Pokušaj Irana da napadne američko-britansku bazu udaljenu više od 3.000 kilometara od svojih obala ponovo je otvorio pitanja o vojnim sposobnostima Teherana i dometu njegovih projektila.
U petak ujutro po lokalnom vremenu, Iran je ispalio dva balistička projektila srednjeg dometa na Dijego Garsiju, zajedničku vojnu bazu Amerike i Velike Britanije u Indijskom okeanu, potvrdio je američki zvaničnik, napominjući da nijedan projektil nije pogodio cilj.
Prema CNN, ovo je prvi poznati pokušaj napada na vojnu bazu, koja je namjerno izgrađena na udaljenoj lokaciji kako bi bila van dosega većine protivnika.
Domet veći od očekivanog
Iako napad nije bio uspješan, on pokazuje da Iran možda više ne poštuje sopstveno ograničenje dometa projektila od 2.000 kilometara, što izaziva zabrinutost da bi Teheran mogao da ugrozi američke i evropske interese na većim udaljenostima nego što se do sada smatralo.
Džefri Levis, stručnjak za globalnu bezbjednost sa Middlebury College, izjavio je da je Iran ranije razvijao interkontinentalni balistički projektil, ali je taj program "preusmjeren u svemirski program" nakon što je tadašnji vrhovni vođa Ali Hamnei 2017. godine "nametnuo ograničenje dometa od 2.000 kilometara".
- Čekali su da se Hamnei predomisli ili umre. Sada je mrtav - rekao je Levis.
Da li su evropske baze ugrožene?
Trita Parsi, suosnivač Quincy Institute, smatra da je američka teritorija za sada sigurna od iranskih napada, ali ističe da ovaj incident pokazuje da bi i druge baze, za koje se smatralo da su van dometa Irana, mogle da budu ugrožene, kao i američki brodovi koji su držani na udaljenosti od 3.000 kilometara.
Parsi se takođe pita da li će incident navesti evropske zemlje, koje su dozvolile Americi korišćenje svojih vojnih baza, da preispitaju tu odluku.
Ranije ovog mjeseca, Ujedinjeno Kraljevstvo je omogućilo američkim snagama korišćenje svojih baza za operacije protiv iranskih raketnih položaja, dok je Rumunijadopustila stacioniranje američkih aviona za snabdijevanje gorivom i nadzor.
- Time se određene evropske baze nalaze u njihovom dometu. Ne znam da li će to naterati Evropu na preispitivanje, ali im svakako povećava rizik - rekao je Parsi.
Pitanje interkontinentalnih projektila
Predsjednik SAD, Donald Trampviše puta je tvrdio da Iran razvija projektile koji bi mogli da dosegnu američko tlo. Ipak, u neklasifikovanoj procjeni Defense Intelligence Agency iz prošle godine navodi se da bi Iran mogao da razvije "vojno održiv" interkontinentalni balistički projektil tek do 2035. godine, ako se odluči da radi na toj sposobnosti.
Izvori CNN-a su takođe naveli da trenutno nema podataka koji ukazuju na to da Iran aktivno razvija interkontinentalne rakete za napad na SAD.
Tehnologija i obavještajna pomoć
Parsi ističe da neuspješni napad na Dijego Garsiju postavlja pitanje da li Iran možda posjeduje i druge vrste oružja za koje se ranije nije znalo, a koje bi mogao da upotrebi.
Iran raspolaže projektilima dometa do 2.000 kilometara, uključujući Sedžil i Koramšahr, kao i krstarećim raketama dugog dometa Sumar, sa dometom do 3.000 kilometara.
Sem Lair, istraživač iz James Martin Center, kaže da iranska svemirska lansirna vozila, uključujući Ghaem-100 na čvrsto gorivo, mogu jasno da dosegnu veće udaljenosti od njihovih regionalnih raketa ako se koriste kao balistički projektili, a ne za lansiranje u svemir.
- Ljudi često zaboravljaju da se tehnologija svemirskih lansiranja zasniva na istoj tehnologiji kao balistički projektili. Iranci su mogli da povećaju domet raketa korišćenjem lakšeg eksplozivnog punjenja. Moguće je da je u pitanju Koramšahr sa vrlo malom bojnom glavom, nedovoljnom da nanese štetu - rekao je Lair.
Parsi je takođe istakao da Iran možda nema dovoljno precizne obavještajne podatke za uspešno gađanje udaljenih ciljeva.
- Postoje ogromni dijelovi teritorije, ne samo baza Dijego Garsiaa, za koje Iranci ne mogu da pribave podatke jer nemaju "oči" preko svojih satelita. Najvjerovatnije su ti podaci dobijeni od Rusa i Kineza, što je još jedan element sukoba koji je, čini se, iznenadio administraciju."