Srednjovjekovni bunar pronađen na zelenoj površini prilikom izgradnje početnih radova na gradnji parka posvećenom Tvrtku I Kotromaniću biće prezentovan javnosti nakon što kompleks između Bulevara Cara Dušana i tvrđave Kastel bude upotpunosti završen.
Kako saznajemo, ono što će obradovati sve ljubitelje istorije jeste da će ovaj bogati arheološki nalaz biti zaštićen, odnosno biće prekriven staklom kako bi se mogla vidjeti unutrašnjost.
Zadnje informacije govore da bunar najvjerovatnije potiče iz kasnog srednjovjekovnog perioda (14. i 15. vijek), iako postoji mogućnost da je i ranije građen. Arheolozi tvrde da je napravljen isključivo od kamenih oblutaka iz Vrbasa, a zatrpan je u osmanlijskom periodu.
Prema nekim inforacijama, u prošlosti su pojedini bunari osim za vodu, služili i kao "frižideri" za skladištenje hrane, dok za vrijeme ratova nije bio rijedak slučaj da se u njima skriva oružje. Srednjovjekovni bunari na ovim prostorima uglavnom su pali u zaborav prilikom izgradnje vodovoda, ali su priče o njima sačuvane zahvaljujući istraživanjima publicista i hroničara.
Na lokaciji budućeg parka takođe su pronađeni i bezistan i ostaci kaldrme, ali je bunar najznačajniji nalaz, rekli su nam arheolozi i istoričari uz tvrdnju da ovi nalazi daju novo svjetlo na prošlost i istoriju ovih prosotora.
U islamskoj arhitekturi, bezistani su javne građevine namijenjene za trgovinu. Obično su to natkrivene čaršije u kojima su smještene zanatske i trgovačke radnje, a brojni bezistani postoje i danas. S obzirom na koji period je datiran, postoji mogućnost da bunar potiče iz predotomanskog perioda, za razliku od bezistana. Turci su kontrolu nad ondašnjom Bosnom preuzeli sredinom i u drugoj polovini 15. vijeka.
Muzej Republike Srpske je sproveo zaštitna iskopavanja u zoni koja se sada nalazi u sredini nove kružne raskrnice, u blizini Ferhad-pašine džamije iz 16. vijeka, u skladu s mišljenjem Zavoda za zaštitu Zavoda za zaštitu kulturno - istorijskog i prirodnog nasljeđa Republike Srpske.
Podsjećamo da se tvrđava Kastel i njegova okolina kao nekadašnje jezgro Banjaluke mogu pohvaliti neiscpnim izvorima priča iz prošlosti. Iako je ovo područje u velikoj mjeri istraženo, mnogi stručnjaci se slažu da realno stanje pokazuje da još (možda) krije mnoge tajne.
Teritorija grada Banjaluke tokom razvijenog i kasnog srednjeg vijeka ulazila je u sastav župe Zemljanik, odnosno Donjih Kraja. Stručnjaci i istoričari smatraju da se na osnovu arheoloških istraživanja može zaključiti da je na ovom mjestu postojalo srednjovjekovno utvrđenje, radi strateške važnosti njenog položaja zbog blizine granice sa Ugarskom, preciznije sa župom Vrbas i župom Glaž, sa kojima se graničila na rijeci Crkvenoj.
"Nakon osmanskog osvajanja Banjaluke, prostor oko današnjeg Kastela dobija na značaju, pogotovo za vrijeme namjesništva bosanskog sandžak-bega Ferhad-paše Sokolovića, koji će od 1574. do 1587. godine izgraditi niz građevina po kojima je Banjaluka i danas prepoznatljiva, poput džamije Ferhadije, kao i tophanu (arsenal oružja) na Kastelu, pa će čitav taj prostor osmanski putopisci iz 17. vijeka nazivati Donjom Banjalukom, za razliku od Gornjeg Šehera (Gornje Banjaluke)", pojasnio je ranije savjetnik u Odjeljenu za istoriju u Muzeju Republike Srpske Janko Vračar.
(Mondo)