U duboko podijeljenim društvima lako se skrene ka totalitarizmu.
Kad je Sjeren Kjerkegor, danski filozof, napisao i objavio "Ili - ili" 1843. godine, mislio je na egzistencijalistički sukob u jednoj ličnosti, odnosno fajt dva suprotstavljena načina života, estetskog i etičkog.
Prvi je usmjeren na uživanje, trenutnu satisfakciju i izbjegavanje obaveza, a drugi bi trebao da predstavlja odgovornost, moralnu obavezu i opredjeljenje za smisao. Mislilac iz Danske je smatrao da se jednostavno mora odabrati jedan od ova dva pristupa, da je kompromis između njih nemoguć. Znate onu navodnu indijansku legendu Navaho plemena s Fejsbuka: "U vama se bore dva vuka..."
Kjerkegor je bio duboko zabrinut zbog kreiranja društvene "gomile", odnosno kolektivnog duha koji guši pojedinca i njegovu sposobnost za autentičan život. On je smatrao da ljudi, kada se utope u masu, izgube vlastite egzistencijalne izbore i postaju podložni manipulaciji ili apatičnosti.
"Ako nisi sa mnom, onda si protiv mene", veoma slično onome u šta se pretvorilo srpsko društvo i država. Dežurni, a obično "truli" moralisti od svakog ponaosob izričito traže da se opredijelite između studenata i vlasti, praktično, kako to oni vide, između dobra i zla u onom ontološkom smislu.
Ma koliko lično i na sve dozvoljene/zakonske načine podržavao studentski bunt, uostalom i moj Mitar je student, apsolutno i bez ikakve rezerve vjerujem da i ovi drugi imaju pravo da misle i rade u skladu sa svojim uvjerenjima, iako sam utiska da su ta utemeljenja nerijetko plaćena, ucijenjena, uplašena ili nedovoljno obaviješena.
Opet, mora da postoji i neko ko stvarno iskreno i bez lične koristi dijeli zajedničke stavove sa vlašću koju personifikuje predsjednik Srbije Aleksandar Vučić. I to je, po meni, sasvim ok. Ne shvatam, ali ok.
Potpuno je normalno i prirodno da u svakom društvu najveći broj ljudi/glasača nije siguran, da je skeptičan prema svima i sumnja u dobre namjere i jednih i drugih, da je apolitičan ili da jednostavno nema dovoljno istinitih informacija kako bi formirao jasan sud o cijeloj problematici.
Ipak, ne vjerujem da je takva osoba primjerice Dragan Stojković Piksi, koji je odbio da se izjasni o studentskom buntu, već smatram da selektor Srbije podržava predsjednika i protivnik je studentske bune ali da je to odbio da kaže kako ne bi postao još omraženiji u javnosti. A možda je trebao, tada bih ga sigurno više cijenio.
S druge strane, Novak Đoković, kao najveći teniser svih vremena, javno je nekoliko puta pružio podršku studentima, pa su njegovi žestoki, najčešće anonimni kritičari na društvenim mrežama, na kratko zaćutali, jer im se ne uklapa u ideologiju. Em se nije vakcinisao, em nam je pokazao da smo ispali budale, a to mu sigurno nećemo oprostiti, em ide na "visočke piramide" da grli drveće, božesačuvajisakloni, a sada je na "našoj" strani moralno ispravnih, intelektualno superiornih i na izmaštanom pijedastalu zakonitih nasljednika Nikole Tesle i Milutina Milankovića.
Zato je oštrica bijesa usmjerena ka jednom drugom Srbinu, najboljem košarkašu današnjice Nikoli Jokiću, kako ga je okarakterisao slavni Irving "Medžik" Džonson.
"Neka je najbolji, nikakav je čovjek", gore društvene mreže sa precertanom fotografijom centra Denvera i reprezentacije Srbije, jer neki anonimus smatra da "Nikola mora da radi ono što on misli da treba ili je u protivnom neprijatelj".
"Zato ćuti, zašto podržava nepomenika, 'ćacije' i sve ono što je loše u Srbiji", mišljenja je samouki kontent kreator sa Tik-Toka uz podsjećanje da je navodno 2022. godine potpisao izbornu listu "Aleksandar Vučić - Srbija ne smije da stane".
"Snima i reklame za kladionice, malo mu para a zaradio je stotine miliona dolara", dodala bi druga anonimna persona, koja bi pokrenula lavinu, a lavina bi se, da živimo u Srednjem vijeku, dok si rekao odvoženje smeća u Banjaluci, pretvorila u linč i paljenje vještica.
O'ladite malo braćo! Jokić živi u Americi, a bogami i da je u Srbiji ili Bosni i Hercegovini, mogao bi da bude ili smio bi da bude za ili protiv, a čak i neutralan ukoliko je to njegov đir.
Doduše, neutralnost je možda i posljedica tridesetogodišnjeg "kuvanja žaba" u našim državama i društvima, pa smo onako đuture postali aktivni glumci i glumice u američkom filmu Adama Mekeja "Don't Look Up"-a (Ne gledaj gore), sa Leonardom di Kaprijom u glavnoj ulozi.
U toj crnoj komediji i satiri današnjeg svijeta, svi se "prave mrtvi" i ne zanima ih što prema planeti nezaustavljivo piči nepoznata kometa, koja će i nas i Zemlju da izbriše zauvijek, ali mediji ne žele da sekiraju svoje gledaoce, čitaoce i slušaoce jer to ne donosi reach, klik, šer i lajkove na društvenim mrežama, a u konačnici i novac. Čak i kad objave, apokaliptična vijest se publici predstavlja kroz ružičaste naočare.
To možete da vidite i svakodnevno po banjalučkim kafićima, kako ljudi bezbrižno ispijaju kafe i ponašaju se kao da ne postoje nikakvi problemi iako su "bjegunci" postali najvažniji ljudi u Republici Srpskoj, koji su moguće očekivali drugačiju reakciju od nas "kuvanih".
Kako bih rekao, možda su na to trebali ranije da misle...
Previše se očekuje od ljudi koji su izgubili građansku/nacionalnu svijest zahvaljujući upornom trodecenijskom zatupljivanju. Većini takvih graDŽana je vijest kad persone poput izvjesnog "kralja obrva", neke pjevaljke, sestre od tetke, zaove, šurnjaje zbog ničega poznate rijaliti zvijezde nešto kaže, a zamislite, nama takvima neće Jokić da se oglasi.
Ostavite čovjeka da radi svoj posao (igra košarku) nevoljko u NBA ligi i mnogo srećnije u srpskom dresu, a neka se onda za svoju dušu bavi konjima u Somboru ili raftingom u Foči.
Za mene je Jokić najgenijalnija pojava ne samo u istoriji košarke, već u istoriji sporta jer koliki car moraš biti da nakon osvojenog šampionskog prstena i MVP nagrade u NBA ligi dođeš u prodavnicu u Goraždu da kupiš pivo? A pri tom se ne iznerviraš što kasirka nema pojma ko si ti i samo se nasmiješ na njenu konstataciju da je "trebalo da igra košarku koliko je visok".
Ko sa imalo obraza može nešto da mu zamjeri? Da parafraziram Kjerkegora i Navaho indijance s početka: "U vama se bore dva vuka, ali nemojte biti govedo".
P.S. Neka Nikola s "orlovima" osvoji najprije zlato na Eurobasketu, a onda i na Olimpijskim igrama u Los Anđelesu. Tu nema ili - ili, već samo i.
Pročitajte sve kolumne ŠATARAŠ