Saša Đorđević ispričao je i jednu priču o Dušku Vujoševiću i o tome kako je zbog njega čuveni trener zaradio masnicu i ušao u tuču.
Duško Vujošević preminuo je u 68. godini, a od najtrofejnijeg trenera u istoriji Partizana opraštaju se mnogi. Mnoge sportisti, igrači sa kojima je radio, poznate ličnosti. Svi su imali da ispričaju nešto o čuvenom stručnjaku, a među njima je i Aleksandar Đorđević. Prisjetio se jedne scene koja će mu zauvijek ostati urezana u sjećanje.
"Stalno se vezivao za mlade, momke kojima je pomogao da izrastu u prave ljude i igrače. Da se vratim u djetinjstvo. Na putu do sale, odjednom su počeli da nas maltretiraju neki klinci iz kraja, praktično svakodnevno. Jednom smo na trening zakasnili, došli smo uplakani. Dule nas je pitao šta se dešava, rekli smo mu da nas svako veče čekaju, traže pare, tuku nas, njih desetak starijih na nas trojicu. Na to je rekao 'dobro' i pozvao neke svoje drugare koji su nekoliko dana nešto pripremali i unosili u tu salu", počeo je Đorđević priču za "Sport klub".
Ubrzo je svima bilo jasno o čemu se radi, iako tada nisu mogli da naslute o čemu se radi.
"U subotu smo imali neku utakmicu na Kalemegdanu, oko deset ujutru. Mi smo bili dio neke selekcije, takvo je vrijeme bilo, pri Crvenoj zvezdi. On je tamo radio. Mi ga čekamo, njega nema, prolazi 30-45 minuta, njega nema. Onda ugledamo kako silazi niz one stepenice sa ogromnom masnicom ispod oka i kaže nam 'Riješeno je, od sada vas više neće dirati.' Bili smo zapanjeni, taj dan smo letjeli po terenu. E, to je kad igraš za trenera iz ljudske, dječije zahvalnosti. Njemu i njegovim ortacima, dvojica-trojica Zemunaca koji su došli da nas odbrane. Tako je bilo u to vrijeme, zakazali su obračun sa ovim sa Dorćola i potukli se zbog nas, zbog djece. To je moje odrastanje i vrijednosti koje su i tada postojale."
"Otišao sam pravo u bolnicu"
Nastavio je da priča pohvalno o Vujoševiću i svemu što je uradio za košarku i za Partizan.
"Živio je košarku cijelim svojim bićem, u glavi je stalno odzvanjalo 'košarka, košarka'. I sada kada se okrenemo, sve što je ostalo iza njega, titule, trofeji, igrači, koliko je reprezentativaca izgrađeno kroz neki kult Partizana koji je postojao. U odnosu prema nacionalnom dresu je to i njegova zasluga i svih onih koji su radili sa njim."
Prisjetio se i jedne priče kada je Vujošević završio u bolnici.
"Jedno moje sjećanje o njemu. Igrali smo u Beogradu protiv Cibone i Dule je dobio napad slijepog crijeva, opasno je rizikovao. Nije mogao da vodi meč, Reba Ćorković ga je zamijenio. Završio je u bolnici, hitno operisan. Pamtim da smo izgubili i mnogo mi je bilo krivo zbog njega. Onako sav tužan sam poslije meča direktno otišao u bolnicu. Sjeo sam sa njim, pričali smo o svemu i tada je puno zdravstveno rizikovao. Eto košarka i dijabetes su 'sposobni' za svašta, pa i na pogubni uticaj na život. Mnogo u njegovom slučaju", završio je Đorđević.