"Poslije kada sam gledao taj snimak pomislio sam 'Bože, čovječe šta mi je bilo'", prisjetio se Darko Miličić svog čuvenog ispada na EP 2007 kada je psovao sudije.
Darko Miličić ostaće upamćen kao srpski košarkaš koji je bio prvi pik na NBA draftu, po tome što je osvojio NBA prsten sa Detroit Pistonsima, ali navijači ga i dalje pamte po još jednoj stvari koja se desila prije skoro dvije decenije.
Srbija je na Eurobasketu 2007. prvi put učestvovala samo pod svojim imenom ali je nastup na šampionatu u Španiji završila neslavno. Pod vođstvom selektora Zorana Moke Slavnića, srpska reprezentacija izgubila je od Rusije (65:73), Grčke u produžetku (67:68), potom i od Izraela i završila takmičenje na posljednjem mjestu u grupi.
Trojica tadašnjih članova reprezentacije Darko Miličič, Milan Gurović i Vuk Radivojević tokom "Adria Sports Conference" u Banjaluci prisjetili su se debakla ove selekcije popularno nazvane Mokini "moskitosi".
U pamćenje ljubitelja košarke u Srbiji možda više od šokantne eliminacije i debakla urezao se ispad Darka Miličića poslije duela sa Grčkom, kada je u miks zoni bez imalo zadrške u izjavi novinarima žestoko psovao sudije.
"Bilo je malo haotično od samog starta iako smo svi imali želju da pobijedimo. Ali jednostavno nismo imali kapaciteta da izguramo i završili kako smo završili. Nijanse su odlučivale, imali smo neke šanse, bilo je tu i sudijskih odluka koje su diskutabilne bile. Uticale su na mene, tu sam postao poznat (smijeh). Nažalost, te sudijske odluke su me baš poremetile, imao sam taj ispad koji je poremetio i ekipu. Poslije kad sam gledao rekoh 'Bože čovječe šta mi je bilo'. Nažalost, bio sam dio reprezentacije najgorih rezultata“, rekao je Miličić.
UČILI SMO KLINCE DA PJEVAJU HIMNU
I on i Radivojević i Gurović podsjetili su da u ovom nastupu Srbije ima nešto itekako pozitivno, a to je da je Slavnić kao selektor podmladio ekipu momcima koji će kasnije postati okosnica nacionalnog tima i napraviti sjajne lične karijere.
"Mi smo otpali poslije toga, a oni su nastavili da prave rezultate, pa je to utjeha. Ja sam bio treći najstariji u ekipi, Moki svaka čast za podmlađivanje, doveo je Teodosića koji je bio oslonac, pa i ostale momke koje mnogi do tada nisu znali. Svi znamo šta je Darko prošao, on je iskren čovjek i gromada od čovjeka. To nas je mnogo sve pogodilo. Imali smo ogromnu želju na tom prvenstvu, davali smo svima ko nije znao tekst da nauči himnu da pjeva, a onda Gurović ne pjeva. Mislim da jedini on nije pjevao (smijeh). Svi se sjećamo Grka i velike krađe i Darkovog ispada, poslije smo već izduvali i završilo se kako se završilo“, prisjetio se Radivojević.
"Ali bili smo kao porodica. Sjećam se kad smo došli u Bormio i vidjeli neke male goliće, umjesto u halu, mi na fudbal, Moka kao 'ajde dobro'. Atmosfera je bila vrhunska i zbog toga mi je bilo najžalije. Nismo se osvrtali na pisanja medija i zle komentare, imali smo svoju hemiju. I dalje mislim da je to najvažnija stvar za stvaranje rezultata neke ekipe. Mislim da nam je malo falilo, ali to se dešava u sportu. Teodosić i Veličković su poslije napravili ozbiljne karijere, a tad niko nije znao za njih", dodao je on.
Milan Gurović koji je pet godina ranije osvojio svjetsko zlato u Indijanapolisu je tada bio najiskusniji.
"Došlo je do smjene generacije i podmlađena je reprezentacija. Teo, Veličković, Aleksandrov i ostali bili su klinci za nas veterane. Malo je falilo da budemo konkurentni za titulu. Od Rusa smo izgubili pet razlike, igrali smo tada sa sjajnim Grcima, a nama je neiskustvo bio najveći neprijatelj“, rekao je Gurović, koji nije mnogo mario za negativne komentare koji su tada pratili reprezentaciju.
"Vjerovatno se i ne razumiju previše u košarku. Malo mi je teško palo to prvenstvo, ali život ide dalje. Mogu da se sprda ko želi, ali mi smo tada dali svoj maksimum. Pa 80 odsto momaka su bili mladi momci, kao što je Španija evo sada podmladila svoj tim i dala im šansu da igraju važne utakmice. A vidjeli smo prošlu dekadu šta su naši ti momci uradili. OK, nije bilo zlata, ali bilo je srebro, a i srebro sija“, podvukao je Gurović.
MOŽDA NA TERENU NE LIČIMO NI NA ŠTA, ALI U KAFANI...
Bez obzira što je selekcija Srbije tada bila puna mladih, novih igrača, očekivanja su zaista bila velika.
Miličić ističe da ona nisu bila realna, te istakao da nije bilo riječi o nekim tenzijama ili bilo čemu sličnom unutar svlačionice.
"Gurke je bio na kraju karijere, ja doživotni talenat, ovi mladi momci se tek traže. Bilo je to prije svega jako prvenstvo sa zrelim ekipama, a mi kao pali s Marsa. Ali bili smo složni. Druga je priča što na terenu nismo nikako izgledali, ali u kafani nas niko ne bi pobijedio. Ta priča o neslozi nema veze“, podvukao je Miličić i dodao:
"Ljudi su mnogo očekivali od mene. Ja tada došao iz NBA gdje sam šest mjeseci sjedio na klupi, nosio peškire i sad ovamo treba da nosim igru, to je bilo nemoguće! I u tom svemu se i desila ta moja izjava, to se skupljalo u meni. Neigranje u NBA, sjedenje na klupi me upropastilo, tako da je bilo nemoguće da ja nosim igru. Mislim nisam ja trebao da radim sve, govorim o centarskoj poticiji, očekivalo se da ja budem dominantan. Ali to je bilo nemoguće“, iskren je Miličić.
To Evropsko prvenstvo 2007. godine u Španiji ispostaviće se bio je njegov posljednji nastup za reprezentaciju, a pet godina kasnije završio je karijeru u dresu Boston Seltiksa.
"Ja sam trebao sa 18 da završim karijeru, ali mi bilo žao. Ja sam prestajao tri, četiri puta, pa se vraćao. Kad sam vidio da patim sve oko sebe... Ali moj kraj je bio dolazak u Boston i vidio sam da to više ni na šta ne liči, poslije par utakmica sam spakovao kofere, rekao supruzi da sam kupio karte i da idemo. Došao da se pozdravim u klub, kažu opet neka tvoja glupa ideja, rekoh 'ne, ja idem kući'. Ja da dajem savjet sada mladim igračima? Ko? Ja?“, završio je u svom stilu Miličič i nasmijao publiku u Banjaluci.