Bogdan Bogdanović, jedan od najboljih i najznačajnijih đaka Duška Vujoševića, potresen zbog njegove smrti.
Bogdan Bogdanović, jedan od najboljih učenika Duška Vujoševića, oglasio se o smrti svog bivšeg trenera i dirljivim riječima pokazao da dobro pamti ko mu je prvi dao šansu i vjerovao u njega kada je malo ko to činio.
Obratio mu se tako emotivno, da se u svakoj riječi vidi koliko je Vujoševićeva smrt ove srijede teško pala kapitenu Srbije u Americi, gdje igra već skoro deceniju. I gdje ne bi stigao da u svojim formativnim godinama nije radio sa Duškom Vujoševićem.
Pročitajte šta je Bogdanović napisao. Ovo je jedna od njegovih najemotivnijih objava u karijeri:
"Vjerovao sam ti do smrti"
"Dragi Dule, treneru. Danas je najteže naći prave riječi kojima bih mogao da opišem tvoju veličinu, lik i djelo. Nikada neću zaboraviti naš prvi susret kada si me blagim osmijehom pogledao i stegao mi ruku. Osjećao sam se toliko uplašeno, a opet uzbuđeno jer ću imati priliku da radim sa tobom. Nisam znao šta me čeka, ali sam ti vjerovao do smrti".
"Pokazao si mi kako se gradi ličnost, kako se postaje profesionalac, kako se gradi samopuzdanje, kako se trenira, kako se gradi tim, šta je Partizan, kako se igra za Partizan. Davao si prave savjete u pravo vrijeme. Kupovao knjige, filmove, karte za pozorište… i to sve si radio sa mnogo posvećenosti, pažnje i ljubavi".
"U tom trenutku života sam te gledao čak i kao drugog oca".
"Ne znam da li sam uspio što si mislio da ću biti"
"Naravno da neću zaboraviti ni one 'fakultativne' treninge. Ti treninzi su bili dosta teški i naporni, ali si uvijek bio prisutan, bio si uvijek tu.
Ti i ja sami u Pioniru, na glavnom terenu. Ništa nije bilo bolje od toga".
"Nikada nisi čašćavao prisustvom, kako si ti volio da kažeš"
"Ne znam da li sam ili nisam uspio da budem ono što si ti mislio da ću biti, ali znaj da sam dao sve od sebe i da sam ti neizmjerno zahvalan na svakoj sekundi truda koji si mi posvetio. Sad tek iz neke druge perspektive, i drugog vremena vidim koliko si mi se bezuslovno dao".
"Mnogo mi je žao što neću moći da se ispričam sa tobom makar još jednom, onako nasamo. Neizmjerno sam ti zahvalan".
"Počivaj u miru, treneru".