pravi talenat, izvorna desetka. Mladi Dimitrije Stojaković je prešao u Vojvodinu, isto štoper. On i Velja kad se pojave, dva momka od 193 centimetra, to je milina čovjek da ih gleda, a ne da ih stavi na teren."

Prema riječima prvog čovjeka Presinga, stvaranje fudbalera mnogo je kreativniji proces od slikanja ili vajanja. On radi sa živim bićima, djecom koju uče fudbalu, ali i timskom duhu, lijepom ponašanju, fer-plej u životu i kada nisu na fudbalskom terenu.

"Od 2000. godine sam u fudbalu kao trener. Bio sam pomoćni u Mladom radniku kod Borisa Bunjaka. Poslije sam radio u lokalnim klubovima. Te 2005. godine sam osnovao školu jer sam reijšio da svoju filozofiju prenesem na teren. Vladimir Svilenković mi je desna ruka, moj zamjenik i 'drugo ja'. Radio sam godinu dana u Emiratima, tri godine u Saudijskoj Arabiji. Bio sam tehnički direktor Real Madrid fondacije. Vratio sam se 2018. godine, u Požarevcu pokušavam da unaprijedim fudbal. Bacamo što više djece u fudbalski etar. Radio sam u Mladom radniku dva puta u Srpskoj ligi, ali da bih bio pored moje škole ne idem daleko. Vuče me seniorski fudbal, ali Presing je baza. On mora da funkcioniše, da stvara svakodnevno Milosavljeviće i Petroviće. Zato ne idem od Požarevca, mogu da radim samo blizu. Kada sam bio pomoćni trener u Mladom radniku sve mi je bilo super, ali mi je nešto falilo. Nedostajalo mi je da ja nešto stvorim", rekao je Vlajović, nastavivši:

"Trenerski posao je najkreativniji na svetu. Imate situaciju da vam neko dovede dijete koje ne zna šta je lijevo, a šta desno. Vi treba da stvorite nešto od njega pojedinačno, a i njega pojedinačno da saživi sa saigračima u ekipi i pošaljete ih na teren protiv drugih 10 dječaka. Ne postoji kreativniji. Svaka čast slikarima i vajarima, ali oni rade sa bojama i drvetom. Mi radimo sa živim ljudima. Mogao sam da kažem Đoletu Petroviću 'Sine, igraš štopera, ne interesuje me da vidim tvoju dubinsku želju'. Kad smo vidjeli da se on pronalazi da bude golman, daj da ga forsiramo. Sa Veljkom isto. Uvijek smo mogli da ga stavimo u špic, pretrčavao bi i davao golove, mi bismo imali rezultat kao škola fudbala, ali se on ne bi razvijao fudbalski. Pokušavamo svakom klincu da priđemo, da ga razvijemo individualno. Poslije toga da ih uklapamo u principe igre i u tim. Seniorski fudbal uvijek, ja ga volim, ali rad sa djecom je neprikosnoven. Nažalost, sve je manje djece koja žele da rade kao Veljko Milosavljević. Mi smo ove zime trenirali svaki dan. I 31. decembra i 1. januara. Samo nismo 2. januara, jer je trećeg bio početak priprema. Svaki dan smo radili nešto što mu prija. Mislim da je to talenat za rad. I Đorđe to ima. On je sa 13-14 godina sam putovao iz Kostolca za Beograd. Rijetko koji roditelj bi to uradio, rijetko koje je dijete spremno za tako nešto. Specifična je situacija - iz malog kluba dvojica igrača da stignu do tih visina. Oni su pravi primjer, treba da se širi priča. Djeca treba da vide kako može iz male sredine, iz Prokuplja, Vranja, Smedereva, Požarevca do fudbalskih visina", zaključuje za MONDO prvi čovjek Presinga.

Pratite sve sportske vijesti na jednom mjestu, budite dio Mondo sportske zajednice na Viberu!