Hrvatski trener poslije priznanja za najboljeg trenera Fortituda u istoriji govorio o boravku u klubu iz Bolonje i rivalstvu sa Virtusom.
Jasmin Repeša proglašen je za najboljeg trenera u istoriji italijanskog Fortituda ostavivši iza sebe stručnjake poput Skariola, Rkalkatija, Skansija i Atamana.
Klub iz Bolonje vodio je četiri godine i osvojio šampionsku titulu 2005. godine, uz tri vicešampionske titule, a odveo ga je i do finala fajnal-fora Evrolige 2004. godine u kojem je poražen od Makabija.
U razgovoru za "Večernji list" Repeša je govorio o rivalstvu sa često mnogo bogatijim Virtusom, odnosu sa navijačima, gazdama iz svijeta mode...
"Virtus je uvijek imao veći budžet i smatran je za buržoaziju, a Fortitudo za radnički klub, čiji su navijači najbolji koje sam ikada imao. Oni nikada nisu protiv trenera i igrača, čak ni kada se kubi, ali ako je pristup kako treba. Bilo je među njima nekoliko frakcija, a najpoznatija je Fossa dei Leoni, odnosno Lavlja jazbina", rekao j Repeša.
Ti navijači podržali su ga i kad je došao u Bolonju kao trener Rome.
"Kada sam došao na parket dočekale su me ovacije. Na ekranu su puštali neke moje tipične tajmaute, a od kluba dobio sam mortadelu od 18 kilograma. Napravili su i neki manji podijum ispod koša iza kojeg je Fossa i uručili mi krunu. Inače za italijanske navijače je poznato da kada stvari ne idu dobro vrlo brzo počnu prozivati i vrijeđati".
Repeša je imao dobar odnos sa fanovima Fortituda, iako neke stvari nije mogao da izbjegne.
"Zvali bi me na piće, imao sam i prijatelja među njima, jer svi oni vole da razgovaraju o košarci. Ali kada dođe utakmica iz prvog reda taj isti ti viče da si "cingaro", jer za njih su svi Slaveni – Cigani".
Ipak italijanski navijači se prema njegovim riječima međusobno ne mrze toliko kao grčki i srpski.
"Nije bilo naganjanja po gradu. Nije kao u Atili nili Beogradu. Animozitet se ovdje izražavao kojekakvim koreografijama na tribinama čiji je cilj bio da ise ismiju protivnički navijači. Sjećam se da su na jednoj utakmici na cijeloj tribini napravili koreografiju od golih guzica. Jedni su se okrenuli i skinuli gaće, a drugi pored njih su bili u crnom, pa je to bila poruka crno-bijelim 'virtusinima'", ispričao je Repeša.
Dodaje da je Bolonja kao Kaunas u Litvaniji – grad košarke.
"To je grad od oko 400.000 ljudi, a košarka je u dnevnim novinama uvijek imala tri do pet stranica. Sjećam se jedne starije komšinice, mislim da se zvala Ferarini, koja mi je na dan utakmice uvijek kuvala. Nikad ne bi dopustila da ja sam nešto napravim, jer je bila uvjerena da kada ona skuva to će nam donijeti pobjedu. A kod kuće smo stvarno rijetko gubili. Sjećam se da smo u Evroligi u dvije sezone kod kuće izgubili samo od Makabija“.
Repeša je poslije Fortituda vodio Romu, a potom tadašnji Beneton iz Treviza.
"Kad je porodica Beneton najavila da prestaje finansirati kub, odradio sam godinu dana i otišao".
Poslodavac mu je osim Benetona bio još jedan modni gigant – Đorđo Armani.
"Beneton se mnogo više razumio u košarku od Armanija. Đorđo nije čovjek iz košarke, ali je zbog svoje popularnosti na utakmicama bio dodatna vrijednost. Ali, bilo mu je drago kad smo u dvije moje godine u klubu dva puta osvojili kup i jednom prvenstvo, bio je to gospodin za primjer", rekao je Repeša i na kraju ispričao zbog čega je došlo do raskida sa klubom koji ga je navodno otkupio od Cedevite za 300.000 evra.
"Svi treneri imaju rok trajanja. Da vam je neko rekao prije četiri mjeseca da će Bjelica ovako otići iz Dinama rekli biste mu da je lud. Nakon jedne teško izborene pobjede u Torinu, gdje smo primili čak 97 poena, igračima sam i na presici i u svlačionici sve po spisku. Sutradan je predsjednik kluba Livio Poli bio dosta oštar prema meni i od tada do kraja sezone je trajao sukob. Armaniju je imidž kuće jako bitan“, rekao je Repeša.