Za igrača Kaljarija Fabija Pizakanea "rasizam je zlo fudbala" o kojem se mora prestati samo pričati jer time prestaje da bude važno pitanje, već poziva da se pronađe neki drugi, efikasniji način.
As kluba sa Sardinije prisustvovao je događaju o imigraciji i integraciji u Kaljariju i mišljenja je da bismo morali pronaći drugi način kako bismo riješili problem.
"Teritorijalna diskriminacija i rasizam su zlo fudbala. Važno je da živite živote kako želite, nemojmo više o tome razgovarati. Moramo pronaći drugi način", izjavio je 34-godišnji fudbaler.
Na početku sezone Mario Baloteli bio je na meti rasističkih uvreda na meču protiv Helas Verone, a Pizakane je dodao da će uvijek podržavati napadača Breše.
"Svakodnevno ću se zalagati za Balotellija. Svi nas vrijeđaju, uzimaju nam energiju, vrijeđaju nas", dodao je ovaj fudbaler, koji je prije četiri godine u izboru britanskog "Gardijana" proglašen za igrača godine zbog nekoliko važnih razloga.
Ovom rođenom Napolitancu je sa 14 godina otkriven Gijen-Bareov sindrom, rijetka i teško izlječiva bolest - neurološki poremećaj u kome imuni sistem napada sopstvena tkiva perifernog nervnog sistema.
Kao dječak, proveo je u bolnici skoro tri i po mjeseca, od čega 20 dana u komi, ali bolest ga nije spriječila da nastavi da se bavi fudbalom.
"To je bolest koja zadesi jednog u milion ljudi. Čak i sa tretmanima, potrebno je da se čovjek izbori sam. Jednostavno, to je bolest koja te odvede na dno. A sa dna postoje dva puta - jedan je da ideš ka vrhu, drugi da se predaš", rekao je Pizakane prije četiri godine.
Tada je ispričao medijima da boest nije jedini problem s kojim se susreo u životu s obzirom da potiče iz periferije Napulja...
"Rođen sam 1986, dakle, u vrijeme kada je Kamora bila u naponu snage. Jednom sam igrao fudbal u dvorištu, a pet metara od nas mafija je ubila čovjeka. Zastali smo malo i nastavili da igramo. I opet dolazimo do dva puta - ili se predaš okruženju, ili pokušaš da pobjegneš. Mnogi moji prijatelji sa kojima sam kao dijete igrao fudbal, izabrali su ili su morali da izaberu da se povinuju pravilima. Mnogi su mrtvi".
Prije nego se razbolio, kao četrnaestogodišnjaka zapazili su ga skauti Đenove, ali bolest je sve promijenila...
"Bolest nije došla da me ubije, već da mi pruži nešto dobro - da shvatim šta je život i koliko je vrijedan".
Dugo se oporavljao, ali se vratio fudbalu i to na teži način - preko Ravene, Kremonezea, Lumecanea. Italijanska javnost za njega čula prvi put u aprilu 2011. godine kada mu je direktor Ravene Đorđo Bufone ponudio mito da pusti meč u Seriji C.
Osim što je nepristojnu ponudu odbio, Pizakane je prijavio svog šefa policiji i Bufone je, na osnovu njegovog svjedočenja, uhapšen.
"I to je jedan od razloga zbog kojih je Pizakane fudbaler godine", saopštio je ugledni britanski "Gardijan" 2016. godine.
Na Sardiniju je stigao godinu ranije, izborio promociju u Seriji A, a onda i debitovao u najvišem rangu protiv Atalante. Tada su ga savladale emocije, pa je zaplakao.
"Ne znam, nisam neko ko kontroliše emocije. Bio sam, u tom trenutku, momak koji je uradio nešto za šta je živio".