Odluka o šestodnevnoj radnoj nedjelji je razbjesnila radnike.
Države i kompanije u zapadnim liberalnim demokratijama posljednjih deset godina intenzivno razgovaraju o skraćenju radne sedmice, odnosno ukupnog broja radnih sati njedjeljno ili dana. Sve više ljudi uživa u četvorodnevnoj radnoj sedmici, a mnogi maštaju o trodnevnoj nedjelji.
Ipak, Grčka je odlučila da preduzme jedinstven eksperiment – da uvede šestodnevnu radnu nedjelju, odnosno 48 sati rada nedjeljno. Odluka grčke vlade – prema kojoj poslodavac može da naredi 6 dana rada nedjeljno po određenim kriterijumima –nekonvencionalan je potez koji ima za cilj dalje povećanje ukupne efikasnosti grčke privrede, a primjenjuje se od ponedjeljka. Sindikati novu mjeru veoma uspješne vlade Kirijakosa Micotakisa prirodno nazivaju varvarskom.
Javna politika grčkog premijera Kirijakosa Micotakisa izvukla je Grčku iz dramatičnih problema izazvanih prekomernim zaduživanjem, kao i destruktivnim populizmom Sirize; ekstremne populističke partije predvođene već pomalo zaboravljenim ljevičarskim demagozima, Ciprasom i ekonomistom Varufakisom, koji su nekada slovili kao zvijezde evropskih političkih salona i bili prepoznati kao poželjni muškarci u ženskim časopisima.
Micotakis je danas jedan od najuglednijih premijera u EU jer je pokazao da jednostavno nije tačno da će Grčka "umijreti" pod teretom duga ako ne bude sprovodila neodgovornu populističku politiku koju vodi Siriza. Upravo takvu tezu (da je finansijska stabilizacija države zlo samo po sebi) postavljaju njegovi protivnici Cipras i Varufakis.
Micotakis objašnjava da je uvođenje šestodnevne radne nedjelje neophodno zbog sve manjeg stanovništva Grčke i nedostatka obučenih radnika.Grčka je, slično kao i Hrvatska, doživjela demografski egzodus od 500 hiljada mlađih i obrazovanih radnika. Jedan od ključnih razloga za taj egzodus bio je način na koji su Ciras i Varufakis upravljali grčkom dužničkom krizom 2009. godine.
Ni Micotakis se ne usuđuje da uvede 6-dnevnu radnu nedjelju u javnom sektoru. Promjene zakonske regulative omogućiće privatnim poslodavcima da pružaju usluge 0-24 časa, a propisano je po kojim kriterijumima se moraju donositi odluke o produženju radne nedjelje u odabranim delatnostima.
U značajnoj mjeri, grčka vlada je morala sebi da prizna da postoji niz poslova koji zahtijevaju od ljudi da rade 6 dana u nedjelji kako bi zadovoljili potražnju na tržištu. Svi ti ljudi koji zbog prirode posla ionako rade 6 dana u nedjelji, neki i svih 7, zapravo su ostavljeni u sivoj, neuređenoj zoni. Sada je grčka vlada saopštila da će ubuduće zaposleni moći da biraju da li žele da rade dva sata više u uobičajenih 5 radnih dana ili jedan dodatni radni dan sa 8 sati. Za ovaj dodatni rad trebalo bi da budu nagrađeni sa dodatnih 40 odsto uobičajenog iznosa dnevnice. Istovremeno, ovakvo rješenje izbacuje ogroman ukupan broj radnih sati iz sive zone, ali i podstiče pravednije nagrađivanje radnika za dodatni rad.
Predstavnici opozicije, jednostavnije rečeno, "histerično" su odreagovali zbog produženja radnog vremena i pozivaju narod da izađe na ulice.
Protivnici Micotakisa su u pravu kada kažu da on vodi Grčku mimo opšteg evropskog i svjetskog trenda skraćivanja radnog vremena, čije pristalice insistiraju da četvorodnevna radna nedjelja podiže produktivnost pojedinog radnika. Međutim, sa drastičnim smanjenjem radnog vremena, nerealno je da bilo koja nacionalna privreda može da ostvari veći učinak ili veći BDP, što je i dalje pravi put za ubrzanje rasta i, posljedično, podizanje standarda. Istovremeno, treba reći da Grčka ionako već ima jedan od najdužih prosječnih nedjeljnih sati. Podaci Evrostata pokazuju da Grci rade u prosjeku 41 sat sedmično.
U Grčkoj sve češće ljevičari insistiraju da u zemlji sa britanskim cijenama radnici ne mogu da budu zadovoljni bugarskim platama. Prosječna plata u Grčkoj je oko 900 evra i dovoljna je do 20. u mjesecu. Nejasno je kolika je skala isplata "na crno" u Grčkoj.
U Grčkoj nedelja je neradan dan, ali tokom sezone sve prodavnice mogu da rade. Državne institucije, pošte, banke... ne rade nedjeljom, čak ni u turističkim destinacijama. Eksperimentalne šeme sa 4-dnevnom radnom nedjeljom se u ograničenoj mjeri primenjuju u Japanu, Njemačkoj, Britaniji, Kanadi... Belgijanci su, na primjer, izglasali da radnik ima pravo da zakaže 4 radna dana u sedmici.
(Jutarnji list/MONDO)