Njemačka od 2027. prepolovljuje godišnju kvotu za radnike sa Zapadnog Balkana na 25.000. Ekonomista Dominik Raškaj vidi priliku za povratak radne snage.
Njemačka će od 1. januara 2027. godine prepoloviti godišnju kvotu za zapošljavanje radnika sa Zapadnog Balkana, sa dosadašnjih 50.000 na 25.000 odobrenja. Odluka Berlina izazvala je nezadovoljstvo dijela njemačkih poslodavaca, koji upozoravaju na posljedice po privredu, dok se u zemljama regiona otvara pitanje da li bi promjena mogla podstaći povratak dijela radne snage koja je prethodnih godina otišla u inostranstvo.
Ekonomski analitičar Dominik Raškaj smatra da ograničavanje zapošljavanja u Njemačkoj nije neočekivano, s obzirom na stanje evropske privrede, smanjenu potražnju u pojedinim sektorima i političke pritiske u samoj Njemačkoj. Ipak, upozorava da bi posljedice ove odluke mogle najviše osjetiti upravo njemačke kompanije koje zavise od stranih radnika.
"Ovo nije ništa što nismo očekivali. Još krajem 2024. godine najavljivao sam ovakav razvoj događaja, jer su već tada postojale naznake smanjenja kvota. Istovremeno, smanjila se i potražnja za radnicima u građevinskom sektoru. Tržište stagnira, a ekonomska kriza, čije se posljedice osjećaju još od pandemije koronavirusa i energetskih problema, ostavila je traga na evropsku privredu", objasnio je Raškaj za Euronews Srbija.
Ko je obuhvaćen smanjenjem kvote?
Pravilo za Zapadni Balkan omogućava građanima šest ekonomija regiona – Bosne i Hercegovine, Srbije, Crne Gore, Albanije, Sjeverne Makedonije i Kosova – da se zaposle u Njemačkoj pod povoljnijim uslovima u odnosu na redovne procedure za pojedine kategorije stranih radnika.
Godišnja kvota do sada je iznosila 50.000 odobrenja, a od početka 2027. godine trebalo bi da bude smanjena na 25.000. To znači da će mogućnosti za odlazak u Njemačku putem ovog programa biti ograničenije, ali ne i potpuno ukinute.
Važno je naglasiti da smanjenje kvote samo po sebi ne znači da će radnici koji već zakonito žive i rade u Njemačkoj automatski izgubiti posao ili boravišni status. Promjena se odnosi na broj novih odobrenja u okviru posebnog programa.
Njemačkoj su potrebni strani radnici
Raškaj smatra da odluka o smanjenju kvote nije zasnovana isključivo na ekonomskim pokazateljima, već i na političkim okolnostima, uključujući jačanje Alternative za Njemačku (AfD), koja zagovara restriktivniju migracionu politiku.
Prema njegovoj ocjeni, takav pristup mogao bi da stvori dodatne probleme njemačkim poslodavcima, posebno u sektorima u kojima je zapošljavanje radnika iz inostranstva važno za održavanje poslovanja.
"Mislim da odluka nije donesena na osnovu dovoljno detaljnih analiza i da će najveću štetu osjetiti upravo njemačka privreda, zbog čega su poslodavci i opravdano nezadovoljni. Problem je što se ne uzima dovoljno u obzir činjenica da i njemački radnici odlaze u druge evropske zemlje, poput skandinavskih. To je domino-efekat: naši radnici odlaze u Njemačku, a dio njemačkih radnika odlazi dalje, u potrazi za boljim uslovima", ističe Raškaj.
Njemačka građevinska industrija posebno je upozoravala na posljedice smanjenja kvote, jer značajan dio odobrenja u okviru Pravila za Zapadni Balkan koriste upravo radnici zaposleni u građevinarstvu. Poslodavci strahuju da bi otežano zapošljavanje moglo usporiti pojedine projekte i dodatno povećati pritisak na tržište rada.
Može li Zapadni Balkan da vrati radnike iz inostranstva?
Dok će odlazak na rad u Njemačku za dio građana regiona postati teži, Raškaj smatra da bi zemlje Zapadnog Balkana trebalo da iskoriste promjene za razvoj konkretnih programa povratka iseljenika.
Prema njegovom mišljenju, takve mjere ne bi trebalo da se svode samo na pozive građanima da se vrate, već da obuhvate bolje zarade, sigurnije zaposlenje, povoljnije uslove za pokretanje vlastitog posla i mogućnost usklađivanja poslovnog i porodičnog života.
"Ovo vidim kao dugoročnu priliku za Zapadni Balkan, odnosno prostor bivše Jugoslavije. Potrebno je da Srbija, Bosna i Hercegovina i druge zemlje regiona naprave konkretne programe kojima će podstaći povratak kvalitetnih radnika. To podrazumijeva bolje zarade, više slobodnog vremena i uslove koji će ljudima omogućiti da ovdje planiraju svoju budućnost", kaže Raškaj.
On ističe da u pojedinim dijelovima regiona i dalje postoji prostor za zapošljavanje, posebno u građevinarstvu, stanogradnji i proizvodnji. Navodi da neke kompanije premještaju proizvodne pogone iz zapadnoevropskih zemalja u region, što bi moglo otvoriti nova radna mjesta za ljude koji razmišljaju o povratku.
Ipak, postojanje slobodnih radnih mjesta nije dovoljno da bi se očekivao masovniji povratak. Važno je da poslovi odgovaraju kvalifikacijama radnika i da zarade i životni uslovi budu dovoljno konkurentni u odnosu na one koje imaju u inostranstvu.
Više od 400 djece iz dijaspore upisano u škole u Tuzlanskom kantonu
Kao jedan od pokazatelja povratka porodica iz inostranstva, Raškaj navodi podatke prema kojima je tokom prethodne dvije godine u obrazovni sistem Tuzlanskog kantona upisano više od 400 djece koja su ranije živjela u dijaspori.
Takvi podaci mogu ukazivati na povratak dijela porodica, ali za procjenu ukupnih migracionih kretanja potrebno je analizirati i broj odraslih koji su se vratili, njihovo zaposlenje, dužinu boravka u BiH i razloge povratka.
Raškaj smatra da bi države regiona trebalo detaljnije da analiziraju potrebe tržišta rada, utvrde koja su zanimanja najtraženija i pripreme programe prekvalifikacije za ljude koji žele da se vrate.
On procjenjuje da bi se u naredne dvije do tri godine mogli vidjeti konkretniji rezultati, uz mogućnost povratka između 15 i 20 odsto radnika. Riječ je o procjeni sagovornika, a ne o zvaničnoj projekciji zasnovanoj na podacima institucija.
Region se i sam oslanja na strane radnike
Dok dio građana Zapadnog Balkana odlazi u Evropsku uniju u potrazi za boljim zaradama, zemlje regiona istovremeno sve više zapošljavaju radnike iz udaljenijih država. Zbog toga se postavlja pitanje kako uskladiti potrebe privrede sa politikom zadržavanja domaće radne snage.
Raškaj upozorava da uvoz radnika iz trećih zemalja ne bi trebalo da bude zamjena za mjere koje bi građanima omogućile da ostanu u svojim državama ili da se vrate nakon rada u inostranstvu.
"Moramo da sagledamo iskustva drugih država, posebno Hrvatske, koja se suočila sa izazovima u vezi sa zapošljavanjem stranih radnika. Potrebno je pažljivo procijeniti potrebe tržišta i kvalifikacije radne snage koju dovodimo", navodi on.
Prema njegovim riječima, eventualni povratak radnika ne može se prepustiti isključivo tržišnim kretanjima. Potrebna je saradnja institucija, poslodavaca i obrazovnog sistema kako bi se ljudima omogućilo da stečeno znanje i iskustvo iskoriste u domaćoj privredi.
Radnici i prevoznici dodatni izazov u odnosima sa EU
Pitanje zapošljavanja radnika iz regiona samo je jedan od izazova u odnosima sa Evropskom unijom. Profesionalni vozači iz zemalja Zapadnog Balkana suočavaju se sa posebnim administrativnim i graničnim procedurama, što dodatno komplikuje poslovanje transportnih kompanija i prevoz robe na evropsko tržište.
Raškaj smatra da bi zemlje regiona trebalo da usklade svoje zahtjeve i zajednički nastupe prema evropskim institucijama, posebno kada je riječ o položaju profesionalnih vozača i olakšavanju transporta robe.
"Ako ne bude konkretnog rješenja za probleme vozača kamiona i autobusa, kao i za olakšavanje prevoza robe preko granica, mislim da bi trebalo razmotriti i recipročne mjere. Veliki dio robe iz regiona odlazi na tržište Evropske unije, gdje je ta roba potrebna. Zbog toga moramo da razgovaramo i o položaju naših radnika i o interesima naših privreda", ističe on.
Hoće li smanjenje njemačke kvote zaista podstaći povratak radnika, zavisiće prije svega od uslova koje im zemlje regiona mogu ponuditi. Bez stabilnih poslova, konkurentnih zarada i dugoročnih mjera, manji broj mogućnosti za odlazak u inostranstvo neće automatski značiti i veći broj povratnika.
(Euronews)