Ovi događaji, klubovi i sportisti su obilježili godinu na izmaku u Bosni i Hercegovini.
Praviti bilo kakvu listu je uvijek subjektivan proces, kao i arbitraža ili učešće u žiriju, pa smo u skladu s tim odlučili da donesemo i neke vlastite utiske o uskoro bivšoj 2023. godini.
Zbog tradicionalnog sportskog rivalstva, a nikako zbog entitetskog ili ne daj Bože nacionalnog, razlike u uspjesima pokušali smo da ilustrujemo kroz najveće gradove u BiH - Sarajevo, Banjaluku i Mostar i zaključili da nema nikakve sumnje da je koplje ispred svih bio grad na Neretvi.
Naime, godinu je obilježila mostarska plivačica Lana Pudar, koja je po izboru Olimpijskog komiteta Bosne i Hercegovine, ali i na 23. Izboru najboljeg sportiste BiH u organizaciji "Nezavisnih novina" i Radio-televizije BiH, proglašena najboljom sportistkinjom.
Više nego zasluženo ne samo zbog rezultata već i što je mlada Mostarka jedna od rijetkih osoba koju cijene i vole ne samo u rodnom Mostaru, već i u Sarajevu i Banjaluci, gdje je često trenirala na Gradskom olimpijskom bazenu pod vođstvom Banjalučanina Gorana Grahovca s obzirom da u njenom rodnom gradu i dalje nema uslova za trening.
U septembru je doduše počela izgradnja bazena u Mostaru vrijednog 12 miliona KM, koji bi trebao biti gotov za 12 mjeseci, pa mostarsko "čudo od djeteta", dogodine neće morati, (inšalah) da se potuca po drugim bazenima pred Olimpijske igre u Parizu.
A tamo se od Lane očekuje borba za medalju, prvu u istoriji Olimpijskog komiteta BiH u kojem nekoliko decenija "stoluju" bukvalno isti ljudi, koji funkciju mogu da napuste jedino u slučaju, nedobog, odlaska s ove planete.
Lana je tokom proteklih 12 mjeseci učestvovala na šest velikih takmičenja - Evropskom juniorskom prvenstvu u Beogradu, Svjetskom seniorskom prvenstvu u Fukuoki, Svjetskom juniorskom prvenstvu u Netanji, prvoj stanici Svjetskog kupa u Berlinu, trećoj stanici Svjetskog kupa u Budimpešti i Evropskom seniorskom prvenstvu u malim bazenima u Bukureštu.
Na svima njima osvojila je ukupno devet medalja - pet zlatnih, dvije srebrne i dvije bronzane, isplivavši pritom norme za nastup na Olimpijskim igrama u Parizu 2024. godine.
Takođe, postavila je dva evropska juniorska rekorda, tri rekorda juniorskih prvenstava, jedan rekord svjetskih prvenstava i osvojila je pehar za najbolju plivačicu Svjetskog juniorskog prvenstva. Otplivala je i ukupno 12 finalnih trka na velikim takmičenjima, što je, kako su istakli u njenom klubu - Orka iz Mostara, vrijedno svakog divljenja i poštovanja.
Poštovanje i divljenje su zaslužili i fudbaleri Zrinjskog, opet iz Mostara, koji su svojim nastupom u Konferencijskoj ligi nesumnjivo obilježili godinu.
Banjalučanin Nemanja Bilbija i mostarska ekipa su senzacionalnim preokretom protiv AZ Alkmara od 0:3 do 4:3 dokazali da Premijer liga BiH nije baš mačiji kašalj, a s obzirom i da su u Birmingemu protiv moćne Aston Vile, koja je "urnisala" jedan Mančester siti, poklekli tek u 94. minutu, svi su u Evropi čuli za njih. A u revanšu "Pod Bijelim brijegom" su čak uspjeli da ostanu neporaženi protiv ekipe Unaija Emerija, i to bombom Matije Malekinušića, što im je dodatno podiglo rejting među evropskim ljubiteljima fudbala.
Zbog nastupa u internacionalnom takmičenju, malo je "plemićima" trpio šampionat BiH u kojem je jesenju titulu osvojio banjalučki Borac, oborivši pritom brojne klupske rekorde. Doduše, u javnosti, posebno kod medija sa sjedištem u Sarajevu, zbog pojedinih sudijskih grešaka u korist Banjalučana stvorena je slika da su imali dodatni vjetar u leđa, ali ipak je objektivno gledano tim Vinka Marinovića igrao ponajbolji fudbal ove jeseni i zasluženo prvi prošao kroz cilj.
Grad Banjaluka se osim Borčevog uspona može pohvaliti i organizovanjem teniskog ATP turnira iz serije 250 "Srpska open", na kojem je učestvovao i najbolji igrač u istoriji bijelog sporta Novak Đoković.
Nole je u 2023. godini osvojio skoro bukvalno sve, jedna lopta mu je falila da kompletira kalendarski slem, više od 400 nedjelja je lider na ATP listi, ispisujući svakodnevno stranice istorije tenisa.
Ali, eto pored finala Vimbldona, na kojem je tijesno izgubio od mladog Španca Karlosa Alkaraza, na turniru u Banjaluci nije uspio ni da dođe do prilike da se bori za trofej. Zaustavljen je u četvrtfinalu od sunarodnika Dušana Lajovića, koji je na kraju i osvojio banjalučki turnir. Vjerovatno je Novaku u Banjaluci "smetalo" što ga previše vole jer je opšte poznato da ga posebno motiviše "hejt" s tribina, koji mu probudi inat na turnirima gdje nije baš omiljen.
Kroz novoizgrađeni teniski centar pored parka "Mladen Stojanović" u Banjaluci prodefilovalo je tada više od 70.000 ljubitelja tenisa, koji su uživo htjeli da vide ne samo Novaka, već i brojne svjetske zvijezde poput Andreja Rubljova, Rišara Gaskea, Stena Vavrinke, Gaela Monfisa, Džejmija Mareja...
Gorak ukus oko "Srpska opena" jedino su ostavili troškovi jer do danas nije poznato koliko je novca potrošeno na izgradnju i organizaciju turnira - precizan iznos nije utvrđen, a kreće se od 43 do 49 miliona maraka.
Zli jezici bi rekli, 'ajde da zaokružimo na 50, da se ne cimamo s matematikom.
Vrijedi spomenuti i košarkaški turnir u Laktašima i Banjaluci povodom 50 godina Igokee m:tel, šampiona BiH na kojem su osim domaćina učestvovali beogradski Partizan, istanbulski Galatasaraj, Turk Telekom iz Ankare, Hapoel iz Jerusalima i moskovski CSKA, u čiju je čast po prvi put od početka rata u Ukrajini, bila intonirana himna Rusije.
Kad je riječ o Sarajevu, glavnom gradu BiH, evidentna je tendencija pada u sportskim uspjesima jer ni fudbal, ni košarka, niti rukomet ili neki individualni sportista, čast izuzecima poput sarajevskog arbitra Irfana Peljte, koji je sudio utakmice grupne faze Lige šampiona ili mladog plivača Kenana Dračića, nisu napravili ni približan rezultat kakav je ostvaren u Mostaru iako u gradu na Miljacki, nesumnjivo ima najviše para. Ubjedljivo.
Zašto je to tako, Sarajlije bi trebale najviše da razmisle i što prije pronađu odgovor.
Štaviše, iskorak je napravljen i u rukometu, ali opet u nekim drugim sredinama - primjerice, ljubuški Izviđač je igrao grupnu fazu Lige Evrope, Sloboda iz Tuzle pod vođstvom Banjalučanina Mirka Mikića, kao i Vogošća su osigurali evropsko proljeće po prvi put u istorijama klubova... Reprezentacija BiH sa Irfanom Smajlagićem, inače trenerom banjalučkog Borca m:tel, drugi put uzastopno će u januaru putovati na veliko takmičenje - Evropsko prvenstvo u Njemačkoj.
U odbojci dominirala je ekipa Radnika iz Bijeljine, koja je osvojila sva tri domaća trofeja i po prvi put učestvovala u kvalifikacijama za Ligu šampiona.
Bilo je naravno još pojedinačnih uspjeha, poput džudiste trebinjskog Leotara Božidara Vučurevića, koji je izabran za najboljeg sportistu Republike Srpske ili njegovog kolege Nemanje Majdova iz Istočnog Sarajeva, koji se okitio titulom evropskog šampiona, ali pod zastavom Srbije.
Ne zaboravimo i sportistu godine Džanana Musu, koji je kao i Lana odbranio titulu najboljeg u BiH, zbog sjajnih partija u Real Madridu, ali, ipak, utisak je da je godina na izmaku bila prilično skromna kada je riječ o sportu i sportistima.
P.S. Sa naglaskom na sportsko Sarajevo, od kojeg se realno treba najviše i očekivati.