Najveći projekat do sada, izgradnja futurističkog grada, visine preko 500 metara i preko 170 kilometara dužine neće izgledati onako kako je to prvobitno zamišljeno. Princ Saudijske Arabije naišao je na niz problema u izgradnji svog "mega" projekta.
Izgradnja "The Linea", futurističkog linearnog grada obloženog staklom koji je dio saudijskog megaprojekta Neom, našla se u problemima. Radi se o strukturi visokoj 500 metara, koja se proteže 170 kilometara preko pijeska i dizajnirana je da primi devet miliona ljudi. Grad bi bio širok svega 200 metara i smješten unutar dva paralelna staklena zida koji čine svojevrsni "megastrukturirani koridor".
Kretanje unutar grada bi se odvijalo ultra-brzim tranzitom i autonomnim sistemima. Svi sadržaji za život (posao, prodavnice, škole, zdravstvo) nalazili bi se na pet minuta hoda od svake tačke. Ne bi bilo automobila, ulica ni emisija ugljen-dioksida, a grad bi se napajao 100 posto obnovljivom energijom, prenosi Klix.
Saudijska Arabija želi ovim putem smanjiti zavisnost od nafte, razviti turizam i tehnologiju, i stvoriti simbol "grada budućnosti".
Kada je izgradnja započeta pre tri godine, "Line" je trebao biti simbol nezaustavljivog zamaha: transformativnog urbanog života bez tradicionalnih ulica i automobila, pokretanog obnovljivim izvorima energije, koji bi se neprekidno protezao od Akabskog zaliva do planina Hidžaz. Bio bi centralni dio Neoma, futurističke metropole kroz koju je princ Muhamed namjeravao da pokaže obim svoje ambicije.
"Kažu da se u mnogim projektima u Saudijskoj Arabiji to ne može izvesti, ovo je vrlo ambiciozno. Oni to mogu stalno ponavljati, a mi možemo stalno dokazivati da nisu u pravu", rekao je princ Muhamed.
Ali, kako je dizajn napredovao, njegov san se sudario sa stvarnošću. Arhitekte "The Linea" počeli su da se pitaju hoće li se struktura ikada moći izgraditi onako kako je zamišljeno. Troškovi su rasli, rokovi su probijani, a strane investicije na koje je Rijad računao nisu se ostvarile.
Danas, sa najmanje 50 milijardi dolara potrošenih, a pustinja je prekrivena pilotima. Međutim, princ Muhamed, koji predsedava Neomom, dramatično je smanjio prvu fazu planova. Iz Neoma su rekli da "The Line" ostaje "strateški prioritet" koji će u završnici pružiti novi nacrt za čovječanstvo menjajući način života. Ali oni su ga opisali kao višegeneracijski razvoj neviđenih razmjera i složenosti.
Iako zaposleni u Neomu kažu da bi veliki deo "The Linea" tehnički još uvek mogao biti izgradiv, nisu uvjereni da je iko spreman da plati za to. Građevinski radovi širom Neoma su usporeni, a pustinjsko skijalište Trojena, planirano mesto održavanja Azijskih zimskih igara 2029. godine, jedno je od retkih mesta koja i dalje napreduju jednakim tempom.
Iz Neoma kažu da je pažnja sada usmerena na "složene inženjerske i detaljne dizajnerske radove povezane sa prvom fazom" "The Linea". Ali, jedan bivši zaposleni rekao je da svi znaju da projekat neće uspjeti.
Brojni problemi
Timovi su se suočavali sa ogromnim inženjerskim izazovima: život unutar zida visokog 500 metara i dugog 170 kilometara, nabavka čelika i cementa u količinama koje bi zahvatile globalnu proizvodnju, te cirkulacija vode u vještačkom dubokom pristaništu bez struje. Za svaki 800-metarski modul potrebno je 3,5 miliona tona strukturnog čelika, 5,5 miliona kubnih metara betona i 3,5 miliona tona armature, što je predstavljalo ogromno opterećenje za lokalnu infrastrukturu i globalno tržište materijala.
Projekat je bio toliko neobičan da su čak i kvantni fizičari sugerisali da je potrebna kreativnost poput one koju pružaju pesnici, jer nijedna konvencionalna metoda gradnje nije bila dovoljna.
Za oblaganje modula "The Linea" bila bi potrebna količina materijala jednaka godišnjoj proizvodnji najvećeg svjetskog proizvođača obloga, pri čemu je svaki modul vrijedan 48 milijardi dolara u građevinskim troškovima. Nabavka materijala dodatno je otežana jer je jedini manji port udaljen 80 kilometara južno od Neoma, povezan sa gradilištem jednom dvostrukom cestom.
Projekat je koordinisalo 75 timova arhitekata koji su projektovali pojedinačne četvrti, svaka sa vlastitim karakterom, uključujući i planirani kraljevski dvor visok 500 metara. Vertikalna struktura omogućila bi stanovnicima da sve što im treba imaju unutar pet minuta hoda.
Unutar primarne platforme "The Linea" planiran je sistem lagane željeznice sa stanicama na svakih 150 metara, dok bi iznad platformi prometovali autobusi, autonomni transportni pods i pešačke zone. Velike stepenice povezivale bi prostrane javne prostore, ali prirodna svjetlost bila je problem jer su mnogi prostori smješteni u sredini građevine, a stadion je dodatno stvarao sjenku.
Skrivena marina, duboko iskopana za velike kruzere, zahtevala je stalnu veštačku cirkulaciju vode pomoću pumpi koje rade 24 sata, jer prirodni tok vode nije postojao.
Brojni radovi zaustavljeni
Pritisak da se projekat realizuje bio je ogroman. Osoblje je često bilo prisiljeno davati optimističke procjene o rokovima i troškovima, kako bi zadovoljilo očekivanja uprave i samog princa.
Danas se The Line i njegovi temelji mogu videti iz svemira. Iz satelitskih snimaka vidi se rad na iskopinama i pravljenje željezničkog sistema, kao i priprema zemljišta za piste aerodroma. Međutim, radovi su zaustavljeni, a novi ciljevi za aerodrom nisu postavljeni. Temelji prvih modula i dalje stoje, ali mnogi stubovi su prekriveni peskom.
Cilj je sada izgraditi samo tri od originalno planiranih 20 modula, što znači da je ambicija sadašnjeg The Linea samo bleda sjenka prvobitne vizije. Većina ranijih radova, uključujući stubove, sada stoji neiskorišćena, dok se fokus projektnih timova pomera na nekoliko manjih zgrada oko marine.
"Kao misaoni eksperiment, odličan. Ali misaoni eksperimenti se ne trebaju graditi", jedan urbanistički stručnjak je zaključio.