"Ajmo sine" i "Dule mi je kao tata", rekao nam je na srpskom Andrej Voroncevič kada nam je pričao o danima sa Duškom Vujoševićem. Takođe rekao je da bi za Željka igrao džabe, a da uživa i sa Dejanom Radonjićem. /Od izvještača MONDA iz Sankt Peterburga Nikole Lalovića./
"Kako si", doviknuo mi je Andrej Voroncevič na izlasku iz hale nakon što je njegova ekipa Zenita dramatično izgubila meč za treće mjesto Winline kupa od Parme iz Perma. Na kraju je Parma pobijedila uz seriju 21:0 na samom kraju utakmice, a najiskusniji igrač Zenita je bio vidno ljut na svoje saigrače. Ipak, kada je vidio srpske novinare i čuo srpski jezik oraspoložio se. Pitali smo kada će konačno zaigrati u Srbiji?
"Kada ću da se vratim u Srbiju? Kada me pozovete. Prije nekoliko godina, dok je Željko Obradović bio trener Partizana, nekoliko srpskih trenera me pitalo da li želim da igram za Željka Obradovića. Rekao sam naravno da bih htio i to besplatno. Ako dobijem šansu, razmisliću o dolasku u Srbiju", rekao je na startu priče za srpske medije Andrej Voroncevič.
Imao je i ranije prilike da u svojoj bogatoj karijeri igra za trenere sa ovih prostora, a sada ga vodi Dejan Radonjić i očigledno da mu taj način rada izuzetno prija.
"Oni imaju sličan stil igre, to su ozbiljni treneri sa dobrim stručnim štabom. Vjerovatno ne može svako da ga izdrži i da podnese pritisak rada sa njim, ove mlađe generacije su malo slabije i osjetljivije ako im kažete istinu.Moramo da igramo odbranu, to može da nam pomogne na obje strane. Razumijem mlađe generacije, ali moraju da shvate da to može da nam pomogne i u napadu i u odbrani. Tako se to radi. U redu, možda smo umorni, ali zbog toga primamo novac, zbog toga smo profesionalci. To je što je, moramo da izvučemo pouke iz ovih poraza, analiziraćemo ih sigurno, stručni štab će to uraditi i pokazati ko smo zapravo i šta moramo da uradimo da bismo bili bolji. Na Fajnal-foru je sve moguće, jedna greška sve mijenja. Mi smo imali plus 20, pa smo izgubili na kraju. Ali, to je košarka", rekao je iskusni 38-godišnji krilni centar.
Pričali smo sa Andrejom Vatutinom o tome šta za ruske klubove znači neigranje u Evroligi, a i Andrej Voroncevič nam je rekao istu stvar. Da su ruski klubovi spremni da zaigraju u eliti, samo čekaju poziv.
"Naravno, Evroliga je najjače takmičenje u Evropi. Možda i na svijetu, ako pričamo o taktičkoj strani košarke. Ali, to je što je, nadam se da će se sve završiti. Ipak teško je reći jer smo mi samo sportisti. Mi smo spremni, samo nas pozovite."
Na srpskom rekao - Dule mi je kao tata
Sada već nevjerovatna karijera Andreja Voronceviča krenula je 2004. godine u Lokomotivi iz Novosibirska, odakle je otišao u CSKA iz Moskve. Tek kada je 2010. godine Duško Vujošević sjeo na klupu "armejaca" Voroncevič je dobio pravu šansu i to ne zaboravlja.
"On je bio moj trener, ovo je veliki gubitak. Želim da mu kažem hvala, bio mi je kao tata. Kada mi je bio trener stalno je znao da me blago udari po obrazu i da mi kaže "ajmo, sine". Ovo je veliki gubitak, igrači su ga uvijek voljeli i htjeli su sve najbolje za njega. Jako mi je žao zbog svega", rekao je emotivni Voroncevič, a onda nam je objasnio zašto mu je Dule toliko značio.
"On nam je pokazao tu ljubav. U ekipama kao što je CSKA, mladi igrači nemaju toliko vremena i iskustva, ali kada je Dule bio ovdje pomogao nam je i davao samopouzdanje. Meni, Alekseju Švedu, Bobiju Marjanoviću…Govorio nam je da vjeruje u nas, davao nam je vježbe koje su nam razvile osjećaj, čitanje igre, stvorile su nam mnogo lakih poena. Uvijek nam je govorio da držimo glave gore, da prođemo kroz greške. Bio je ovde kratko, ali nam je mnogo značio, prije svega meni jer je sa mnom proveo mnogo vremena i pokazao mnogo stvari o košarci."
"Rusi i Srbi, kao jedan strašan orkestar"
Pošto smo primijetili da zna dosta srpskog i da nas sve razumije i bez prevoda i posezanja za engleskim pitali smo ga šta to zna da kaže na srpskom. "Da, znam osam... Nosam! Za to svi znaju", rekao je uz široki osmijeh i dodao: "Pričam malo, ali razumijem više. Znam i za 'Rusi i Srbi, braća zauvijek'."
Nije tu stao.
"Rusija je uvijek otvorena za Srbiju, hajde da budemo prijatelji, mi smo braća, moramo da se držimo zajedno u ovim ludim vremenima u svijetu. Mi se razumijemo, mi smo braća i prijatelji, hajde da se povežemo i da ostanemo zajedno. Kao orkestar, u redu je ako si samo jedna violina, ali zajedno kao orkestar je to već drugačija muzika.Zato sam rekao hajde da budemo zajedno", poručio nam je Andrej Voroncevič. I hoćemo.
(MONDO, Nikola Lalović)
Pratite sve sportske vijesti na jednom mjestu, budite dio Mondo sportske zajednice na Viberu!