Prvo spominjanje imena grada Banjaluke u poznatim pisanim dokumentima zabilježeno je na današnji dan, prije tačno 530 godina, kao malog ugarskog utvrđenja u sastavu Jajačke banovine iako je ovo područje bilo naseljeno od najstarijih vremena.
Istoričar Zoran Pejašinović navodi da je za prvo spominjanje imena Banjaluke zaslužan ugarski kralj Vladislav II Jagelovič.
"On je 6. februara 1494. godine izdao jednu ispravu na latinskom jeziku u kojoj se prvi put spominje ime našega grada. U tom dokumentu, Banjaluka se navodi kao malo ugarsko utvrđenje u sastavu novoformirane Jajačke banovine, koja je načinjena da bi se zaustavila dalja turska osvajanja. Utvrđenjem je tada zapovijedao izvjesni Đurađ Mikulašić (Georgius Mykwlasych)", istakao je Pejašinović.
Prema njegovim riječima, dragocjeni dokument o prvom pomenu najvećeg grada Srpske i drugog po veličini u BiH se nalazi u Državnom arhivu Mađarske, a promovisao ga je mađarski istoričar Lajoš Taloci (Lajos/Ljudevit/Ludwig Thalloczy) u kultnom djelu 'Povijest (banovine, grada i varoši) Jajca 1450-1527', objavljenom 1916. godine u Zagrebu.
Taloci dodaje da je Banjaluka "iza Jajca najvažniji i najtvrđi grad u kotlini Vrbasa", te da je ispod grada postojala varoš, u kojoj se nalazio samostan nekog prosjačkog reda, kao i da su stanovnici varoši za vrijeme turske opasnosti od mađarskog kralja dobijali "pripomoć".
Kopija povelje ugarskog kralja Vladislava Drugog Jagelovića u digitalnom formatu dostupna je u Arhivu Republike Srpske u Banjaluci gdje je zainteresovani građani mogu pogledati.
Dr Boško Branković, docent na Odsjeku istorije Filozofskog fakulteta u Banjaluci, tvrdi da je ugarski dokument pisan u vrijeme koje je bilo veoma burno za Banjaluku.
"Ugarsko kraljevstvo formira Jajačku banovinu 1463. godine kao pokušaj odbrane od osmanskih osvajanja, a u njen sastav ulazi i banjalučka tvrđava. Uloga tvrđave bila je da štiti putnu vezu Jajca sa sjeverom i donjim tokom Vrbasa", rekao je ranije Branković za "Glas Srpske" ističući da ne postoji potpuna saglasnost o tome gdje se tačno tvrđava nalazila.
"Smatra se da je najvjerovatnije bila na ušću Suturlije u Vrbas", tvrdi on.
Govoreći na prošlogodišnjoj promociji monografije "Ban Milosavljević - Priča o čovjeku koji je Banjaluci obistinio ime" Pejašinović se osvrnuo i o samom imenu Banjaluke.
"Naziv ove monografije pojašnjava ime našeg grada Banjaluke, od riječi ban, koja se tada koristila u formi banj i luka u značenju njiva ili livada, što bi značilo banova livada", rekao je on.
Banjalučki istoričar u najnovijoj objavi na Fejsbuku ističe da pitanje tačne lokacije Banjaluke u ispravi Vladislava II Jageloviča do danas nije stavljena tačka.
"Naprotiv, i dalje je u igri nekoliko lokaliteta, ali ni za jedan nema dovoljno čvrstih argumenata", napisao je Zoran Pejašinović.
