"Ne kažem da to nije dobro. Dobro je da se mijenja", rekao je selektor posljednje zlatne generacije u intervjuu za Tanjug
Proslavljeni košarkaški stručnjak Svetislav Kari Pešić izjavio je da Španija ima vrhunske i obrazovane trenere, koji su zaslužni za sve uspjehe u protekle dvije decenije, ali da je teško reći da li su oni najbolji na svetu.
Predsjednik Košarkaškog saveza Španije Horhe Garbahosa nedavno je izjavio da poštuje sve, ali da istinski vjeruje da su tamošnji treneri najbolji na svijetu.
"Meni to nije uopšte zasmetalo, mislim da je Garbahosa kao predsjednik saveza i jedan od najboljih španskih i evropskih igrača, samo istakao nešto što je na osnovu rezultata tačno. Španska košarka je u posljednjih 20 godina postigla najbolje rezulate u odnosu na sve ostale. S tog aspekta je Garbahosa u pravu", rekao je Pešić u razgovoru za Tanjug.
Trofejni stručnjak, koji je tokom karijere vodio španske klubove Valensiju, Đironu i dva puta Barselonu, najbolji trener u ACB ligi u sezoni 2018/19 po izboru Udruženja košarkaških trenera Španije, ističe da tamo postoji dobar sistem iza kog stoje dobri stručnjaci.
"Da li su oni najbolji na svijetu, ja mislim da to vrlo teško može da se kaže. Možeš da kažeš da je Majkl Džordan najbolji i možeš da kažeš da je najbolji mladi igrač sa prostora Evrope, koji otišao u NBA ligu Luka Dončić ili naš Nikola Jokić. Govoriti da su španski treneri najbolji na svijetu...Ja mislim da to Garbahosa i ne misli", kaže Pešić i objašnjava:
"Apsolutno se slažem da je španska košarka doživjela najveći napredak u posljednjih 20 godina u odnosu na sve košarkaške nacije koje postoje. Zahvaljujući uređenoj ligi, uređenim odnosima uspjeli su da postignu i najveće rezultate i na klupskom i na reprezentativnom planu, i u muškoj i u ženskoj i u omladinskoj košarci. Neko stoji iza toga, neko bira i trenira te igrače, a prvi i oni koji imaju najveći uticaj na razvoj košarke su prije svega treneri".
U tri najjača klupska košarkaška takmičenja u Evropi, u Evroligi, Evrokupu i FIBA Ligi šampiona, španski treneri ove sezone vode 12 klubova, u svakom po četiri.
Većina ih sjedi na klupama domaćih ekipa, dok su samo dvojica na angažmanu van Pirinejskog poluostrva - Aito Garsija Reneses je na čelu njemačke Albe, dok Ćavi Paskval vodi ruski Zenit.
"Španski treneri su dugo godina bili zatvoreni, nisu imali hrabrosti da napuste Španiju i da budu treneri u drugim zemljama. Vidim da posljednjih godina Aito, Đoan Plaza, Ćavi Paskval počinju da rade širom Evrope i to sa dosta dobrim uspjehom. Španci imaju dobre trenere, imaju dobru školu. Treneri su im vrlo obrazovani, mnogo ulažu u struku i njeno obrazovanje", smarta Pešić.
"U mojoj drugoj etapi u Barseloni, trojica mojih asistenata su bili Katalonci, čak i kondicioni trener. Nije da ne vjerujem drugim trenerima, najviše vjerujem onima koje poznajem i sa aspekta znanja i iskustva, mentaliteta, jezika, ali ta tri trenera su mi mnogo pomogla da vodim jedan takav projekat kao što je Barselona", ističe Pešić.
Sa druge strane, u ova tri takmičenja sa prostora bivše Jugoslavije, čuvene po trenerskoj školi, angažovano je 17 trenera - po tri u Evroligi i Ligi šampiona, dok su najbrojniji u Evrokupu gdje ih je čak 11.
Pešić, koji je sa reprezentacijom Jugoslavije 2001. i 2002. godine vezao titule prvaka Evrope i svijeta, sa Njemačkom bio najbolji na Starom kontinentu 1993. godine, objasnio je razliku između te dvije trenerske filozofije.
"To su dvije različite škole, dvije različite filozofije. Naša metodika i selekcija su jedinstvene u svijetu i svi su pomalo učili od nas. Kao što smo i mi učili od drugih, tako su i oni primjenjivali nešto što odgovara za njihovu košarku. Svi vrhunski treneri iz generacije prije moje, pa i moje, svi su različiti. To je naša odlika. Svi su donosili nešto drugačije, postizali su rezultate na drugačiji način", rekao je Kari Pešić.
"Kada gledamo španske vrhunske trenere, interesantno je da oni su na neki način uniformisani. Isti je sistem treninga, isti je sistem igre, ista je filozofija. Svaki trener ima svoj identitet, gleda košarku iz ovog ili onog ugla, ali je sve dosta standardizovano", naveo je on.
Pešić kaže da ono što još prvi razliku između španskih i trenera iz jugoslovenske škole, jeste dobra i brza adaptacija na druge zemlje, kulturu, jezik i stil igranja.
"Mi smo tu najjači i jedinstveni. Mi nismo proizvodili rezultate samo sa jugoslovenskim igračima, klubovima i reprezentacijama, već smo sve to radili i u drugim zemljama. Naša adaptivnost na nove uslove - to je ta razlika. Ako si trener u inostranstvu, onda treniraš različite igrače, različite nacije i prvi posao trenera je da mora da se adaptira na metalitet i kvalitet igrača koje ima. Ne samo da smo se prilagođavali nego smo i mijenjali navike, način treniranja i igranja košarke", objasnio je Pešić.
Dodao je da je danas malo onih koji su oprobali da budu treneri u drugim zemljama Evrope, a Pešić se osvrnuo i na mlade naraštaje u našoj košarkaškoj struci.
"Naša nova generacija trenera je talentovana. Dolaze iz zemlje gdje je košarka najvažniji sport, imali su od koga da nauče. Imam utisak da oni sve više naginju košarci, koja po našem mentalitetu i načinu na koji treniramo, više nije to-to. Ne kažem da to nije dobro. Dobro je da se mijenja, jer se košarka razvija kao nijedan drugi sport", zaključio je Pešić.
(mondo.rs)
Pratite Mondo.ba na Facebooku, Instagramu i Twitteru. Aplikacija je dostupna za IOS i Android telefone.