Eskalacija sukoba na Bliskom istoku dovela je globalno energetsko tržište na ivicu haosa. Cijena barela nafte porasla je za gotovo 30% i prešla 115 dolara, dok su zemlje Persijskog zaliva počele da aktiviraju klauzulu više sile.
Globalno energetsko tržište ponovo je na ivici šoka. Eskalacija sukoba na Bliskom istoku već je izazvala dramatične poremećaje u snabdjevanju naftom i gasom, a finansijska tržišta nervozno reaguju jer investitori strahuju od scenarija koji bi mogao da promijeni tok svjetske ekonomije.
Nagli rast cijena nafte, rast troškova prevoza i sve češće pozivanje na klauzulu više sile među državama Persijskog zaliva otvaraju pitanje koliko je zapravo ranjiv globalni energetski sistem.
U središtu krize nalazi se Ormuski moreuz, jedna od najvažnijih energetskih arterija svijeta. Bilo kakav ozbiljan poremećaj u regionu mogao bi da izazove domino efekat: rastuću inflaciju, pad ekonomskog rasta i ozbiljne poremećaje u međunarodnoj trgovini energijom.
Cijena barela nafte porasla je u ponedjeljak za skoro 30 procenata i prešla 115 dolara, što je jedan od najvećih dnevnih skokova u posljednjih nekoliko decenija. Rast je podstakao sukob na Bliskom istoku, američko-izraelski napadi na Iran i iranski odgovor, koji su dodatno poljuljali već krhku ravnotežu na globalnim energetskim tržištima.
Direktorka Međunarodnog monetarnog fonda Kristalina Georgijeva upozorila je da se svijet suočava sa novim testom otpornosti zbog eskalacije u regionu. Ako kriza potraje, naglasila je, posljedice će se osjetiti kroz pogoršanje raspoloženja na tržištu, sporiji ekonomski rast i jače inflatorne pritiske.
Procjene MMF-a pokazuju da bi kontinuirani porast cijena nafte od 10 procenata tokom većeg dijela godine mogao povećati globalnu inflaciju za oko 40 baznih poena. U takvim okolnostima, vlade i centralne banke moraće da se pripreme za nepredvidive scenarije i dodatne poremećaje u globalnoj ekonomiji.
Napetost dodatno raste zbog mogućnosti da energetske kompanije u Persijskom zalivu masovno proglase višu silu. Katar, Kuvajt i Bahrein su već preduzeli ovaj korak nakon eskalacije sukoba i poremećaja pomorskog saobraćaja kroz Ormuski moreuz, jednu od ključnih svjetskih ruta za transport energije.
Takva odluka znači da bi značajan dio globalne ponude nafte i gasa mogao biti privremeno obustavljen. Katarski ministar energetike i šef katarske energetike Saad Šerida el Kabi upozorio je da bi, ako sukob potraje nekoliko nedjelja, svi izvoznici iz Persijskog zaliva mogli biti primorani da aktiviraju klauzulu više sile.
U tom slučaju, cijena nafte mogla bi skočiti na 150 dolara po barelu, što bi izazvalo ozbiljne potrese u svjetskoj ekonomiji. Zemlje Persijskog zaliva čine jedno od najvažnijih energetskih središta planeta. Procjenjuje se da posjeduju oko 32,7 odsto svjetskih rezervi nafte, dok zajedno proizvode oko 18 miliona barela dnevno, odnosno oko 19 odsto globalne potražnje, što je skoro 99 miliona barela dnevno.
Katar je pritom drugi najveći svjetski izvoznik tečnog prirodnog gasa poslije Sjedinjenih Država i čini oko 20 procenata globalne trgovine tečnim prirodnim gasom, tako da svaki poremećaj njegovog izvoza ima snažan uticaj na međunarodna energetska tržišta.
Klauzula o višoj sili
Klauzula o višoj sili u energetskim ugovorima koriste se kada vanredni događaji, poput ratova ili velikih katastrofa, onemogućavaju ili predstavljaju izuzetno rizično ispunjavanje ugovornih obaveza.
Aktiviranje takve odredbe omogućava obustavu isporuka bez pravnih posljedica ili finansijskih kazni. U praksi, to znači privremeno smanjenje ili potpuni prekid izvoza dok se bezbjednosni uslovi ne stabilizuju.
Prvi znaci takvog scenarija su već vidljivi. Kompanija Qatar Energy je objavila obustavu dijela proizvodnje tečnog prirodnog gasa (LNG) nakon vojnih napada na industrijske objekte u Ras Lafanu i Mesajedu. Kuvajtska naftna korporacija je takođe proglasila višu silu na dio prodaje sirove nafte nakon usporavanja saobraćaja kroz Ormuski moreuz i smanjila proizvodnju za oko 100.000 barela dnevno kao mjeru predostrožnosti.
Sličan potez povukla je bahreinska kompanija Bapco Energies nakon napada na rafinerijski kompleks. Takvi potezi otvaraju mogućnost širenja krize na druge proizvođače u regionu. Zemlje Zaliva izvoze približno 18 miliona barela nafte dnevno, a svako značajnije smanjenje te količine bilo bi izuzetno teško nadoknaditi u kratkom roku.
Iako bi se dio manjkova mogao ublažiti korišćenjem plutajućih skladišta ruske i iranske nafte ili povećanjem proizvodnje kod nekih drugih proizvođača, tržište bi i dalje ostalo pod jakim pritiskom.
U takvim okolnostima, cijene bi mogle naglo da porastu u prvim danima ozbiljnijeg poremećaja, a dodatni pritisak stvaraju troškovi transporta i osiguranja. Iznajmljivanje supertankera koji prevoze naftu iz Zaliva u Kinu već je premašio 240.000 dolara dnevno, što je direktna posljedica rastućih bezbjednosnih rizika u regionu.
Zbog veličine energetskih kapaciteta Zaliva, eventualni prekid snabdjevanja mogao bi da izazove manjak između 20 i 30 procenata globalnih zaliha nafte. Zemlje uvoznice bi tada bile primorane da traže alternativne dobavljače u drugim regionima, kao što su Alžir, Libija, Rusija ili određene zemlje Južne Amerike.