Sanja Vujović, nekada Damnjanović, rekla je da je dosta. A mi kažemo - hvala ti na svemu!
Gotovo je, jedna veličanstvena karijera je došla do kraja. Velika Sanja Damnjanović, godinama jedna od najboljih na poziciji lijevog beka na svijetu riješila je da sa 37 godina završi sa aktivnim igranjem rukometa.
"Osjetila sam, jednostavno, da je vrijeme za kraj. Iako često imam osjećaj da mogu još da odigram, bilo je trenutaka kada sam osjetila bol u koljenu. Kada pogledam i da imam 37 godina, zaista sam osjetila da je vrijeme da se pozdravim sa terenom 40x20 i kažem zbogom igračkim danima. Nije bilo teško da donesem odluku, ali je teško pomisliti šta sutra bez rukometa. Naviknete se na život koji vam je svakodnevica skoro dvije decenije. I dalje mi je teško da zamislim ljeto i početak sezone bez treninga, dvorane, patika... Karijera mi je mnogo pružila i kada se osvrnem i pogledam, od onog prvog i najranijeg perioda koji je bio tako bezbrižan, prava bajka je bila igrati ovaj sport, cijenim sve od onih lijepih i do onih teških rukometnih trenutaka. Svjesna sam da će mi nedostajati svaki trenutak koji nosi pobjedu i radost, ali i onaj koji uz poraz donese tugu i bol, zajedništvo i prijateljstvo. Osoba sam koja smatra da uvijek može više i da, u tom smislu, možda je moglo i više kroz karijeru", rekla je Sanja Vujović, do skora Damnjanović za Srpski rukometni savjet.
Ona je rođena u Beogradu i krenula je da igra u Radničkom Jugopetrol a zatim je prešla u Naisu. Igrala je za Krim, došla u Zaječar 2009. godine kada se tu pravio šampionski projekat, a nakon dvije godine u Podravki iz Koprivnice otišla je u Viborg sa kojim je osvojila Kup pobednika kupova, a zatim za Vardar, Šiofok, Budućnost i Minaur Baja Mare u Rumuniji. Od samog početka bila je uzdanica nacionalnog tima, sa kojim ima srebro na Svjetskom prvenstvu 2013. godine, kao i četvrto mjesto na Evropskom prvenstvu godinu dana ranije.
"Od 2006. kada sam prvi put bila na spisku, mislim da je selektor bila Anja Andersen, trajalo je nešto što je prelijepo. Druženje, osmijeh sa saigračicama, trenuci kada vas stomak boli od smijeha i uživanja koje postoji. Jeste istina da je najradosniji trenutak osvajanje srebra na Svjetskom prvenstvu 2013. godine. Dodatno ta medalja dobija na težini i sjaju zbog činjenice da je osvojena u Beogradu, pred našom publikom, porodicama..."
Bila je najbolji lijevi bek Evropskog prvenstva 2012. i najbolji lijevi bek Mundijala 2013. godine u Beogradu, dala je mnogo srpskom timu, ali na kraju poslije 110 nastupa i 11 godina u nacionalnom dresu nije imala zvanični oproštaj, što je i dalje boli.
Iako je sa više od 110 nastupa tokom dugih 11 godina reprezentativne karijere nizala uspjehe, bivala proglašena za najboljeg lijevog beka Svjetskog prvenstva 2013. godine, kao i godinu dana ranije na Evropskom prvenstvu, ipak, zvaničnog oproštoja od dresa reprezentacije nije bilo.
"Jeste nekada teško. Mnogo date u godinama za nacionalnu selekciju, a taj poziv je zaista, nešto posebno, nešto što svaki sportista želi da osjeti. Trenutak intoniranja himne, dres, grb, saigračice, prijateljice koje su sa vama. Ostaje žal za tom, možda, oproštajnom utakmicom koja je izostala...", završila je Sanja Damnjanović.
Pratite sve sportske vijesti na jednom mjestu, budite dio Mondo sportske zajednice na Viberu!