Moguća eskalacija sukoba između Irana i Sjedinjenih Američkih Država ponovo otvara pitanje stabilnosti globalne ekonomije.
U trenutku kada Evropa već bilježi usporavanje rasta, novi energetski šok mogao bi dodatno zakomplikovati makroekonomsku sliku – od rasta inflacije i troškova transporta do slabljenja investicija i potrošnje.
Finansijski stručnjak iz Srbije Vladimir Vasić upozorava da bi ključni rizik mogao biti upravo povratak scenarija stagflacije.
"Glavni rizik je stagflacioni impuls – skuplja energija podiže troškove transporta i poslovanja firmi, dok domaćinstva plaćaju veće račune. Istovremeno, neizvjesnost ruši investicije i potrošnju", kaže Vasić.
Prema njegovim riječima, Evropa je posebno osjetljiva na ovakav razvoj događaja jer je energija i dalje jedna od strateški najvažnijih stavki uvoza.
"Za Evropu to znači pad realnog dohotka i dodatni pritisak na industriju – hemijsku, metalnu, logistiku, avioindustriju i auto-industriju. U takvim uslovima centralne banke imaju teži posao, jer rast inflacije sužava prostor za popuštanje monetarne politike", objašnjava Vasić.
Tržište nafte tradicionalno snažno reaguje na geopolitičke krize, a Bliski istok predstavlja jedno od ključnih energetskih čvorišta svijeta. U takvim situacijama finansijska tržišta obično ulaze u takozvani "risk-off" režim.
"U geopolitičkim krizama često vidimo klasičan "risk-off" obrazac – akcije, posebno ciklične, dolaze pod pritisak, dok raste tražnja za sigurnijim ulaganjima poput američkih državnih obveznica, dolara i zlata", navodi Vasić.
On dodaje da u takvim okolnostima rastu kreditni spreadovi i volatilnost na tržištima kapitala.
"Važno je naglasiti da reakcija tržišta nije uvijek linearna. Intenzitet zavisi od toga da li kriza direktno ugrožava energiju i transport, kao i od njenog trajanja. Empirijska istraživanja pokazuju da zlato često dobija na značaju u periodima naglog rasta rizika", poručuje on.
Ormuski moreuz - ključna tačka globalne energetike
Jedna od najvećih briga energetskih analitičara jeste eventualno ugrožavanje transporta kroz Ormuski moreuz, jedno od najvažnijih uskih grla svjetske trgovine energentima.
"Tržište nafte je izuzetno osjetljivo na Bliski istok upravo zbog nekoliko kritičnih transportnih tačaka, a Ormuski moreuz je najveća među njima", ističe Vasić.
Procjene pokazuju da kroz ovaj prolaz dnevno prođe oko 20 miliona barela nafte, odnosno približno petina globalne potrošnje nafte i tečnih ugljovodonika.
"Ako bi napadi dodatno eskalirali ili bi došlo do zatvaranja prolaza, cijene bi mogle naglo skočiti. Razlog je rast premije rizika, ali i veći troškovi osiguranja transporta", kaže Vasić.
Energetski poremećaji gotovo uvijek imaju snažan inflatorni efekat, jer se troškovi energenata i transporta brzo prelijevaju na cijene robe i usluga širom svijeta.
"Inflacija može porasti iz dva razloga – već sama prijetnja prekida podiže cijene energije, dok stvarni prekid fizičkog protoka predstavlja pravi šok ponude", objašnjava Vasić.
Pored toga, logistika postaje skuplja i sporija.
"Rastu premije osiguranja, rute se produžavaju, dostupnost tankera opada, a troškovi transporta rastu. Čak i kada se dio tokova preusmjeri, skuplji transport i sporije isporuke brzo se preliju na cijene koje plaćaju uvoznici širom svijeta", navodi on.
Zapadni Balkan posebno ranjiv
Iako zemlje Zapadnog Balkana nijesu direktni učesnici u globalnim energetskim tokovima, indirektni efekti krize mogli bi biti značajni.
"Za ekonomije Zapadnog Balkana postoje tri glavna kanala uticaja – uvoz energenata, finansijski tokovi i spoljna tražnja". kaže Vasić.
Rast cijena energenata, kako kaže, direktno povećava troškove električne energije, goriva i grijanja, dok jačanje dolara može dodatno poskupiti finansiranje.
"Ako evropska ekonomija uspori zbog energetskog šoka, region će to osjetiti kroz slabiju spoljnu tražnju, turizam i transport. U praksi, Zapadni Balkan krize često osjeća kao uvoz inflacije i sporiji ekonomski rast", zaključuje Vasić.
(Mondo/Bankar)
