Selektor mlade reprezentacije Srbije do 17 godina Stevan Mijović otkrio je kako su "orlići" stigli do trona i šta je bio ključ uspjeha ovog tima
Reprezentacija Srbije do 23 godine napravila je veliki uspjeh - postala je vicešampion svijeta. Zasluge idu igračima, mladim talentovanim i budućim zvijezdama, ali podjednako i selektoru Stevanu Mijoviću koji već godinama gradu mentalitet pobjednika u ovom timu.
Početak turnira za "orliće" nije bio sjajan - evropski šampioni udarili su glavom o zid, pošto je Australija bio mnogo bolji tim. Ipak, vidjelo se da tu ima mnogo prostora za napredak, ali vremena je bilo malo. Baš to pokazalo je kakav karakter postoji u timu Stevana Mijovića. "Oni su bili razočarani, uplašeni, onako, počeli su i da sumnjaju u neke stvari. Iskreno, ja takođe. Ne mogu da ne pomenem stručni štab. Moj asistent Mihajlo Šušić, eto, čovjek koji je uz mene otkad sam bio igrač i negdje ga gledam kao oca. On je uz mene stalno.
Dejan Đokić takođe, koji prati ovu generaciju otkad imaju 12 godina, i Nikola Nešić, moj asistent dugo godina u klubu. Ti ljudi su mene dizali u tim trenucima. Moram isto da se zahvalim i selektoru Dušanu Alimpijeviću koji mi je u tom trenutku isto poslao poruku i rekao: 'Nemoj da sumnjaš u sebe, u svoj rad, u vaš kvalitet i kvalitet igrača. Ne dozvoljavaj ni njima da sumnjaju u to. To je samo prva utakmica, iskoristite to za dalje.' Nakon tog razgovora, cijele noći razmišljanja, sutradan smo napravili analizu utakmice, obavili razgovore sa igračima i pogledali video-snimke i vidjeli greške koje smo pravili. Nema puno vremena, to je suština tih prvenstava. Poraz, pobjeda, nema puno vremena, ide sljedeća utakmica. Tako da, nismo ćutali, nismo se mnogo razočarali, već smo napravili sastanke, odlučili da reagujemo, i uspjeli u tome", započeo je priču za Mocart sport.
Ipak, stvari su znatno bolje funkcionisale u nastavku takmičenja. Iako imaju 17 godina profesionalizam je na najvišem mogućem nivou. "Oni su svi negdje već zašli u seniorsku košarku, što je jako bitna stvar, i drago mi je zbog toga. Svi imaju svoje puteve, mislim da su svi napravili dobre poteze u karijeri sa izborom klubova. Kod njih nema dileme, oni žive košarku.
Na primjer, Nikola Kusturica, mi završimo utakmicu protiv Litvanije, meni stiže poruka u roku od pola sata: 'Kouč, ko su mi mečapovi sutra za Tursku, koga ću da čuvam sutra?', Ognjen Simjanovski, recimo, postavili smo neke dvije-tri kretnje u toku pripremnog perioda, on prilazi: 'Kouč, pa da nije ovo slično, pa šta ako mi...?' I sad ja na taj način vidim da oni razmišljaju, da oni razgovaraju o tome međusobno. Mislim da nema zime za njih, i ovo će im samo dati još veći vjetar u leđa da nastave dalje i vjerujem da će svi oni igrati košarku na nekom ozbiljnom nivou."
Na kraju, ono čime su mladi košarkaši osvojili Srbiju je iskrenost, istrajnost, borbenost, požrtvovanost. Već na terenu moglo se vidjeti da Nikola Kusturica i Matija Lukić imaju onaj "bezobrazluk" koji je neophodan da bi tim stigao do pobjede, da Ognjen Simjanovski drži konce u rukama kad god ima posjed lopte i najvažnije - da je Petar Bjelica kapiten kakav je timu neophodan. U momentima kad se meč protiv Litvanije lomio, košarkaš Mege prvi je prekinuo seriju rivala, a onda je sve ostalo istorija.
"To je emocija o kojoj ja pričam i koliko je nama svima stalo. Sjajna slika, za da se urami. Imam poseban odnos sa Nikolom, imamo neko međusobno povjerenje, on vjeruje meni, mom sistemu rada, igra dobro kod mene, ja vjerujem njemu, jer stvarno je u dvije godine bio lider ovog tima, i na terenu i van njega, tako da ta slika je samo kruna ovih naših rezultata. Opet, ne mogu da izuzmem i ostale igrače koji su prihvatili Nikolu kao lidera, koji je sam to zaslužio i vratio. Oni su se podredili tome, vjerovali njemu, on je vjerovao njima, i svako je negdje dao neki svoj doprinos na neki svoj način.
Matija Lukić i Nikola su se iznjedrili kao igrači koji su, ajde da kažemo, nosili cijelo prvenstvo, ali u tom četvrtfinalu džokeri su bili Stepanović i Veselinović, kao i Pepe Bjelica, vjerujte mi, koji u ove dvije godine drži sve. Drži ih pod kontrolom na sve moguće načine, nenametljiv je, razigrava, uvijek se pojavi gdje treba. Luka Pavlović, kad uđe, taj koga on uzme, taj ne može da prođe. Luka Galić, koji je odigrao sjajan turnir, onako iz prikrajka, uradio je 300 malih stvari. Luka Miladinović, koji je napravio ozbiljan napredak u odnosu na prošlu godinu, pa Šaponjić, koji nije imao neku ulogu, ali to je ta energija koja im daje snagu. Nikola Đurović, koji je ozbiljna perspektiva srpske košarke, ovo je njemu prvo prvenstvo. Ognjen Simjanovski, moja produžena ruka na terenu, jedan zreo momak, plejmejker, koji se stvarno ponaša kao pravi plej seniorskog ranga. Lazar Miličić, koji je vojnik, šta god da mu se kaže, on to ispoštuje", zaključio je Stevan Mijović.