Žarko Jovanović briljirao u Rusiji i 21,1 kilometar istrčao po snijegu i ledu, na temeperaturi -7 stepeni Celzijusa. "Vrat mi se smrzao, pretvorio sam se u ledenicu", kaže za MONDO 35-godišnji atletičar iz Modriče.
Ni "debeli" temperaturni minus niti snijeg i led nisu spriječili Žarka Jovanovića (35) da radi ono što voli - da trči.
Boravak u Moskvi modrički atletičar iskoristio je da istrči polumaraton. Poslovne obaveze usmjerile su ga ka Rusiji, a tokom 15 dana provedenih u najvećoj državi na svijetu nije želio je da njegov hobi trpi, tako da ekstremni uslovi i velika hladnoća nisu bili nikakva prepreka za uspješan poduhvat.
Iako nije riječ o zvaničnom takmičenju, rezultat koji je Jovanović ostvario u Moskvi je impresivan. Dionicu od 21,1 kilometar istrčao je za sat, 24 minuta i sedam sekundi. I sve to na temperaturi od minus 7 stepeni Celzijusa!
"Trenutno su u Moskvi aktuelni zimski sportovi - klizanje, skijaško trčanje, biatlon, hokej na ledu, dok se trčanjem bavimo samo mi entuzijasti", počeo je Jovanović priču za MONDO.
Tokom planiranja puta, raspitivao se o mogućim trkama na kojima bi mogao da nastupi u Moskvi. Izbor nije bio veliki, ali je ipak pronašao jednu.
"U Moskvu sam otišao poslom, pa nisam smio sebi da dopustim ni da se prehladim. Kao mladi i perspektivni stručnjaci u Nestru, dobili smo priliku da dođemo na petnaestodnevno stažiranje. Ovo je prvi put da je orzanizovano okupljanje stručnjaka između matične ruske kompanije i drugih zemalja, gdje radnici iz inostranstva imaju priliku da učestvuju u raznim procesima, razmjenjuju iskustva, mišljenja i ideje. Postoji i takmičenje mladih inženjera, gdje sam takođe učestvovao. Trčanje je moj hobi, u okviru naše matične kompanije mnogo se ulaže u sport i zdrav život, pa sam se pridružio atletskoj sekciji. Želio sam tokom boravka u Moskvi da istrčim neku trku. Bio je mali izbor, s obzirom da je već kraj sezone i trenira se u zatvorenom. Slabo ima događaja na otvorenom, ali pronašli smo ovaj polumaraton u parku Gorki. Bila je i distanca od deset i po kilometara, neki su trčali tu dionicu, njih 100, dok se nas pet iz kompanije, od ukupno 70 takmičara, odlučilo za polumaraton."
Nije mu polumaraton u prestonici Rusije bila prva ekstremna trka u karijeri. I ranije je nastupao po zimskim uslovima, tako da je znao šta ga očekuje u Moskvi.
"Trčao sam ranije jedan maraton u zimskim uslovima, gdje mi je na startu trke bilo -8, a u Moskvi mi je ta temperatura bila na cilju. I još je taj dan bio među toplijim. Tamo sam proveo petnaestak dana, jutarnje temperature su oko minus 15, dnevne tu negdje do minus 7. Naveče, kada sam išao da treniram, s obzirom da ujutro nisam stizao, temperature su skoro kao jutarnje, oko -13 ili -14. Nekakve posebne pripreme nisam imao. Posljednjih godina kod nas zime nisu jake, nismo imali nekih ekstremnijih uslova, većinom je podnošljivo. Treniram tokom cijele godine, nebitno bio plus ili minus, a možda samo nekoliko treninga da smo odradili u nekim težim uslovima", kaže Jovanović, koji je trčanjem bavi nešto više od pet godina, a već je ostvario neke impresivne rezultate.
Koja je razlika između trčanja u optimalnim uslovima i na temperaturnom minusu?
"Utrošak energije po zimi je mnogo veći, jer tijelo mora da održava temperaturu, a i da drži tempo. Snijeg je padao i tokom trke, a mnogo više energije se troši tada. Jednostavno, cijelo tijelo radi - da se održi balans na klizavom, jer tu je bilo i dijelova staze koji su zaleđeni, a negdje snijeg nije ni utaban. Bilo je dijelova gdje je staza bila OK za trčanje, ali rekao bih da je dvije trećine staze bilo pod snijegom i ledom. Staza je išla pored rijeke Moskve, gdje vjetar 'brije' i ogromna je hladnoća. Ja sam navikao da trčim u šortsu, pa i kada je zima. Gore se dobro obučem, višeslojno, a vrijedi napomenuti da je bitno imati i opremu i prilagoditi se uslovima", naglašava naš sagovornik.
Pomenuo si maraton u zimskim uslovima. Možeš li uporediti trčanje po veoma visokoj i veoma niskoj temperaturi? U čemu je razlika i šta je teže?
"I jedno i drugo ima svoju težinu. I kada je prevruće, tijelo troši mnogo energije da se hladi. Ovdje je kontra. Puno više energije potrebno je da se zagriješ i održiš temperaturu. Meni je prosječna brzina bila oko 15,5 kilometara na sat. Ljeti, potrebno je mnogo više hidratacije, zaštite od sunca... Trčao sam trke i na plus 35 stepeni, ali po meni je trčanje po hladnoći ekstremnije. Kad je vruće, možeš se rashladiti i komotnije obući, a kad je hladno, koliko god da se obučeš, to te ometa. Noge su konstantno mokre, u snijegu i ledu, hladno je, mrzne. Ja sam se oko vrata smrzao, od znoja sam se praktično pretvorio u ledenicu", opisuje nam Jovanović kako je trčati na "minusu".
Kada si počeo da trčiš i kako su izgledali tvoji počeci?
"Oduvijek sam u sportu. Na selu nemaš mnogo izbora - ili fudbal ili ništa drugo. Negdje do 20. godine igrao sam fudbal, poslije fakulteta bio je neki period stagnacije u sportu, a 2018. sam počeo pomalo da trčim. U Banjaluci je tada bio organizovan polumaraton, a sa radnim kolegama dogovorio sam se da učestvujemo u štafeti 4x5 kilometara. Mi iz Modriče sastavili smo ekipu, a u timu je bilo nekih koji su se bavili biciklizmom, neko fudbalom, košarkom, ali niko nije imao neki 'bekgraund' u trčanju. Ali htjeli smo da probamo. Bez neke pripreme, od 160 štafeta bili smo 16. i to nam je bilo kao da smo oborili neki svjetski rekord", prisjeća se Jovanović, koji je član Atletsko-rekreativnog kluba Modriča.
Modričani su poznati po Uličnoj trci, koja se sada već tradicionalno održava za Vidovdan, dan Opštine Modriča, dok svake godine trče i 9. januara, povodom Dana Republike Srpske.
"Malo-pomalo, u Modriči se aktiviralo trčanje, krenula je Ulična trka, krenule su i pripreme. Prvo smo uspjeli da istrčimo pet kilometara, nakon toga smo željeli da vidimo možemo li deset. Krenuli smo jednom sedmično da treniramo, pa dvaput, triput... Forma se popravila, krenuli su i bolji rezultati i ja sam se u tome prepoznao. To mi se sviđa. Radim stresan posao, tu je i porodica, razne druge obaveze, tako da mi je trčanje odličan izduvni ventil. Počeo sam malo ozbiljnije da treniram, vodim računa o opremi, edukujem se i od 2018. kada sam krenuo i kada su rezultati bili totalno rekreativni, došao sam do situacije da sam ove godine vicešampion BiH u maratonu i polumaratonu. Ti rezultati premašuju rekreativni nivo, svake godine sam u Top 5 i u maratonu i u polumaratonu u BiH i napredujem, razvijam se. Krenulo je sve sasvim slučajno, a sada malo žalim što se sve nije desilo ranije, jer vjerovatno bi rezultati bili mnogo bolji jer i sada imam prostora za napredak. Za jednog 35-godišnjaka, koji nije imao trkačku pozadinu, rezultati su zaista respektabilni", priča nam Žarko.
Pretpostavljam da ti je najteže bilo tokom korone? Poznato je da si tada u Miloševcu, u svom dvorištu, istrčao polumaraton i bila je to vijest koja je odjeknula kod nas i u regionu.
"Trkačka zajednica u BiH počela je da se širi na sve strane. Trenirali smo, trčali i takmičili se, željeli da postignemo što bolja vremena i pobijedimo sami sebe, putovali skoro svaki vikend negdje i onda je odjednom sve stalo, toga više nema. Kako čovjek da nađe motivaciju da trenira? Ali, izdržalo se i to. Bilo je virtuelnih trka, raznih internet izazova. Pronalazili smo načine da se takmičimo i održimo formu, makar na daljinu, da razmjenjujemo rezultate... Tokom pandemije korona virusa, jedini maraton koji je održan u Evropi bio je u Sarajevu. Ja sam tada rekao da tamo moram ići i istrčao sam ga. Bitno je pronaći motivaciju, kada je nađeš, imaš i volju da treniraš i da napreduješ."
NEVJEROVATAN PODUHVAT: Modričanin pobijedio na polumaratonu u Moskvi, SAT I PO trčao na SEDAM STEPENI ISPOD NULE!
U narednom periodu Jovanovića očekuju nastupi na velikim takmičenjima.
"Ovu godinu privodimo kraju, a plan za narednu je nastup na Balkanskom prvenstvu u polumaratonu u Nikšiću, te prvenstvo Balkana u maratonu, koje će biti održano u Beogradu. To je što se tiče prve polovine godine. Ostvarenim rezultatima omogućio sam sebi nastup na velikim takmičenjima i sada je to jedan korak više. Iako smo mi daleko i od trkačkih zajednica u regionu, želim pokazati zube. Uvijek volim da se takmičim sa boljim, želim da pružim maksimum, pa kako bude."
Ipak, to nije sve. Na ljeto će biti dio spektakla u Parizu - tokom Olimpijskih igara naredne godine, u prestonici Francuske premijerno će biti održana i trka rekreativaca.
"Akcenat mi je na tom prvom dijelu sezone, a onda u avgustu trčim u Parizu. Imam tu čast što ću trčati na Olimpijskom maratonu. Trka će biti prvi put sada organizovana. Dakle, osim onog takmičarskog olimpijskog maratona, gdje će nastupati olimpijci, trčaće i rekreativci, istom trasom, istog dana, samo u drugom terminu. Među 20.024 trkača iz cijelog svijeta, za sada sam ja jedini iz BiH. To mi je sigurno vrhunac karijere. Kad već ne mogu kao takmičar, makar u tom rekreativnom dijelu da nastupim i budem dio Olimpijskih igara i svega što ide uz to", može Jovanović da bude ponosan na ostvareno u prethodnom periodu.
"iz godine u godinu popravljam rezultate, red je da naredne godine budem prvak BiH u jednoj od disciplina. Trudiću se, trenirati, pa kako bude. Samo da bude sreće i zdravlja, rezultata će biti", kaže on.
Šta bi preporučio nekom ko želi da tek krene sa trčanjem? Mnogo je rekreativaca koji počinju sa trčanjem u trećoj i četvrtoj deceniji života. Kako početi i kako naći motivaciju da se nastavi? Kako pobijediti samog sebe i ići protiv "glave" i ostvariti ono što smatrate da je nemoguće?
"Baš tokom boravka u Rusiji bio je organizovan panel, gdje sam ja bio jedan od govornika. Tema je bila 'Kako početi trčati i ne odustati'. Trčanje je osnova svih drugih sportova. Za trčanje nije potrebno puno - patike, šorts i majica. I izađeš da trčiš. Ne treba gledati na druge. Nekom je tri kilometra puno, nekom je to ništa. Ne treba se opterećivati vremenima, rezultatima, udaljenostima, nego jednostavno izaći i trčati. Sve dođe polako. I ja kada sam počinjao, nisam bio u formi. Većina ima i viška kilograma, nema kondicije, ali malo-pomalo sve dođe na svoje. Uspjeh ne dolazi preko noći. Dugotrajan je proces i potrebno je vrijeme. Osjećaj kada istrčite nešto što ste u glavi mislili da nikada nećete moći je poseban. Budete ponosni na sebe. Moj savjet je svima da probaju. Benefiti su i zdravstveni i psihološki, čovjek može mnogo da dobije od trčanja", zaključio je na kraju Jovanović.
Pratite sve sportske vijesti na jednom mjestu, budite dio Mondo sportske zajednice na Viberu!
Pratite Mondo.ba na Facebooku, Instagramu i Twitteru. Aplikacija je dostupna za IOS i Android telefone.
(MONDO)