Jedan od najboljih šutera u istoriji košarke psovkom odgovorio na prosto pitanje - da li bi se u ono vreme udružio sa nekim superstarom zbog titule?
Iako ovdašnji ljubitelji košarke zaista uživaju u današnjoj, nikad atraktivnijoj američkoj košarci, u MVP sezoni Nikole Jokića, u "rafalima" Bogdana Bogdanovića, mnogi će reći – "nekad je NBA bio bolji".
Na stranu subjektivni osjećaj da smo tada bili mlađi, NBA liga sa krajem prošlog vijeka danas je percipirana kao mnogo više "ratnička" od aktuelne. Posebno kada su u pitanju međusobni odnosi igrača, rivalstva, žestina kojom se takmiče...
Dok iz godine u godinu nastaju supertimovi, u kojima se asovi udružuju da osvoje titulu, mnogi primjećuju da to tokom devedesetih nije bilo moguće, jer najveće zvijezde nisu u toj mjeri trčale jedna kod druge da se udruže zarad višeh cilja.
Koliko je to bilo teško zamislivo potvrđuju i riječi legendarnog šutera Redžija Milera. Tačnije, njegova psovka umjesto odgovora - da li bi ikad otišao iz Indijane?
"Da je Majkl Džordan ikad prišao da me pozove i ubjeđuje da odem u Čikago, rekao bih mu da se j**e!", odgovorio je Miler za portal "ESPN".
Naravno, oni koji pamte njegove igre dobro znaju da je Redži bio spektakularan šuter u dresu Indijane, za koju je igrao kroz čitavu karijeru, od 1987. do 2005. Titulu nije osvojio, ali kaže da nosi uspomenu na nešto mnogo vrednije od toga.
"Da li me peče to što nikad nisam osvojio titulu u Indijani? Da. Ali uvijek ću odabrati ljubav navijača koju sam tamo osjećao ispred bilo koje titule. Odnos koji imam s tim ljudima je nevjerovatan. Najbolji je osjećaj na svijetu kada vidim klince koji tada nisu ni rođeni da danas nose moj dres na aerodromu ili u centru grada. Oni nisu ni bili živi tada, ali slušaju priče svojih roditelja, koji su dolazili da me gledaju i sa kojima sam se smijao i plakao. To je taj odnos, to mi znači."
Da li je ikad postojala mogućnost da ode?
"Nikad nisam bio blizu tome. Neki timovi su se raspitivali, Njujork Niksi vjerovatno, a već sam imao 'živopisnu' istoriju sa njima, pa nisam mogao da odem tamo. A da sam ikad poželio da odem, htio bih da to bude povratak kući, u rodni grad, gdje bih igrao za Lejkerse. Tako da za mene nije bilo mnogo izbora, što mi je i bilo dobro. A u današnjoj košarci ovi momci dobiju šest ili sedam timova u izboru, što je nevjerovatno. Ja to nisam imao."