Kolumnista MONDA Nebojša Petrović "svratio" je do Zenice gdje je napravio intervju sa golmanom Čelika Branislavom Ružićem, koji dobija ovacije navijača tog kluba.
Ako desetoricu bivših fudbalera Zvezde i Partizana upitate za najteže gostovanje u nekadašnjoj jugoslovenskoj ligi, bar osmorica će vam bez razmišljanja odgovoriti - Zenica. Nošen podrškom vjernih "Robijaša" (navijačka grupa), Čelik je često umio da pomrsi račune beogradskim velikanima.
Pitajte Stanislava Karasija i drugove kako su se proveli na Bilinom polju par dana nakon istorijskog trijumfa nad Liverpulom sredinom "sedamdesetih".
Nakon decenije tavorenja i spašavanja prvoligaškog statusa u "minut do 12", Čelik ove sezone konačno igra na nivou svoje tradicije. Velike zasluge za solidan bodovni skor i mjesto u sredini tabele Premijer lige BiH idu na račun srpskog čuvara mreže Branislava Ružića:
"Vratio sam se ljetos u Zenicu poslije kratke avanture u Radniku iz Bijeljine i nisam mogao da napravim bolji potez. Čelik je sredina u kojoj nema protekcije i kvalitet kad-tad ispliva na površinu. Tako sam i ja na početku sezone bio u sjenci kolege Dujkovića, stao sam na gol tek od trećeg kola i brzo sam se izborio za status standardnog prvotimca", kaže Ružić u intervjuu za MONDO.
Umio je iskusni Lozničanin da se oduži treneru Orneku na ukazanom povjerenju. Prosto je "začarao mrežu", sjajnim intervencijama ulio samopuzdanje cijeloj ekipi i postavio novi klupski rekord sa 508 minuta nesavladivosti u šampionatu Bosne i Hercegovine.
"Naravno, 'clean-sheat' je nešto čemu se svaki golman nada prije početka utakmice, ja sam po tom pitanju jedan od najuspješnijih u dosadašnjem dijelu prvenstva. Samo su kolege iz Širokog i Slobode
nanizale veći broj utakmica bez primljenog gola. Najviše žalim zbog golova protiv Krupe i Širokog, jer su 'pali' u bukvalno posljednjim trenucima meča. Da sve bude još gore, taj mali pad koncentracije protiv Širokog proteklog vikenda, koštao nas je osvajanja sva tri boda".
Zahvaljujući hrabrim i bravuroznim intervencijama, Ružić je stekao status idola kod zeničkih ljubitelja fudbala.
"Desilo se da sam protiv Mladosti iz Kaknja zadobio dvostruku povredu zgloba i poslije ljekarskog pregleda rečeno mi je da ću morati četiri nedjelje na pauzu. Samo sam omdahnuo rukom i poručio da to ne dolazi u obzir. Čekao nas je meč protiv Sarajeva, a za mene koji sam rođeni Sarajlija svaka ta utakmica ima posebnu draž. Čak sam dao izjavu da ću protiv tima sa Koševa braniti makar i sa jednom nogom. Stisnuo sam zube i stao na gol, utakmica se završila 0:0 i sve je poprimilo razmjere herojskog djela. Nije mi bilo ni na kraj pameti da ću tim svojim gestom izazvati toliko oduševljenje navijača. Zeničani su fudbalski fanatici u znaju da cijene kada neko igra srcem za njihov klub. Naročito kada neko rizikuje vlastito zdravlje za uspjeh Čelika".
Šampionat se od ove sezone igra po novom sistemu, a Čeliku su poslije 14 kola naglo porasle ambicije:
"Igra se trokružno, nema više podjele na Ligu za prvaka i Ligu za opstanak. Iskreno, ne razmišljamo još o Evropi. Cilj je da se Čelik stabilizuje i postavi na zdrave osnove. Imamo maksimalne uslove za rad, tereni su u perfektnom stanju i možemo da računamo na podršku svih gradskih struktura. Zenicu je ponovo zahvatila fudbalska euforija, dovoljno je da povežemo dva pozitivna rezultata i tribine su odmah dupke pune. Stadion je pravi fudbalski, nema atletske staze, navijači su blizu terena i stvaraju paklenu atmosferu. Nikome nije lako kada dolazi Čeliku na noge. Nije slučajno Fudbalski savez odabrao baš Zenicu za bazu nacionalnog tima i mjesto gdje Džeko i drugovi dočekuju protivničke reprezentacije. Na nama je da iskoristimo taj pozitivni ambijent u cijelom gradu i završimo prvenstvo u gornjem dijelu tabele".
Prvi dio prvenstva obećava da će trka za titulu biti mnogo zanimljivija nego prethodnih sezona:
"Zrinjski više nije toliko dominantan, iako je i dalje u krugu kandidata za prvo mjesto. Po mom mišljenju, Sarajevo igra najljepši fudbal i zasluženo je na čelu tabele. Možda je kod većine igrača Zrinjskog došlo do zasićenja, što bi sarajevski klubovi mogli da iskoriste i titulu konačno vrate u prestonicu. Za mene je velika čast što se jedan Željezničar prije izvesnog vremena interesovao za moje usluge i uvijek imam poseban motiv kada igram protiv najpopularnijih bosankih klubova. Upravo nas u posljednjem kolu jeseni očekuje duel na Koševu i živim za novo dokazivanje pred sarajevskom publikom".
Ružić nikada nije dobio šansu u mlađim selekcijama reprezentacije Srbije, a u jednom bosanskom mediju se pojavila informacija da čak ni selektor repreentacije BiH Robert Prosinečki nije ostao imun na bravure Čelikove "jedinice".
"Ako je istina, može samo da mi prija. Ne zanosim se pohvalama, branim najbolje što umijem i razmišljam isključivo o uspjesima Čelika. Gospodin Prosinečki ima na raspolaganju vrhunske čuvare mreže poput Begovića, Šehića, Pirića, Burića, Kjosevskog... Sama pomisao da bih mogao da budem dio tog društva izaziva u meni osjećaj ponosa i nameću mi u isto vrijeme dodatnu obavezu da budem još bolji".
Nikada Zeničani sa toliko žara i emocija nisu klicali jednom Srbinu na fudbalskoj utakmici:
"Zaustavljaju me na ulici, traže autogram, fotografiju... Zaista se osjećam predivno u Zenici. Za mene je veliko zadovoljstvo kada se završi utakmica i kada vidim da sam svojim intervencijama usrećio te ljude na tribinama. Nadimak Iker? Mnogo znaju o meni, ali to nisu uspjeli da iskopaju. Tačno je, Kasiljas je moj idol i taj nadimak me prati kroz cijelu karijeru. Iz novog talasa najviše cijenim Kurtou, mada je i Oblak golman vrhunske klase. Vidim da UEFA i FIFA nikako da se usaglase ko je najbolji na svijetu. Za mene je Kurtoa u blagoj prednosti u odnosu na Slovenca".
-----------------------------
SVE KOLUMNE i INTERVJUI NEBOJŠE PETROVIĆA