Sigurno niste čuli za njega, a dio je istorije.
Većina ljudi misli da je prvi Srbin u NBA ligi Vlade Divac, koji je 1989. godine otišao put Amerike i utabao stazu sadašnjim NBA zvezdama.
Neki su čuli i za Pita Maraviča, koji je bio zvijezda NBA lige sedamdesetih i čiji je spektakularni šuterski i driblerski dar oduševljavao publiku.
Ali prvi Srbin je na NBA teren kročio pedesetih godina dvadesetog vijeka! U pitanju je Zdravko Govedarica koji je bio poznatiji pod nadimkom Bato. On je igrao plejmejkera i u sezoni 1953/54 je kao 24. pik stigao u Sirakjuz Nešnalse, preteču tima Filadelfije.
Zdravko Govedarica je rođen 1928. godine u Čikagu, a njegov otac Todor je prije Prvog svjetskog rata iz sela Avtovca (kod Gacka) u Hercegovini došao u Ameriku.
Bato je rano ostao bez oca, a u srednjoj školi je viđen njegov veliki talenat za košarku. Poznati čikaški univerzitet De Pol ga je doveo u svoje redove 1947. godine, gdje je igrao na poziciji pleja. Brzo je postao vođa tima, a posljednju godinu studija završio je sa prosječno ubačenih 14 poena po meču. To možda ne djeluje kao previše, ali tada nije bilo šuta za tri poena, niti ograničenja vremena napada, pa se na utakmicama postizao znatno manji broj poena.
Njegove igre nije propustio da vidi tim iz Sirakjuza, koji ga je uzeo kao 24. pika, ali onda je njegova karijera brutalno stopirana. Izbio je Korejski rat, u to su se umiješali SSSR i SAD, a Zdravko Govedarica je mobilisan i poslat na ratište. Otišao je na bojište i tamo ostao dovoljno dugo da propusti sezone 51/52 i 52/53.
Vratio se na teren 1953. godine, a u jedinoj sezoni u kojoj je igrao u NBA nastupio je na 23 utakmice, imao je prosječno 3,3 poena i 1 asistenciju. Igrao je sa velikanima poput centra Dolfa Šejsa, koji je u NBA igrao 19 godina i 12 puta je bio Ol-Star. Sirakjuzu je Šejs donio šampionsku titulu 1955. godine, godinu dana nakon povlačenja Govedarice.
Košarka tada nije bila ono što je danas, plate igrača su bile skromne, pa čak ni najveće zvijezde nisu bili bogataši. Zbog toga je Govedarica prekinuo karijeru i počeo da se bavi privatnim poslom, ali ljubav prema košarci je ostala. Trenirao je školske ekipe, a oženio se djevojkom srpskog porekla.
Iako njegova NBA karijera nije bila blistava, ipak je ostao legenda. Njegov univerzitet De Pol nije zaboravio igre svog pleja, pa je tako izabran u Kuću slavnih tog univerziteta 1974. godine. Najveće priznanje dobio je 2006. godine kada je izabran među 50 najboljih košarkaša ikada rođenih u Čikagu! Preminuo je u jednom predgrađu Čikaga 2006. godine.
(MONDO, Hercegsport.com)