Kraj karijere jednog od najvećih

Veliki Nikola Karabatić je odigrao svoju posljednju rukometnu utakmicu.

Reprezentacija Njemačke je, u ludoj utakmici četvrtfinala Olimpijskih igara, porazila reprezentaciju Francuske. Bilo je neizvjesno do posljednje sekunde, Francuzi su bili na šest sekundi do polufinala kada je francuski selektor Gijom Žil zatražio tajm-aut pri vođstvu svog tima 29:28. Uprkos dogovoru na tajm-autu, Dika Mem je poslao loš pas koji je presječen i Renars Uščins je uveo meč u produžetke u posljednjim sekundama regularnog dijela.

U produžecima su Nijemci bili pribraniji, ali daleko od toga da su lagano riješili utakmicu u svoju korist. Dvadesetak sekundi prije kraja produžetka, Nedim Remili se sjajno „digao“ iznad bloka njemačke reprezentacije i pogodio za poravnanje 34:34, ali lopta brzo dolazi do Uščinsa koji je po drugi put pogodio u posljednjim sekundama ali sada za pobjedu. Tu nije bio kraj, iako je ostalo manje od 10 sekundi, brzim centrom Ludovika Fabregasa lopta dolazi do Portea koji je istrčao kontru i imao, ne tako lak, udarac za poravnanje ali ga je tu spriječio sjajni golman Špat i odveo Nijemce u polufinale.

Razočarani Nikola Karabatić, što zbog načina na koji su izgubili ali i kraja karijere, rekao je poslije meča: „Okrutno je kako je utakmica završila. Imali smo je u svojim rukama“, pa je još dodao: "Znao sam da mi svaki meč ove sezone može biti posljednji. Volio bih da smo izborili polufinale i da sam osvojio još jednu medalju".
"Ukupno 22 godine avanture u reprezentaciji, to mi je bio san iz djetinjstva. Tako sam sretan. Nadmašio sam svoje snove više od jednom. Baš sam ponosan."

Nikola je rođen u Nišu, otac Branko je prijeklom iz Hrvatske iz Vrsina, bio je rukometni golman, te ga karijera vodi k Nišu gdje je branio za „Železničar“ a tu je upoznao majku Nikole i Luke koja je studirala u Nišu. Sa tri i po godine, Karabatići napuštaju Niš i sele se u Francusku.

Svoju bogatu karijeru počinje u Kolmaru, a prve seniorske utakmice odigrao je u Monpeljeu 2000. godine, a sa njima je i po prvi put postao šampion Lige šampiona 2003. Nakon Monpeljea, seli se u njemački Kil gdje je postao jedan od boljih igrača svijeta, te 2007. osvaja svoj drugi naslov Lige šampiona sa Kilom, 2008. je bio proglašen najboljim igračem u Njemačkoj.

Nakon epizode u Njemačkoj, vraća se u Monpelje, ali nakon četiri sezone prelazi u katalonskog velikana Barselonu, gdje osvaja svoju treću Ligu šampiona 2015. Nakon šampionske sezone u Kataloniji, seli se u Pariz gdje će odigrati svoju posljednju klupsku utakmicu koju je ispratio i Novak Đoković.

Što se tiče reprezentacije, ima tri zlatne medalje na OI (2008., 2012., 2021.) i srebro iz Rija 2016. Četvorostruki je šampion Evrope i svijeta. Ostaće zapamćeno njegovo rivalstvo sa velikim Mikelom Hansenom koji je, zajedno sa Nikolom, obilježio jednu eru rukometa.

Podsjetimo i na finalnu utakmicu Svjetskog prvenstva protiv Hrvatske u Areni Zagreb. Hrvatska je namirisala novo zlato ali je Nikola dokazao kakav je igrač, te je donio titulu Francuskoj. Meč je obilježio fizički sukob između Karabatića i Ivana Balića, koji je dodatno podigao tenziju u Zagrebu. Karabatić i Balić su bili veliki rivali koji su obilježili tu rukometnu sekvencu, Balić je očajnički želio još jedno zlato pored onog sa OI 2004. i sa Svjetskog prvenstva u Portugalu 2003. sa velikih takmičenja, ali mu je Karabatić u par navrata oduzeo najsjajnije odličje.

Nikola će sigurno uživati u zasluženoj penziji sa svojom djevojkom i sinom Alekom i moći će s ponosom da se prisjeti svih svojih uspjeha, a neizbrisiv je trag koji je ostavio u rukometu.