Evropska unija razmatra kako da kroz pravila javnih nabavki podstakne zdraviju i održiviju ishranu u školama i javnim menzama, ali ideja o smanjenju mesa u jelovnicima već izaziva političke i društvene polemike u više država.
Nacionalni napori da obroci u školama i javnim menzama budu zdraviji i održiviji često podrazumijevaju i smanjenje količine mesa u jelovnicima što je promjena koja nerijetko izaziva i političke reakcije.
Ta napetost bi ponovo mogla da izbije u prvi plan danas (5. mart), kada će evropski komesar za poljoprivredu Kristof Hansen i potpredsjednik Evropske komisije za prosperitet Stefan Sežurne u Briselu okupiti aktere iz prehrambenog lanca kako bi razgovarali o tome na koji način bi pravila o javnim nabavkama mogla da usmjere javne kuhinje ka lokalnijoj i održivijoj hrani.
Razgovori, pod nazivom "Dijalog o hrani", imaju cilj da doprinesu predstojećoj reformi pravila Evropske unije o javnim nabavkama, koja se očekuje do ljeta. Prošle godine Hansen je obećao da će uvesti podsticaje kako bi javne vlasti u svojim menzama davale prednost lokalnim, kvalitetnim i organskim proizvodima.
Taj potez prati preporuke iz neobavezujućeg izveštaja Evropskog parlamenta iz 2024. godine, u kojem se poziva da se odustane od prakse dodele javnih ugovora isključivo na osnovu najniže cene, kao i da se politika javnih nabavki koristi kao alat za promovisanje zdravije i ekološki održivije ishrane.
Slične inicijative već postoje u više zemalja Evropske unije, gdje se napori da se poboljša kvalitet hrane u javnim kuhinjama često vrte oko dobro poznatog, ali politički osjetljivog pitanja, smanjenja potrošnje mesa.
Obrazovanje i niži računi
Kada sve funkcioniše kako treba, primjer izgleda kao u mjestu Muan-Sartu.
Ovo selo sa oko 11.000 stanovnika na obodu Kana, na jugu Francuske, od 2012. godine u školskim menzama služi obroke koji su u potpunosti organski. Hrana se isporučuje direktno sa lokalne farme.
Ključno je to što roditelji nisu dobili veće račune. Smanjenjem potrošnje mesa i bacanja hrane, opština je uspjela da nadoknadi veće troškove organskih namirnica, pisao je časopis Alternativ ekonomik. Istovremeno, lokalne vlasti su ulagale u obrazovanje, organizovane su časovi kuvanja i radionice o smanjenju otpada i zdravijoj ishrani.
Inicijativa je imala efekta i van učionica. Deset godina kasnije, 87 odsto roditelja navelo je da je promijenilo prehrambene navike, jedu manje prerađenih proizvoda i mesa, a više povrća i organske hrane, pokazalo je istraživanje francuske vlade. Muan-Sartu će biti pomenut na sastanku Evropske komisije kao primjer održivog javnog ugostiteljstva.
Širom Evropske unije, više zemalja već je eksperimentisalo sa sličnim inicijativama. Danska je 2012. pokrenula strategiju javnih nabavki organskih proizvoda sa ciljem da se javne kuhinje prebace na organsku nabavku. Portugal je još 2017. propisao da sve javne menze moraju svakodnevno da nude i vegetarijansku opciju.
Tempo promjena posljednjih godina dodatno se ubrzao. Prošlog mjeseca Slovenija je pokrenula projekat kojim želi da poveća udio lokalne hrane u javnim institucijama na 30 odsto, dok je Poljska uvela obavezu da školske menze najmanje jednom nedjeljno služe vegetarijanski obrok.
Prošle godine Španija je najavila da sve škole moraju da uključe voće i povrće u školske ručkove i da ponude vegetarijanske opcije, u okviru napora da se zaustavi rastuća stopa gojaznosti.
Najveći spor oko mesa
Smanjenje konzumacije mesa često se pokazuje kao ključna tačka sporenja.
Zagovornici tvrde da se takva politika može opravdati zdravstvenim razlozima, ali i kao način kontrole troškova. Prema organizaciji IFOAM Organiks Jurop, evropskom krovnom udruženju za organsku hranu i poljoprivredu, poboljšanje kvaliteta hrane ne mora nužno da znači i veće troškove.
"Rješenje je u smanjenju bacanja hrane i redizajniranju jelovnika sa manje mesa", rekla je za Euraktiv službenica za javne politike u toj organizaciji Laura Soks.
Ipak, iskustva pojedinih država pokazuju da takvo smanjenje često nailazi na društveni i politički otpor, pri čemu se ponekad pozivaju i na zdravstvene argumente, ali u suprotnom smjeru.
U Francuskoj su školske menze od 2019. godine obavezne da jednom nedjeljno ponude vegetarijanski meni. Međutim, 2023. nacionalni parlament odbacio je predlog da se uvede i svakodnevna biljna opcija. Iako je francuska zdravstvena agencija navela da uravnotežen nedjeljni vegetarijanski meni može da zadovolji nutritivne potrebe djece, kritičari su upozoravali na moguće nutritivne manjkove.
Slična rasprava pojavila se i u Švedskoj. Prošle nedjelje ministar za ruralna pitanja Peter Kulgren pozvao je da se "stane na put obaveznim vegetarijanskim ručkovima u školama", kritikujući, kako je naveo, širenje inicijative koja je prvobitno podrazumijevala jedan takav obrok nedjeljno i na dodatne dane. On je ocijenio da simbolika počinje da ima prednost nad stvarnim potrebama djece i izrazio zabrinutost zbog unosa gvožđa.
Za belgijskog evroposlanika i stočara Benoa Kasar iz političke grupe Renew, ograničavanje mesa otvara pitanja i zdravlja i socijalne jednakosti.
"Mnoga djeca, posebno ona iz socijalno ugroženih porodica, jedine životinjske proteine dobijaju upravo u školi", rekao je on.
(EUpravo zato/Euractiv)
