Nenad Krstić održao je dirljiv govor na komemoraciji Duška Vujoševića u Beogradu.
Komemoracija Dušku Vujoševiću održava se u Skupštini grada i od najtrofejnijeg trenera u istoriji Partizana opraštaju se mnogi. Tako je i nekadašnji igrač crno-belih Nenad Krstić stao i održao dirljiv govor o njemu.
"Poštovana porodice Vujošević, uvaženi prijatelji i svi prisutni. Opraštamo se od čovjeka čije ime zauzima posebno mjesto u istoriji srpske košarke. Doprinos se ne ogleda u rezultatima, titulama i pobjedama, već i u sistemima i ljudima koje je stvarao. Prošli su mnogi košarkaši, od pionira do seniora, mnogi su postali reprezentativci i nosioci igre Srbije", počeo je Krstić.
Nastavio je u istom dahu.
"Prepoznavao je potencijal i znao je da ga oblikuje, imao je vjeru u rad, disciplinu i strpljenje i to je ostavilo trag na srpsku košarku. Ostao je dosljedan ideji da se prave vrijednosti prave dugoročno. Nastavio je tu misiju i kao selektor, vjerovao je u mlade, gradio je tim koji je imao identitet, karakter i odgovornost prema dresu. Nasljeđe nije samo u trofejima već i u ljudima koji nose sve ono što ih je Dule naučio. Za mene lično to nasljeđe ima i posebno značenje."
"Duško me je pozvao i pitao me..."
Prisetio se Krstić i kako je izgledao njihov prvi susret.
"Sjećam se našeg prvog susreta na turniru na Zlatiboru. Bio sam željan dokazivanja. Na posljednjoj utakmici, tri minuta prije kraja sam doživio tešku povredu ruke. Nisam znao koliko je ozbiljno, nastavio sam da igram. Sutradan po povratku u Beograd me je pozvao da dođem do njega i pitao da li bi nastavio da sam znao da mi je ruka slomljena. Rekao sam da bih, pogledao me, pomilovao po glavi, nasmijao se blago i rekao idi nazad. To je bio Dule, pravio je od igrača ljude, vjerovao da se granice pomjeraju onda kada daš više nego što možeš. U ime srpske košarke hvala mu na svemu što je učinio, na generacijama koje je stvorio. Neka mu je vječna slava i hvala", zaključio je Krstić.