Spektakularni dvomeč finala Kupa Republike Srpske iz 1995. godine uskoro će biti prikazan i kao film!
Dejtonski mirovni sporazum, kojim je dogovoren kraj zlokobnog rata u BiH, utanačen je 21. novembra 1995. godine.
Parafiran je 14. decembra iste godine u Parizu, u Jelisejskoj palati, a samo par dana kasnije, 16. i 23. decembra, Republika Srpska je prisustvovala prvim sportskim nadmetanjima po okončanju ratnih dejstava.
Bio je to kultni finalni dvomeč Kupa između Borca i Rudar Prijedora, koji će u doglednoj budućnosti biti ekranizovan!
Sedmočlana ekipa entuzijasta aktivno, naime, radi na dokumentarnom filmu "Evo gola", čija je tematika epsko finale kup-takmičenja Republike Srpske, koje je, u dvije utakmice, pratilo oko 35.000 ljudi.
Prvi meč, igran 16. decembra u Prijedoru, završen je remijem (2:2), a revanš je trebalo da se odigra 20. decembra na Gradskom stadionu u Banjaluci. Ipak, zbog guste magle morao je da bude prolongiran.
Igrači dva kluba bili su spremni da izađu na teren, ali je delegat Mirko Ponjarac, tada iz Srpskog Sarajeva, imao posljednju riječ. Na kraju je odlučeno da se Borac i Rudar Prijedor ponovo nađu na stadionu tri dana kasnije, kada je odigrana nezaboravna utakmica.
"Mirisalo" je na remi i i u drugoj utakmici (2:2), pa bi penali odlučili o osvajaču trofeja, ali je prste u rasplet umiješao dugogodišnji prvotimac Borca Milorad Bilbija i pogotkom u 90. minutu "napravio mjesto" u Trofejnoj sali Borca za prvi pehar na nivou Republike Srpske.
Ratni uvod u utakmice, sami mečevi, ali i proslava igrača i navijača Borca poslije finalnog dvomeča biće uskoro i na TV ekranima.
Naziv filma, "Evo gola", ima svoju simboliku jer je upravo tu rečenicu, između ostalog, izrekao proslavljeni sportski komentator tadašnjeg SRT-a Nikola Kragulj kada se lopta nakon udarca Milorada Bilbije "zakoprcala" u mreži.
Jedan od glavnih "krivaca" za to što će ovaj film ugledati svjetlo dana jeste Ljubomir Tešinić, scenarista i producent, koji za MONDO ističe da je ideja za nastanak ovog djela postojala dugi niz godina.
"Palo mi je na pamet kako volim i pratim sport. Gledao sam tu utakmicu koja je istorijska i onda mi je bilo interesantno otkud toliko ljudi ako pričamo o kvalitetu fudbala. Shvatim onda da fudbal uopšte nije ni bitan nego je to prvi događaj koji se desio poslije rata, u relativno kratkom periodu, a da nema veze sa ratom. I onda mi je to palo na pamet, da može da se ekranizuje, da objasnimo situaciju današnjim mladim momcima i ljudima u kom periodu je organizovana ta utakmica", počeo je Tešinić priču za naš portal.
A situacija nije bila nimalo ružičasta, o čemu smo ukratko pisali i na početku teksta.
"Znate da smo imali Bljesak i Oluju te 1995. godine, da je ovdje prošlo 200.000 izbjeglica kroz Banjaluku, da je Banjaluka maltene bila spakovana, trebalo je da bježi. Kako se živjelo za vrijeme rata, ne pričamo direktno o bitkama, kako se išlo doktoru, nije bilo autobusa, gdje se kupovalo gorivo, kakav hljeb, kakve nabavke... I onda iz tog nekog stanja si došao u priliku da organizuješ dvije utakmice na kojima se pojavio ogroman broj ljudi. Iz prvog lica, svjedočenja aktera tih utakmica, vidjeli smo koliko je njima to značilo, sva ta organizacija utakmica. Imao si fudbalere koji su otišli na ratište i onda su im rekli odjednom 'igrate finale'. Ta transformacija iz čizama u kopačke mi je bila jako interesantna, ima tu svakakvih anegdota", nastavlja Tešinić.
Kad su puške zaćutale, a fudbal progovorio! Antologijski mečevi Borca i Rudara iz 1995. uskoro i kao dokumentarac!
Kad su puške i municija prestali da vode glavnu riječ na ovim prostorima, fudbal i sport u cjelini imali su kultni status. Bio je to, praktično, kulturološki fenomen.
"U jednom momentu filma priča novinar Tomo Marić, ide na prvu utakmicu u Prijedor, sreće nekog čiču koji je sav oronuo, stoji preko ograde. Kaže: 'Kako je čiča?', a on odgovara: 'Sine neka sam i ovo dočekao da ovaj svijet ide negdje a da nije u rat!' Eto koliko je to ljudima u tim momentima značilo. Pričao sam sa dosta momaka koji su bili na utakmici, koji su bili klinci, koji su bili malo stariji, kažu kakav fudbal, kakvo šta, dešava se nešto a da nema veze sa ratom", potkrijepio je Tešinić našu tvrdnju konkretnim primjerom iz filma.
Dio kadrova snimljen je u godini na izmaku, a snimanje će biti završeno u predstojećoj.
"Sportisti su takvi da nikad ne znate gdje će biti, gdje će pronaći angažman pa smo neke ljude koji su aktivni uspjeli sabrati i snimiti ove godine. Sljedeće godine imamo još neka snimanja, još neke scene da završimo, pa se nadamo da će i film i serijal biti gotovi do kraja 2024. godine", uvjerenja je Tešinić.
Film je sniman u Prijedoru i Banjaluci, prije svega na poprištima dvije fudbalske bitke, a aktera je mnogo. Među njima su fudbaleri, novinari, funkcioneri...
"Da nekoga ne preskočim, iz Banjaluke su tu Oliver Jandrić, Milorad Bilbija, Vlado Jagodić, Slobodan Starčević, Nebojša Janjić... Tu je i novinar Tomo Marić, zatim Nikola Kragulj koji je tad bio komentator i novinar, Rodoljub Petković kao neko ko je bio u Fudbalskom savez RS... Sa njima svima smo pričali, neke smo snimili, neke tek treba da snimimo jer čekamo lijepo vrijeme, da imamo kontrast u smislu te sumorne 1995. godine i današnjeg vremena kad realno živimo u slobodi kod svojih kuća."
Osim filma, u pripremi je i serija, čime ovaj kapitalni projekat dodatno dobija na značaju.
Ekipu koja radi na snimanju filma čine scenarista i producent Ljubomir Tešinić, reditelj Suzana Lazić, saradnik na scenariju Zoran Prnjatović, snimatelj Dejan Račić, montažer Vedran Marić, snimatelj tona Aleksandar Vlajić i majstor svijetla Marko Stančević
"Zbog velikog broja učesnika i sagovornika, i da damo ljudima malo veći prostor u smislu pričanja, planirane su tri epizode. Prva je pred sami rat, ratni sukobi i završetak, druga je prva utakmica u Prijedoru, a treća revanš u Banjaluci. Film će imati po scenariju 11 poglavlja, simbolično kao 11 igrača koji čine jednu ekipu, i taj produžetak, taj epilog, na taj način je sve zamišljeno", podvlači Tešinić.
U ovaj projekat, koji u dobroj mjeri predstavlja i svojevrsnu promociju Republike Srpske, ne bi se moglo ući bez pomoći nadležnih institucija, koja, ističe Tešinić, nije izostala.
"To je već staro nekoliko godina, i u razgovoru i razmišljanju mi smo to preslišavali sto puta. Međutim, nismo se odlučili na snimanje jer nismo mogli samo na entuzijazam da to radimo. Podržao nas je Audio-vizuelni centar Republike Srpske. Mi smo učestvovali na konkursu za dokumentarni film, tamo je to prepoznato od strane komisije i za razvoj projekta smo dobili podršku. Sad je baš aktuelan konkurs za proizvodnju filma, na kojem isto prijavljujemo film da bismo mogli da nastavimo snimanje i post-produkciju", zaključio je Tešinić razgovor za MONDO.
Pogledajte trejler za ovaj dokumentarac:
23. DECEMBAR 1995. GODINE
REVANŠ UTAKMICA FINALA KUPA REPUBLIKE SRPSKE
BORAC – RUDAR PRIJEDOR 3:2 (0:1)
strijelci: Sekulić u 48, Jagodić u 55. i Bilbija u 90. minutu za Borac, a Kralј u 8. i Salamić u 85. minutu za Rudar Prijedor, stadion: Gradski, gledalaca: 20 000, sudija: Božo Lazić (Doboj), pomoćnici: Živko Karabatak i Dragan Prtvar (obojica Srpsko Sarajevo), žuti kartoni: Bilbija, Trnić, Jagodić (Borac), Kralј, Z. Janjetović, S. Janjetović, Salamić, Dragić, Lukić (Rudar Prijedor).
BORAC: Janjić, Grubor, Vukelјa, Starčević, Bilbija, Petreš, Sekulić, Benić (od 70. Teinović), Jagodić, Jandrić, Trnić.
RUDAR PRIJEDOR: Čobanović, Dragić, Joškić, Lukić, S. Janjetović, Salamić, Z. Janjetović, Macura, Zgonjanin, Vranješ, Kralј (od 72. Keranović).
Pratite sve sportske vijesti na jednom mjestu, budite dio Mondo sportske zajednice na Viberu!
(mondo.ba)