Sokolski dom u Banjaluci krije veoma zanimljivu i burnu istoriju. Sokola i sokolskih društava odavno nema, ali u zgradu staru 85 godina i dalje se prvenstveno dolazi zbog sporta.
Od vremena kada je izgrađen nekokoliko puta je mijenjao ime, koje je uvijek oslikavalo epohu. Ne tako davno bio je sinonim za noćne izlaske, a danas nakon svega i dalje je jednostavno - Sokolski dom. Ili "Sokolana", kako u Banjaluci vole da tepaju.
Sokolski dom je izgrađen 1937. godine za vrijeme Vrbaske banovine, u seriji značajnih građevinskih poduhvata koji su u Banjaluci ostavili monumentalne zgrade po kojima je danas prepoznatljiva.
Objekat je rađen po projektu beogradskog arhitekte Branka Jovanovića, a radove je izvodilo građevinsko preduzeće Ljube Jeftića, pod nadzorom poznatog banjalučkog inženjera Stojana Borovnice i projektanta Jovanovića.
Kamen temeljac za banjalučki Sokolski dom postavljen je 20. decembra 1931.godine. Istoričar Zoran Pejašinović iskopao je jednu anegdotu sa ovog događaja koju citiramo iz njegovog naučnog rada.
"Svečanost je počela govorom starješine banjalučke sokolske župe dr Steve Moljevića, koji je istakao napredak Banje Luke u posljednje dvije godine, koji je toliki „da se čak počelo i zavideti”. I (ban) Milosavljević je održao duži govor o „higijeni duha i tijela” i pokretu sokolstva koji je ban „izjednačio sa narodnom mišlju”, a „ravnodušnost prema Sokolu Kraljevine Jugoslavije”, po mišljenju Milosavljevića „graniči sa izdajstvom svoga naroda”. U budućem domu, „u tom svetilištu telesne i moralne lepote jugoslovenskog nacionalizma, spremaće se oduševljeni organizatori i vatreni propovednici sokolskih ideja za čitavu Mrkonjića Krajinu”, govorio je starješina Banovine".
Dalje se navodi da je ceremonija završena čitanjem povelje, koja je „metnuta u jednu staklenu bocu u zejtinu, te je nakon čitanja stavljena u temelj Sokolskog doma”, po kome je ban Milosavljević po običaju udario tri puta čekićem. U drugu bocu je stavljeno šest sokolskih znački: članska, naraštajska, „ćorkovačka”, te po jedna sa banjalučkog sleta 1914, sa sleta 1910. u Moštanici i sa sleta 1912. u B. Gradišci. Sve to stavljeno je u pocinčanu kutiju i zabetonirano!
U prvoj fazi izgrađena je fiskulturna sala i opremljena spravama za gimnastiku - tada se zvala "Velika sala za vježbanje i sokolske priredbe" - kao i dva bočna koridora.
Sokolsko društvo je uselilo u objekat 1933.god. nakon čega je počela druga faza izgradnje objekta koja je završena 1937.godine.
Jezikom arhitekture Sokolski dom izgrađen je sa karakterističnim, stepenasto usječenim arhivoltama i visokom ukrašenom atikom na pročelju, sa elementima "srpskovizantijskog stila".
"Istoricizam se naročito ogleda u raskošno dekorisanoj ulaznoj fasadi. Svedenost oblika i detalja na ostalim fasadama, pročišćenost forme....upućuju na načela moderne arhitekture. Sokolski dom nalazi se u konstruktivno stabilnom stanju. Fasade zadržale su u većem dijelu prvobitan izgled... sa ulazne fasade uklonjen je originalan natpis i figura sokola, a fasada je obojena u upadljivu oker boju" - opisano je u Komisiji za očuvanje nacionalnih spomenika. Dom je pod zaštitom države od 2013. godine.
Sokolski dom je bio predviđen za kulturno-sportsko-rekreativne sadržaje, za potrebe udruženja "Soko Kraljevine Jugoslavije". Ova organizacija djelovala je i bila omasovljena u Kraljevini, a cilj joj je bio fizičko i moralno vaspitanje jugoslovenskih državljana i kako je to naveo i ban, popoularisanje tadašnjeg jugoslovenskog nacionalizma po okriljem monarha.
Na pročelju zgrade ispod orla raširenih krila pisalo je "Sokolski dom kralja Aleksandra 1 Ujedinitelja".
Za vrijeme okupacije NDH zgrada je nazvana "Dom Hrvatskog junaka" i ti je bilo sjedište ustaške omladine i organizacije "Preporod".
Nakon Drugog svjetskog rada više nije bilo ni Kraljevine ni sokolskih društava. Namjena je bila slična: zgradu je koristilo društvo za sportsku rekreaciju i fizičko vaspitanje "Partizan", pa se i dom tako zvao.
Rat i poratne godine krajem 20. i početkom 21. vijeka nisu uspjele da unište Sokolski dom, ali ostavile su ožiljke. Tu se i dalje mahom dolazi zbog sporta, odbojke, košarke, borilačkih vještina, penjanja, u "Sokolani" se nalazi legendarna teretana koja je oko sebe vremenom stvorila mitsku auru jer je izbjegla sve "zamke" modernizacije.
Na drugom spratu, do kojeg vodi stepenište u čijem holu su dvije ogromne freske/tapete na kojima su mileševski Bijeli anđeo i Davinčijeva Mona Liza (!), postoji klub koji je povremeno bio veoma posjećen i popularan, a takođe ima zanimljiv i za ovo vrijeme rustičan i egzotičan raspored prostora i enterijer.
Sa bočne strane u prizemlju nalazila se "Bingo-tombola", a s druge strane betonirano igralište, koje je sada podvrgnuto rekonstrukciji.
Podsjećamo, rješenjem Vrhovnog suda Republike Srpske, Grad Banjaluka je nakon višegodišnjeg spora postao vlasnik Sokolskog doma.
(Mondo)
Pogledajte sve fotografije koje smo zabilježili u "Sokolani":
