Košarka

Željko Rebrača o Nikoli Jokiću: Tri puta bio MVP, a dobio dvije nagrade!

Autor Dragan Šutvić

Željko Rebrača vjeruje u Nikolu Jokića i generacije koje dolaze i nada se da će se što više djece baviti sportom.

Izvor: MONDO/MILUTIN VUJIČIĆ

Čuveni srpski košarkaš Željko Rebrača gostovao je danas u Osnovnoj školi "Vuk Karadžić" u Novom Sadu na događaju povodom 100 godina košarke u Srbiji. Zajedno sa Divcem, nekadašnjim saigračem iz igračkih dana, kao i Ajzejom Ostinom i košarkašicom Taj Mek Vilijams Frenklin, odgovarao je na pitanja učenika prije nego što su zajedno utrčali u fiskulturnu salu.

Rebrača je izjavio da je "vidio sada šta njih najviše interesuje" i dodao da mu je zadovoljstvo što može da prenese iskustva koja bi njima mogla da pomognu ako se odluče da se profesionalno bave sportom, a čak i da to ne urade - njegov savjet je da treniraju zbog socijalizacije. "Moraju da shvate da u sportu možda neće biti sve pravedno i lijepo, ali da treba se bore, da neće uvijek biti motivisani, ali da moraju da budu disciplinovani i da ne odustaju".

"Mnogo je djece koja su talentovana, ali introvertna, pa moramo da ih naučimo kako da komuniciraju sa nastavnicima, trenerima, roditeljima. Ja sam bio povučeno i stidljivo dijete, ali prve pobjede koje sam ostvario u svom životu su mi dale samopouzdanje i sada djeluje da imam mnogo samopouzdanja. Imam ga, ali moramo to da budimo kod djece i da ih podržavamo. To mora da dođe iz porodice, klubova gdje treniraju, pošto je sport bitan da se druže i ne budu asocijalni jer je posljednjih deset godina situacija takva da provode vrijeme u virtuelnom svijetu. Treba da se druže i budu napolju i igraju se. Naša dužnost je da im to prenesemo i da ima mnogo lijepih stvari u sportu", kazao je Rebrača koji je učenicima otkrio da se prvo bavio rukometom u rodnoj Prigrevici, da bi sa 14 i po godina počeo da igra košarku.

SLJEDEĆI VIJEK KOŠARKE?

"Nadam se da ću da budem tu sljedećih sto godina ha-ha. Košarka je globalan sport i razvija se u svim smjerovima. Moj put je bio komplikovan i težak, nije bilo lako, isto Divcu, Petroviću... Sada smo se svi približili NBA ligi. Kako će da izgleda? Sve okolo se mijenja, od društvenih mreža, ali suština i bit košarke se ne mijenja. To je samo igra i ona teži tome da se družimo i zbližavamo. Održaće nam makar mentalno zdravlje.

Poput svog kolege Divca, i Rebrača se osvrnuo na "košarkašku ličnost broj jedan" među djecom, a to je Nikola Jokić: "Kako Nikola igra... Triput je bio MVP, a dvaput je dobio nagradu u NBA. Denver inače igra najbolju košarku i imaju najbolje šanse u finalu. Nije bitno ko igra protiv Jokića, da li je to Boston ili Majami. Naravno, neće biti lako, ali mislim da su favoriti".

Nadamo se da će Jokić igrati za reprezentaciju Srbije ovog ljeta i da će pomoći na Svjetskom prvenstvu:

"Nema razlike u košarci kada je u pitanju igranje za reprezentaciju i klub, ali posebna je čast kada predstavljaš svoju zemlju, sve Srbe i tu je nešto posebno, neopisivo. Mi smo mogli to još od onih devedesetih kad su nas dočekivali zbog onoga što smo uradili. Osjetim to jer vidim da je ostavilo traga na ljude. Zemlja je imala problem, ali njima smo dali energiju da se raduju, da imaju inspiraciju da se bore. Tako možemo da prevaziđemo sve prepreke pred koje naiđemo".

Upravo je i Vlade Divac apostrofirao da je igranje za državni tim drugačije od svega što je doživio u karijeri, pa mu je tako i najdraži trenutak osvajanje Svjetskog prvenstva 2002. godine, kada su, između ostalog, pobijeđeni i Amerikanci:

"Mi smo vjerovali, kao što je Ajzeja Ostin rekao - treba vjerovati bez obzira na sve. Koliko god puta pokušate, čak i kada ne uspete - napredovaćete. Nama je uvijek viši cilj bio uopšte taj proces dolaska do cilja. Ta atmosfera i hemija su nas doveli da dobijemo Amerikance na njihovom tlu".