"Do sada sam istrčao 25 službenih maratona, ali mislim da je ovo do sada najteža staza. Dostojna je Olimpijskih igara i najteže olimpijske discipline - maratona", kaže u razgovoru za MONDO Žarko Jovanović, jedan od rijetkih sportista iz BiH na Olimpijskim igrama u Parizu
Čitaocima MONDA ime Žarka Jovanovića je sigurno poznato. Atletičar iz Modriče godinama je prisutan na bh. sceni, zapažene rezultate imao je i na regionalnim takmičenjima, pisali smo već o njegovom nastupu na polumaratonu u Moskvi na temperaturi sedam stepeni ispod nule, a sada je imao priliku da trči maraton u Parizu, i to tokom Olimpijskih igara!
Ovaj Modričanin našao se među 20.024 takmičara koji su trčali "2024 Marathon Pour Tous", maratonsku trku od 42, tačnije 42,195 kilometra, koja je održana istog dana za zvaničnim maratonom na Olimpijskim igrama u Parizu.
Na ulicama Pariza pomenutu trku uspjelo je da završi 17.390 učesnika, a Žarko je zauzeo sjajno 77. mjesto. Ovu izuzetno zahtjevnu trku istrčao je u vremenu 2.49:36, što je nešto lošije vrijeme nego što je njegov rekord, ali s obzirom na okolnosti i zahtjevnost trke, može sigurno biti zadovoljan i ponosan i ostvarenim.
Kako biste stekli utisak o kakvom rezultatu se radi, pomenimo da svjetski rekord u maratonu drži Kelvin Kiptum iz Kenije, koji je na maratonu u Čikagu prošle godine trčao 2.00:35. Nažalost, Kiptum je u februaru ove godine poginuo u saobraćajnoj nesreći, u svojoj 25. godini, a njegov rezultat još niko nije uspio da nadmaši.
U subotu, 10. avgusta, u Parizu je održana maratonska trka za muškarce (dame su trčale dan kasnije), koja je počela u 8 časova ujutro. Trijumfovao je Tamirat Tola iz Etiopije, koji je s vremenom 2.06:26 oborio olimpijski rekord. Istog dana na istom mjestu, jedanaest sati kasnije, dionicu od 42 kilometra trčali su rekreativci, među kojima je bio i Žarko.
Nakon povratka iz Francuske, u razgovoru za MONDO Žarko je prepričao ovo nevjerovatno iskustvo.
"Na svakom koraku u gradu osjetila se olimpijska atmosfera, od fan zona, gdje su se mogla pratiti takmičenja, kafića, svega ostalog. Grad je bio u bojama Olimpijskih igara, na svakom ćošku su bili navijači i moram reći da su se Francuzi zaista potrudili da ugođaj bude baš vrhunski i sportistima i turistima. Ja sam ostao zadivljen", počeo je Žarko da prepričava svoj doživljaj iz Grada svjetlosti.
Jovanović je ovaj put u Parizu bio nešto između turiste i sportiste, s obzirom na to da je učestvovao u revijalnoj trci, koja nije bila dio zvaničnih Olimpijskih igara, ali je opet mogao da osjeti duh Igara.
"Ovo je nešto najbliže olimpijcu što sam mogao biti", kaže kroz smijeh naš sagovornik.
"Ovo je prvi put da se nešto takvo organizuje. Francuski Olimpijski komitet i grad Pariz organizovali su 'Maraton za sve', kako je na francuskom i glasio naziv. Pored onog službenog maratona, koji trče trkači sa normom, organizovan je i maraton za nas rekreativce. Istom stazom kojom su trčali elitni trkači i trkačice, trčali smo i mi. Oni su to zamislili kao projekat gdje će trčati 20.024 trkača iz cijelog svijeta. Napravljen je sistem za dodjelu pozivnica za učešće, taj broj se nije mogao kupiti ili dobiti mimo njihovih službenih kanala. Još prošle godine u avgustu dobio sam poziv od njih da učestvujem, da budem dio svega toga, jer sam ispunjavao sve njihove uslove. Imali su i aplikaciju, gdje smo mi morali da unesemo svoje aktivnosti i sportske rezultate i onda je sve išlo u bubanj i ja sam na lutriji dobio broj", pojašnjava nam Žarko kako je uopšte došao u poziciju da nastupi u Parizu.
Još u avgustu prošle godine Jovanović je saznao da će biti dio Olimpijskih igara, ako ne kao zvanični učesnik, onda nešto najbliže tome.
"Počeo sam od tada intenzivno da se spremam, kako finansijski, tako i fizički za sve. To mi je svakako kruna moje karijere, da nastupim na tako velikom događaju, gdje će biti 20.000 trkača, gdje ću biti dio olimpijske atmosfere. To je prilika koja se pruža jednom u životu. Daleko je sad Los Anđeles i naredne Olimpijske igre, ali vjerujem da će ovo postati tradicija. Potrudili su se da ispoštuju jednakost, polovina takmičara bili su muškarci, a polovina žene. Bilo je tu svih dobnih kategorija, takmičara od 20 godina pa do veterana, koji su imali respektabilne rezultate u svojoj kategoriji. Stvarno je bilo lijepo biti dio svega toga, izuzetno pozitivno iskustvo."
FUDBALERI, NAJBOLJA TENISERKA I MIS FRANCUSKE
Teško je sve prepričati i staviti u jedan tekst. Jovanović je prepun utisaka iz Pariza. Amerikanac Džared Vord, šestoplasirani sa Olimpijskih igara 2016. godine, bio je prvi na maratonu za rekreativce (2.24,43), a od poznatijih ličnosti na istoj trci pojavili su se nekadašnji fudbaleri Robert Pires, Rio Mavuba, bivša svjetska teniserka broj 1 Ameli Morezmo, zatim Matijas Dandoa, šampion svijeta u BMX-u, Amandin Peti, bivša misica Francuske...
"Mnogo je pozitivnih utisaka. U tom rekreativnom maratonu bio sam u elitnoj grupi, mi smo prvi startovali, a tu je bilo takmičara iz cijelog svijeta. Čovjek koji je bio prvi na ovom maratonu je dva puta učestvovao na Olimpijskim igrama, učesnik svjetskih prvenstava. Stvarno su zvučna imena bila i u ovom našem maratonu i bila mi je čast dijeliti stazu sa njima", kaže nam Jovanović, te napominje da je osim maratonske trke na 42 kilometra organizovana i trka na 10 kilometara, u kojoj još jedan bh. maratonac, Emir Hastor, šampion BiH u maratonu.
Napominje da je staza u Parizu bila izuzetno teška, prije svega zbog dva nezgodna uspona.
"Do sada sam istrčao 25 službenih maratona, ali mislim da je ovo do sada najteža staza. Dostojna je Olimpijskih igara i najteže olimpijske discipline - maratona. Trka je počela od hotela De Vil u centru Pariza, pa do Versaja, zatim se drugom stranom vraćalo nazad. Duž čitave staze, dakle tokom 42 kilometra, publika je bila uz nas, navijala i bodrila nas. Organizator se zaista potrudio, organizovali su dodatne vozove i prevoz tokom cijele noći kako bi navijači mogli da budu na trci i kasnije se bezbjedno vrate kući. Stvarno je atmosfera koja se ne može riječima opisati."
Žarko je prošle godine najbolje maratonsko vrijeme imao u Skoplju, kada je trčao 2.44:43, dok je ove godine bio još bolji. U Sarajevu je u maju istrčao 42 kilometra za dva sata, 42 minute i 39 sekundi. Podsjetimo, sada je trčao 02.49:36.
"To je dobro i respektabilno vrijeme, u BiH imaju možda tri-četiri trkača koji trče to vrijeme. Na ovako teškoj stazi, koja ima dva uspona od 15 stepeni, nije bilo mnogo prostora za postizanje nekih ličnih rekorda. Stvarno je tehnički zahtjevna i ja sam veoma zadovoljan. Kada sam krenuo, pošto sam planirao nekoliko minuta brže vrijeme, ne znajući kako je izazovna staza, vidio sam koliko je trkača ostalo ispred mene, tako da sam znao da ću biti u Top 150. Nije bilo odmah rezultata, jer organizator se vodio time da smo svi koji smo istrčali pobjednici. Poredak je naknadno izašao i vidio sam da sam 77. Treba biti realan i reći da je to super rezultat, uzevši u obzir sve uslove, brojnost i težinu staze. Ja sam prezadovoljan."
Nema sumnje da te konkurenciji čini boljim. Praktično u svim sportovima je to pravilo, a izuzetak nije ni trčanje.
"Zdrava konkurencija stvara napredak. Nije isto kada treniraš sam i kada imaš dobre sparing partnere. Kada imaš na stazi nekog ko je sličnih ili malo boljih performansi od tebe, ti ćeš se truditi da se držiš ukorak s njim ili da ga pobijediš. To ti daje podstrek i elan da trčiš, možda i preko svojih mogućnosti. Pogotovo kada je tu mnogo publike, kada navijaju i daju ti vjetar u leđa. Sve to utiče na krajnji rezultat. Inače u maratonu većinom trčiš sam, lošije ostavih iza sebe, oni bolji su ispred. U ovom maratonu to nije bilo moguće, mnogo je jakih takmičara, stalno neko nekog prestiže, tako da ti sve to daje dodatnu snagu i energiju, da daš sve od sebe da odbiješ napad ili posljednjim atomima snage pokušavaš ti nekog da stigneš. Sve je to taktika."
Iako je imao mnogo vremena da se pripremi, same pripreme nisu bile lake. Bilo je potrebno osigurati i finansijska sredstva, jer putu Pariz nije nimalo lak i jeftin.
"Što se tiče pomoći institucija, naš Atletski savez za to nije imao predviđena sredstva. Mi smo za njih turisti koji idemo u Pariz. Ja sam svom poslodavcu iznio planove da idem tamo, da trčim, da sam dobio mjesto i oni su objeručke prihvatili da mi pomognu što se tiče puta, smještaja i opreme. Njima sam zahvalan, puno su mi olakšali jer nisam morao da razmišljam o finansijskoj konstrukciji, nego sam se posvetio treningu i pripremi za maraton", napominje Jovanović.
ROBOTI I PATIKE
Osim trčanja, u Francuskoj je imao jedno posebno zanimljivo iskustvo. Nastojao je da se što više odmori i pripremi za ono što ga čeka na stazi.
"Bio sam u tzv. fazi 'taperinga', pa sam u Parizu odradio nekoliko laganih treninga. Tamo sam našao grupu entuzijasta istog brenda patika koje ja nosim. Oni imaju formirane zajednice i treniraju zajedno, pa sam s njima odradio jedan trening. Sa svih krajeva svijeta bilo je učesnika, pa sam mogao s njima da razmijenim iskustva, posjetili smo i muzej i laboratoriju našeg proizvođača patika, koji je u sklopu svoje promotivne kampanje u Parizu imao svoj štand i mobilni muzej, gdje su imali izložene svoje modele, ali i najnovijeg robota koji izrađuje patike. Za osam minuta on sam izradi patiku. Snimi se stopalo i on na osnovu toga od poliuretana, najnovije savremene tehnologije proizvodnje patika za trčanje, spremi patiku odmah za trčanje. Ubaci se đon i on na osnovu snimka formira patiku. Meni kao fanu robotike, to je bilo sjajno iskustvo. Uživo smo prisustvovali pravljenju para patika, a kompletan proces od snimanja stopala do gotove patike traje 20-ak minuta", priča nam Žarko.
HTIO DA ISPRATI "ORLOVE", ALI...
Imao je Žarko želju da isprati srpsku košarkašku reprezentaciju uživo. Boravio je u Parizu u vrijeme kada su "orlovi" vodili prvo polufinalnu bitku sa Amerikancima, a zatim i za bronzu sa Njemačkom. Ipak, taj san nije uspio da ostvari.
"Svugdje je bila gužva, tako da sam u fan zoni uspio da ispratim jedan meč. Gdje nam je bio start maratonske trke, tu je bila ogromna fan zona i mogli smo da gledamo košarkaše Francuske. Uspio sam lično da posjetim jedan događaj - sportsko penjanje. Već je to kraj Olimpijskih igara, mnogo događaji su završeni, a i ulaznice su bile papreno skupe. Bila je poneka dostupna ulaznica, želio sam da pogledam košarkaše Srbije u polufinalu ili meču za treće mjesto, ali cijene su bile 500 do 600 evra, što je za mene bilo previše. Imao sam i volju i želju da gledam 'orlove', ali bilo je zaista preskupo za naš standard", zaključio je Žarko Jovanović priču iz Pariza.
(MONDO)