Da li zaista moramo da radimo pet dana sedmično?
Širom svijeta je uobičajena praksa da se većina poslova obavlja u radnom vremenu od 9 do 17 sati i to pet dana nedjeljno.
I Prvi maj svake godine obilježavamo zbog čikaških radnika koji su se izborili za "tri osmice" - 8 sati rada, 8 sati odmora i 8 sati kulturnog obrazovanja.
Međutim, više od 120 godina kasnije, radni uslovi su mnogo drugačiji, pogotovo zbog razvoja tehnologije, pa se postavlja pitanje da li moramo da radimo i tih osam sati dnevno ili pet dana nedeljno.
Zato su brojne kompanije odlučile da isprobaju novi način rada - četvorodnevnu radnu nedelju. Posao bi se radio dan manje, ali za isti novac.
Ideja je i da se smanji broj sastanaka, a da zaposleni budu više fokusirani na individualni rad.
Pobornici ovog režima smatraju da je to budućnost radničke produktivnosti i ravnoteže između privatnog i poslovnog života. Uvjereni su da bi to zaposlenima donijelo veće zadovoljstvo što dalje povećava produktivnost.
Sindikati širom Evrope pozivaju lokalne vlasti da uvedu radnu nedjelju od četiri dana, ali samo nekoliko zemalja je ozbiljnije razmotrilo tu ideju.
Belgija - pionir skraćene radne nedjelje
Belgija je prva u Evropi radnu nedjelju od četiri dana unela u svoj zakon. Belgijski radnici su u februaru 2022. tražili pravo na četvorodnevnu radnu nedjelju, bez odbitka od plate.
Novi zakon je stupio na snagu u novembru 2023. čime je zaposlenima dozvoljeno da sami odluče da li će raditi četiri ili pet dana.
Međutim, to ne znači da će manje raditi već jednostavno sav posao moraju da "zgusnu" u četiri dana nedjeljno.
Želja je bila da se građanima omogući da lakše kombinuju posao i vrijeme koje provode sa porodicom.
Sa druge strane, nisu svi oberučke prihvatili ovu ideju. Pojedini radnici bi tako morali da rade duže kako bi završili sve obaveze, a oni koji rade po smjenama nemaju tu opciju da rade dan manje.
Njemački eksperiment
Njemačka je već rekorder u Evropi po najkraćoj prosječnoj radnoj nedjelji od 34,2 sata.
Sindikati ipak traže dodatno smanjenje radnih sati, a čini se da bi mogli to da ostvare iako je u toj zemlji to povezano sa manjkom kvalifikovane radne snage.
U februaru je 45 njemačkih kompanija počelo da testira četvorodnevnu radnu nedelju u eksperimentu koji će trajati šest mjeseci.
Inicijativa obuhvata samo firme koje mogu da se prilagode kraćoj radnoj nedjelji.
Prema anketi Forse, 71 odsto Nijemaca bi željelo da radi dan manje. Sedamdeset pet procenata ljudi smatra da bi to bilo poželjno, a 59 odsto vjeruje da je poduhvat izvodljiv.
Kada se proba bude završila, biće odlučeno da li će mera biti uvedena i na nacionalnom nivou.
Portugalska proba
Slijedeći primjere drugih zemalja, i Portugal je odlučio da isproba ovaj koncept.
39 privatnih kompanija se prošlog juna ujedinio sa neprofitnom grupom "4 Day Week Global", a plan je da prate model 100:80:100 - 100 odsto plate, 80 odsto vremena, a da se održi produktivnost od 100 odsto.
Kako 72 odsto ljudi u toj zemlji radi 40 sati nedjeljno, Portugal je treći po dužini radne nedjelje u Evropi, podaci su OECD (Organizacije za ekonomsku saradnju i razvoj).
Britanci bili "ekstremno uspješni"
Britanske kompanije su imale šestomesečnu probu četvorodnevne radne nedjelje, a sada se planira da to bude i trajno rješenje. Eksperiment je opisan kao "ekstremno uspješan".
Više od 60 firmi i više od 3.300 zaposlenih je učestovalo u programu koji su vodili istraživači Univerziteta Kembridž i Oksford kao i Bostonskog koledža. Oko 92 procenta kompanija su odlučile da zadrže radnu nedjelju od četiri dana. Kao i u Portugalu, pratiće se model 100:80:100.
Slični programi bi trebalo da počnu i u SAD i Irskoj.
Španija testira kraći radni dan
Ljevičari su pokrenuli ovu ideju, a prvo se krenulo sa tim da se makar skrati radni dan, bez smanjivanja plata.
Cilj je bio da se utvrdi da li produktivnost može da se poboljša. Kompanije su se prijavile da primaju pomoć od državnog fonda od 10 miliona evra, ali moraju da smisle načine kako da pojačaju učinke rada.
Mjere treba da budu primijenjene u roku od godinu dana, dok firme moraju da učestvuju u programu najmanje dvije godine.
Tokom prve godine bi država trebalo djelimično da plaća troškove zarada.
Samo radnici sa punim radnim vremenom mogu da učestvuju u probi.
Island - jedan od lidera
Island je od 2015. do 2019. sproveo najveću probu radne nedjelje od 35 ili 36 sati, a učestvovalo je oko 2.500 ljudi.
Eksperiment je bio uspješan što je dovelo do velike promjene u toj zemlji - skoro 90 odsto radne populacije je smanjilo radno vrijeme ili dobilo neke druge pogodnosti.
Utvrđeno je da se smanjuje stres i izgaranje na poslu, a ravnoteža između privatnog i poslovnog života je poboljšana.
U Švedskoj su podijeljena mišljenja
Nisu svi bili tako optimistični kao na Islandu.
Sličan eksperiment, održan 2015, u Švedskoj je naišao na podijeljene reakcije.
Prijedlog je bio da se radi šest sati dnevno sa punom platom, ali se nije svima svidjelo što gube novac tokom probnog perioda.
Čak su i neke ljevičarske partije smatrale da je uvođenje ovakvog koncepta preskupo.
Sa druge strane, na ortopedskom odjeljenju u Univerzitetskoj bolnici su zabilježeni pozitivni rezultati jer je oko 80 doktora i medicinskih sestara prešlo na radno vrijeme od 6 sati dnevno, a uposleno je novo osoblje kako bi se nadomjestilo izgubljeno vrijeme.
Medicinsko osoblje je pozitivno reagovalo, ali je eksperiment naišao na velike kritike zbog čega nije obnovljen.
Ipak, pojedine kompanije, poput "Tojote" odlučile su da zadrže skraćeno radno vrijeme za svoje zaposlene. U toj firmi su mehaničarima još prije 10 godina umanjili broj radnih sati.
